Ova je bolest stara kao i čovječanstvo: Češći su u muškaraca i vrlo bolni!

Bolest stvaranja kamenaca mokraćnih organa (urolitijaza) vjerojatno je stara kao i samo čovječanstvo, budući da se podaci o njoj mogu naći u najranijim povijesnim zapisima. Njena prevalencija u općoj populaciji danas je između 0,5  i šest posto, češća je u muškaraca, a obično se pojavljuje nakon drugog desetljeća.

Ni danas nije potpuno jasno koliko je relativno značenje okoliša u nastanku pojedinih takvih bolesti, a koliko nasljeđa. Ni o mehanizmima genetske sklonosti za nastanak bubrežnih kamenaca još se uvijek ne zna gotovo ništa. Većina kamenaca mokraćnog sustava nastaje u bubregu, te se onda spušta mokraćovodom u mokraćni mjehur, a zatim kroz mokraćnu cijev izlaze iz tijela. Neki kamenci mogu nastati i u mokraćnom mjehuru.

Najvažniji simptom kretanja kamenca iz bubrega prema mokraćnom mjehuru je jaka bol (bubrežna kolika). Ona najčešće nastupa iznenada, u obliku grčevitih bolova u bubrežnoj loži koji dolaze u napadajima, protječu valovito, a duž mokraćovoda bolovi se mogu širiti u predio mokraćnog mjehura i genitalija. Projekcija bolova ovisi o mjestu uklještenja kamenca. Pri lokalizaciji kamenca u gornjoj trećini mokraćovoda javljaju se probadajući bolovi u bubrežnoj loži koji se šire u istostranu preponu. Lokalizacija kamenca u srednjoj trećini mokraćovoda izaziva sijevajuću bol u skrotum i labije.

Kamenac smješten neposredno na ulazu u mokraćni mjehur izaziva projekciju boli u glans penisa odnosno klitoris uz istodobni nagon na mokrenje. Ako kamenac dospije u mokraćni mjehur, mijenja se karakter bolova. Učestalo mokrenje malih količina mokraće, te otežano i usporeno mokrenje dolazi u prvi plan. Karakteristična je pojava krvi u mokraći, koja može biti mikroskopska ili makroskopska. Mučnina, povraćanje, vjetrovi i zastoj stolice javljaju se kao posljedica podražaja peritoneuma, odnosno zbog refleksnog sudjelovanja želuca i probavnog trakta zbog njihove blizine mokraćnom sustavu. Za bubrežnu koliku karakterističan je motorni nemir.

Pacijent se savija od bolova i nastoji promjenom položaja ublažiti bolove. Također je karakteristično smjenjivanje napadaja bolova i bezbolnih intervala. Dijagnozu kamenca mokraćnog sustava započinjemo na temelju podataka dobivenih od pacijenta i kliničke slike. Za većinu kamenaca mokraćnog sustava manjih od 6 mm očekuje se njihovo spontano izmokravanje. Kod bolesnika s takvim malim kamencima potrebno je započeti liječenje boli jednim od nesteroidnih antireumatika te bolesniku preporučiti obilnu hidraciju i kretanje. U pravilu, kod svih bolesnika treba uzeti sediment urina. Ako se u njemu nađu bakterije i/ili leukociti, potrebno je učiniti urinokulturu i na osnovu antibiograma ordinirati odgovarajući antibiotik.

Dok god bolesnik ne izmokri kamenac, potrebne su redovite urološke kontrole da ne bi došlo do potpune i trajne opstrukcije bubrega, te posljedičnog postupnog gubljenja funkcije. U slučaju nemogućnosti spontanog izmokravanja kamenca, potrebno ga je odstraniti. Budući da gotovo više od polovice bolesnika ima više od jedne epizode pojave kamenca u mokraćnom sustavu, vrlo je važno pokušati spriječiti ponovno pojavljivanje.

Prevencija se prvenstveno sastoji u visokom unosu tekućine, čime smanjujemo vjerojatnost nastajanja mokraćnog kamenca, odnosno tako se smanjuje koncentracija odgovarajućih soli u mokraći od kojih kamenac može nastati i sprječava kristalizacija. Osim toga, pijenjem veće količine tekućine povećava se i količina izlučene mokraće, kojom se manji kamenci mogu otplaviti. Također, propisuje se i posebna dijeta za svaku vrstu kamenca, koji bi po mogućnosti trebalo dati na analizu.  (zdravobudi.hr)

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI