OVDJE ŽIVI JULIJANA ŠAŠKO (83): Radije ću umrijeti u svojoj trošnoj kućici, nego u toplom staračkom domu

'Jedem jednom dnevno, a tu i tamo me sin obraduje s nečim slasnim pa pojedem i dva obroka, ali to je ipak rijetko', priča nam baka Julijana


Autor: podravski.hr — 18.02.2013. / 15:17 Stil

JEDUŠEVAC, KOPRIVNICA – Julijana Šaško (83) iz Jeduševca kod Koprivnice u životu je prošla pravu kalvariju. Živi u staroj ruini koja će se, doslovce je tako, svakog trena srušiti.
Pola kuće već je ruševina, a da zid pročelja ne padne do kraja, podupiru ga dvije drvene grede.
– Živjela sam u Zagorju s majkom i sestrom, a otac mi je ubijen u ratu. Imali smo nešto grunta, no majka nije dala da odem za snahu jer nije htjela razdijeliti imanje. Imala sam dva dečka u rodnom selu i sa svakim jednog sina. Ni jedan od njih nije htio doći k meni. Tako sam jednog dana odlučila uzeti svoja dva sineka i krenuti u potragu za boljim životom ostavivši onaj stari u rodnom Zagorju iza sebe – priča nam baka Julijana.
Kuću je pronašla u Jeduševcu, kupila je i nešto malo zemlje, oko četiri jutra, čak je i traktor kupila na kredit i polako ga otplatila. Dok je zdravlja bilo, radilo se i skrbilo, a danas s 83 godine na leđima više ne ide. Uplaćivala si je Julijana mirovinsko osiguranje 15 godina i zahvaljujući tome danas ima 630 kuna mirovine.
– Režije su mi svaki mjesec više od 400 kuna, ostane mi jedva za kruh. Jedem jednom dnevno, a tu i tamo me sin obraduje s nečim slasnim pa pojedem i dva obroka, ali to je ipak rijetko. Sin vozi kamion po stranim zemljama i nema ga kod kuće po dva mjeseca – žali se gospođa Šaško.
Unatoč siromaštvu, ona se hrabro drži i nikoga ne želi tražiti pomoć. Na pitanje je li ikad zatražila pomoć od Centra za socijalnu skrb, pomalo se i uvrijedila.
– Nemaju oni meni kaj pomagati! Ako mi pomognu jednom ili dvaput, odmah će mi htjeti uzeti grunt, a ja to ne dam – ljutito će.
Požalila se kako je jednog sina morala pokopati, a to je, kaže, svakoj majci najveća muka, žalost i tuga.
– Unatoč svemu što mi je život priredio, ne mogu reći da sam sretna, velika je to tuga. No, ne mogu biti ni nezahvalna i reći da sam nesretna, ipak sam doživjela lijepe godine. U svojoj trošnoj kući živjet ću još ovo života što mi je ostalo. Ne želim u dom, nemam ni novca da si ga platim, a kad bih i imala, ostala bih na svojem – zaključuje Julijana Šaško.
Izvještava: MARKO MURKOVIĆ
baka jedusevac
– Skromni dnevni boravak prkosne Julijane Šaško koju život nije mazio

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn