“Pišem uglavnom kad ležim, ponekad i u kadi, a šišat me smije jedino supruga”

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Marko Gregur (Vošicki, Mogla bi se zvati Leda, Kak je zgorel presvetli Trombetassicz…) poznati je koprivnički spisatelj, član Hrvatskog društva književnika s brojnim domaćim i stranim nagradama za poeziju i prozu. Njegovo posljednje remek-djelo Vošicki povijesni je roman koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Pisca ćete najlakše upoznati ako pohrlite u knjižare ili online i pribavite svoj primjerak. No, pokušali smo i ovako…

1. Svi znaju da jako dobro pišeš, no malo ih zna da si imao želju baviti se drugom granom umjetnosti.

Tata to zato nikad neće zaboraviti, kao ni sestra kojoj sam noćima recitirao, a ni ja mamu kako me nagovara da upišem neki drugi fakultet, dok pokušavam upisati glumu.

2. Vošicki je tvoja posljednja knjiga. Koliko dugo si na njoj radio, koliko si kilometara prošao, knjiga pročitao i intervjua obavio…

Nahodao sam se, natelefonirao i prilično načitao da bih mogao napisati Vošickog. Trajalo je manje od dvije godine, ali intenzivno sam radio, istraživao i pisao. Kad ponekad prođem kroz bilješke jer mi trebaju za nešto drugo, iznenadim se i sam koliko je to podataka, primjerice bilješki iz telefonskih razgovora s njegovim sinom Borisom ili posinkom Miroslavom Vlahovićem, čiji je doprinos romanu golem.

3. Koja ti je najdraža kritika, rečenica ili savjet koji si dobio i od koga?

Što se života tiče, to je sve što su me više djelima nego riječima naučili otac i pokojna majka i jedan majčin savjet, koji zapravo i nije bio upućen meni, nego sam ga pročitao u jednom njenom pismu i skrivećki upisao u sebe. Pokušavam ga dalje ispisivati svojim životom.

4. …a ona koja ti nije lijepo sjela?

Nema šanse da ti to objavim, haha. 

5. Gdje se najbolje opuštaš, koja ti je feng shui pozicija za pisanje?

Nije mi važno gdje, nego s kim i kako. Recimo, volim nedjeljni doručak s klincima i Martinom, druženje s prijateljima… Pišem uglavnom u ležećem položaju, jednako doma ili na plaži, samo u vlaku sjedim dok pišem. Znam pisati i u kadi, tu mi je uzor Dalton Trumbo.

6. Supruga ti je jedna od poznatijih hrvatskih frizerki, smiješ li ići na šišanje kod nekoga drugoga?

To bi bila diskvalifikacija! Opravdati bih se mogao jedino ako sam bio kod punice Marijane. Možda i kod tate, koji nas je šišao valjda do šestog-sedmog razreda.

7. Što ti je najvažnije u životu?

Dobrota. Obitelj. Bolje dobar, a glup, nego zao, a pametan. Tome učim svoju djecu. I zdravlje, naravno.

8. U Hrvatskoj tek svaki četvrti građanin pročita mjesečno jednu knjigu. Je li čitanje stvarno tako dosadno?

Kad zagrmi, uvijek se pozivamo na knjige.  I na kraju nam se, na grobu, malo zapjeva, ali i pročita. Volim kako Galović kaže: „Ja tebe dajem ove pesme moje, to najlepši je i jedini dar, kaj znam i morem dati.“

9. Kad bi netko htio pisati, koji bi mu savjet dao…?

Čitaj. Pa još čitaj. Onda puno piši i još više čitaj. Svoje i tuđe. Ako ti kažu da ti nešto neće objaviti, razmisli o tome što su ti rekli pa piši dalje.

10. Za čitatelje trenutno pripremam/radim na svojoj novoj knjizi, romanu, zbirci…?

Ima toga više, ali sve je manje-više u začetku. Jedan roman ima radni naslov Dunja, moj superjunak i može ga se, iako je stilski drugačiji, gledati kao svojevrsni nastavak Lede. Tu je i ideja o romanu biografskog tipa o Žarku Dolinaru, koja je u fazi inkubacije…


FOTO Adrijana Vidić (Marko Gregur na promociji Vošickog)

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI