Podravci i Prigorci u srednjem vijeku studirali su na velikim europskim sveučilištima i postali suci i svećenici

Podravski list profile

Feljton: dr. Hrvoje Petrić

Studenti iz Podravine u srednjem vijeku najčešće su studirali u Beču, osnovanom 1365. Na tamošnjem je sveučilištu uz veći broj studenata djelovalo i nekoliko profesora podravskog podrijetla. Precizniji broj studenata je, za sada, vrlo teško odrediti.

Prema dosadašnjim rezultatima (koje će trebati korigirati tijekom budućih istraživanja), u Beču je iz Koprivnice studiralo 45 studenata, iz Križevaca 32, Rasinje 15, Prodaviza/Prodavića (kasnijeg Virja) 12, Ludbrega 7, Gorbonoka (kasnijeg Kloštra Podravskog) 2, Prugovca 2, Sredica 2, Apatovca 2, Glogovnice 2, Herešina 1, Poganca 1, Struge 1, Sv. Ladislava 1, Velikog Kalnika 1, Sušice 1, itd. Treba napomenuti da su uz spomenute postojali studenti iz Đurđevca ili Sv. Jurja. Problem je što je na bečkom sveučilištu bilo studenata iz više naselja koja se zovu Sv. Juraj pa je teško odrediti odnosi li se na Đurđevac, no vjerujem da će buduća istraživanja dati barem približne rezultate o njima. Ukupno je zabilježeno 28 studenata koji su porijeklom bili iz jednog od naselja koja su nosila to ime.

Padova

Na sveučilištu u Krakovu(osnovanom 1364.)je od 1413. do 1579. godine iz podravskog i prigorskog područja studirao po jedan student iz Koprivnice i još jedan iz okolice Križevaca. Na Sveučilištu u Grazu(osnovano 1586.) do kraja 16. stoljeća studirali su Koprivničanci Blaž Napoli i Nikola Capronczai 1596. godine.  

CollegiumDucale na Bečkom sveučilištu 1384

Iza bečkog, najveći interes studenata podrijetlom s prostora koprivničke Podravine vladao je za sveučilišta na današnjem talijanskom prostoru, i to u Padovi (osnovano 1220.). Na tom sveučilištu zabilježen je jedan student iz Herešina, tri iz Koprivnice te šest upisa studenata iz Komarnice. Od Koprivničanaca se spominju Petar Parčić (dana 28. travnja 1480. promoviran za doktora kanonskog prava), Petar Pavlin koji se spominje od 1546. do 1550. godine i Juraj Zakel koji se spominje 1602. godine. Zakel je krajem iste godine nastavio studij na sveučilištu u Sieni(osnovanom 1246.).     

Uz Padovu, za studente s prostora koprivničke Podravine bilo je zanimljivo sveučilište u Bologni koje je najstarije zapadno sveučilište (osnovano 1088.). Na njemu je studiralo sedam studenata iz Koprivnice. U germansko-ugarskom kolegiju, odnosno na sveučilištu u Rimu(osnovano 1244.) 1588. godine zabilježen je Wolffgangus Kapronczay. Na sveučilištu u Ferrari od 1447. do 1454. studirao je Jan Panonac (Janus Pannonius, Ivan Česmički).

Kasniji hrvatski putopisac Juraj Hus, podrijetlom iz Rasinje, studirao na sveučilištu u Pečuhu početkom 16. stoljeća, a godine 1518. u matičnoj knjizisveučilišta u Montpellieru (osnovanog 1289.) spominje se Ivan iz Koprivnice (Johannes de Caproniz) koji je studirao medicinu. Teško je pobliže odrediti odnosi li se taj podatak na podravsku Koprivnicu. Podravski i prigorski studenti studirali su na još nekim europskim sveučilištima.

Na trenutnom stupnju spoznaja možemo pratiti vrlo sažete životopise malobrojnih stanovnika iz naših krajeva koji su studirali na nekom od srednjovjekovnih europskih sveučilišta.

Šest profesora

Valentin Matijin iz Koprivnice se kao student bečkog sveučilišta spominje 1444. i 1447. godine. Tijekom 14. i 15. stoljeća na filozofskom fakultetu bečkog sveučilišta predavalo je, koliko je za sada poznato, šest profesora porijeklom iz srednjovjekovne Slavonije. Jedan od njih je bio Valentin iz Koprivnice, koji je najvjerojatnije identičan s ranije spomenutim Valentinom Matijinim. On je 1454. godine na bečkom sveučilištu predavao predmet pod nazivom „Knjige o stvaranju i razotkrivanju“ (“Libros de generatione et corruptione”), što je treće po redu Aristotelovo prirodnoznanstveno djelo. Profesor Valentin iz Koprivnice je 1455. godine bio savjetnik i egzaminator bečkog filozofskog fakulteta.

Jedan od udžbenika srednjovjekovnih studenata

Možda je studentaIvana Šartora iz Koprivnice, koji se spominje 1466. godine na bečkom sveučilištu, moguće povezati s Jurjem Šartorom koji je bio sudac podgrađa Kamengrada kod Koprivnice, a spominje se iste godine. Očito je iz iste obitelji bio koprivnički gradski sudac Baltazar Šartor koji se spominje 1589. godine. Identično je prezime imao Ludbrežanin Matija Šartor koji je zabilježen kao bečki student 1489. godine, međutim, o njima nemam nikakvih drugih vijesti.

Antun iz Koprivnice se kao student bečkog sveučilišta spominje 1488. i 1489. godine. Vjerojatno je on identičan sa zagrebačkim prebendarom Antunom iz Koprivnice koji se spominje 1493. godine.

Mihael iz Svetog Jurja tj. Đurđevca studirao je u Beču 1487. godine. On je bio nećak Andrije iz Koprivnice, pečuškog kanonika i župnika u Sv. Jurju (Đurđevcu). Zajedno su 1503. godine od Ivana Ernušta uzeli u zakup grad i utvrdu Koprivnica. Mihael iz Sv. Jurja (Đurđevca) se 1508. godine spominje kao kanonik u Pečuhu i Albi (Stolnom Biogradu). Postoji pretpostavka da je on od 1. studenog 1508. do kraja 1509. obnašao dužnost lektora zagrebačkog kaptola. Spomenuti Andrija je bio zapisan 1453. godine kao student na bečkom sveučilištu kao Andrija Ivanov iz Svetog Jurja. Andrija se ponovo spominje 1505. i 1508. godine kao pečuški kanonik, zajedno s nećakom Mihaelom iz Sv. Jurja, te 1510. godine kao pečuški kanonik i đurđevački župnik.

Juraj Rasinjanin studirao je na bečkom sveučilištu 1480. godine. Izgleda da je on bio identičan s Jurjem iz Rasinje koji se kao zagrebački kanonik spominje 1507. godine. O njegovu djelovanju postoje podatci u kaptolskim spisima. Posljednji spomen na njega je iz 1524. godine u spisima vezanim uz kašinskog župnika Mihaela.

Juraj Rasinjanin

Putopisac Juraj Hus Rasinjanin (neki ga zovu Juraj Rasinjanin, prema «Rasciniensis» odnosno «de Rascinia») početkom 16. stoljeća studirao je na sveučilištu u Pečuhu jer sam za sebe kaže da je «izučio latinske nauke u Pečuh od kuda se malo prije svoga zarobljavanja bio povratio». Kako se u izvorima spominje kao Rasinjanin, na prvi pogled izgleda da je on identična osoba sa ranije spomenutim Jurjom Rasinjaninom, no svaku sličnost bi trebalo odbaciti. Osim toga, u Hrvatskoj se enciklopediji kao moguća godina rođenja navodi 1510. Povezanost, ali ne i identičnost dva Juraja Rasinjanina, ostavljam otvorenim pitanjem za istraživanja, koja će, vjerujem slijediti. Godine 1532. Osmanlije su Jurja Husa Rasinjanina zarobile prigodom zauzimanja utvrde i trgovišta Rasinje. Bio je odveden u Istambul odnosno Carigrad (gdje je odbio prijeći s kršćanstva na islam) te kao osmanski vojnik sudjelovao u ratu protiv Perzijanaca.

Po oslobođenju iz osmanskog ropstva boravio je u Egiptu, na Sinaju, Svetoj Zemlji i Siriji. Nakon toga se preko Andadolije i Sicilije, Napulja, Genove, Rima, Ancone, Rijeke i Metlike vratio u Slavoniju koju je zvao «svojom preslatkom domovinom». Nakon posjeta domovini otputovao je u Požun. Bilješke s njegovih putovanja predstavljaju jedan od najvrednijih hrvatskih putopisa 16. stoljeća. Umro je u Požunu (današnja Bratislava) nakon 1566. godine.

Nikola i Ivan Čmahor iz Koprivnice su bili zajedno upisani na bečko sveučilište 1550. godine. Nikola Čmahor se 1545. godine spominje kao koprivnički gradski sudac i teško je utvrditi odnosi li se taj podatak na istoimenog studenta. Ivan Čmahor je 1607. godine bio koprivnički sudac. S njima je vrlo vjerojatno bio u rodu Marko Čmahor koji je 1590. u izvorima upisan kao koprivnički gradski sudac.

Petar Pavlin je zabilježen kao student na sveučilištu u Padovi od 1546. do 1550. godine, a 1549. se spominje kao padovski student u Bologni. Petar Pavlin je 19. siječnja 1547. pisao pismo iz Padove Žigmundu Tordi Gyalui. On je ubrzo nakon svršetka studija u Padovi dobio odgovornu crkvenu službu u Egeru. Godine 1551. spominje se kao prepozit egerskog kaptola, kada je zapisan kao “Petri Paulini de Kaproncza prepositi Agriensis”. On je 1567. i 1569. godine bio čanadski biskup.

Predavanje na srednovjekovnom sveučilištu u Bologni

Nikola Donić

Nikola Donić (Dunić, Dusnycha) iz Koprivnice zabilježen je kao student bečkog sveučilišta 1554. i 1555. godine. Kasnije je postao zagrebački kanonik –  došao je do položaja zamjenika lektora. U Bolognu je došao 1561., a 1562. godine se spominje kao rektor Ugarsko-ilirskog kolegija (hrvatskog) u Bologni. Na toj je dužnosti ostao do 1567. godine. Godine 1565. započeo je izgradnju nove zgrade kolegija. Zadnjeg dana svoga rektorata (11. lipnja 1567.) doktorirao je građansko i kanonsko pravo na bolonjskom sveučilištu i potom se vratio na hrvatski prostor. Nakon povratka u Zagreb bio je bekšinski arhiđakon, rozonski biskup i sufragan zagrebačkog biskupa. Krčelić je njegovo prezime krivo pročitao kao Dusnych umjesto Dwnych. Također je napisao da je Nikola bio za biskupa Draškovića vaškanski arhiđakon. Umro je u Zagrebu prema jednom mišljenju 1574., a prema drugom 1580. godine.

Ivan Donićbio je brat spomenutog Nikole. On je 1561. godine bio službeno primljen u bolonjski kolegij. U Bologni se 1565. godine spominje Ivan iz Koprivnice koji bi mogao biti istovjetan s Ivanom Donićem. Ivan se 1567. godine također vratio u domovinu. Od 1567. do 1587. spominje se kao zagrebački kanonik.

Valent Napulyje najvjerojatnije bio rodom iz Glogovnice, premda je djelatnost njegove obitelji vezana uz Koprivnicu. Bio je ugledan kanonik kustos Zagrebačkog kaptola. Za njega se zna da je studirao u Beču 1553. godine, a brinuo se o odgoju nećaka – budućih zagrebačkih kanonika Blaža Napulyja i Baltazara. Valent Napuly se 1561. spominje kao vaškanski arhiđakon, 1570. je bio sisački špan, a od 1571. kustos zagrebačkog kaptola. Umro je kao kanonik kustos u Zagrebu, prema jednom mišljenju 1578., a prema drugom 1581. godine.

Baltazar Napuly Dvorničić bio je rođen u Koprivnici oko 1560. godine, a bio je brat Blaža Napulyja. Prema svojim biografima već je od najranije mladosti pokazivao znakove neobične nadarenosti. Zagrebački biskup Ivan Moslavački kao vrlo mladoga 1581. godine imenovao ga je zagrebačkim kanonikom. U Bologni se spominje od 1581. godine kao student. Postoje pretpostavke, ali bez uporišta u izvorima, da je dio svog školovanja polazio u Grazu i Beču. U Bologni je stekao doktorat filozofije, teologije i obaju prava 1588. godine. Od studenoga 1589. do prosinca 1591. godine obnašao je prestižnu dužnost rektora Ugarsko-ilirskog (hrvatskog) kolegija u Bologni.

Kasnije se vratio uz Zagreb gdje se posvetio građanskom pravu zajedno sa svojim prijateljima Gašparom Petričevićem i Ivanom Kitonićem. Plod njihove suradnje se vidi u djelu “Methodica Processum Directio” (1590.) koje je sastavio kao rektor kolegija u Bologni. Spomenuto djelo je 1619. godine izdao Ivan Kitonić uz malu promjenu naslova, ne spominjući Baltazara Dvorničića Napulya. Još u vrijeme studija je 1588. godine postao varaždinski arhiđakon, da bi 1591. bio imenovan goričkim, a 1597. katedralnim arhiđakonom. Godine 1600. postaje kustos, a 1601. lektor Zagrebačkog kaptola. Godine 1613. postao je prepošt (glavni kanonik Zagrebačkog kaptola). Bio je zastupnik na ugarskim saborima i povremeno prisjednik Banskog stola. Pisao je pravna djela, a u Zagrebu je osnovao prvu pravničku školu. Pravničku školu Baltazara Dvorničića Napulya je, između ostalih, polazio kanonik Jakov od Koprivnice. Baltazara Dvorničića se smatra osnivačem Hrvatskog kolegija u Beču jer je spomenuti kolegij osnovan njegovom zakladom.

Stjepan Brodarić  

Blaž Napuly je kao brat Baltazara vjerojatno bio također rođen u Koprivnici. Blaž je 1596. godine zabilježen kao student u Grazu. Zagrebačkim kanonikom postao je 1599. Zaredio ga je ljubljanski biskup Tomo Chrön. Umro je 1608. godine u Zagrebu.

Vuk Koprivnički (Wolffgang Kapronczay) je rođen 1566. godine. Školovao se u Rimu 1588. godine, a bio je podrijetlom iz Koprivnice. Za njega piše da je bio iz Trnave odnosno iz ostrogonske biskupije u Ugarskoj, ali se po prezimenu može lako utvrditi njegovo koprivničko podrijetlo. Nakon završetka studija je 30. rujna 1594. bio zaređen za svećenika. Kasnije se spominje kao kanonik u Nitri. Tu je dužnost obnašao 1600. godine. Umro je 1625. godine.

Sjedište bečkog sveučilišta od 1384. do 1884.

Kasniji diplomat i humanistički pisac Stjepan Brodarić(Herešin oko 1480. – Vácz, 1539.) najvjerojatnije je bio rodom iz plemićke obitelji koja je držala posjed Herešin kraj Koprivnice. On je 1498. postao zagrebačkim kanonikom, a 1500. se spominje kao lektor zagrebačkog kaptola. Studirao je u Padovi od oko 1501. godine do oko 1506., gdje je doktorirao najvjerojatnije iz kanonskog prava. Po povratku sa studija pečuški biskup i kraljevski kancelar Szatmár imenovao ga je svojim tajnikom.

Godine 1518. je imenovan kanonikom, a ubrzo postaje predstojnik prepozit pečuške crkve. Godine 1521. postaje kraljev tajnik, 1524. ostrogonski kanonik kantor, a još početkom 1516. kraljev kancelar i srijemski biskup. Kralj Ivan Zapolja ga je 1536. godine, kao svog pristašu, imenovao pečuškim biskupom, a godine 1538. imenovan je vačkim biskupom. Sudjelovao je u više diplomatskih misija, a napisao je djelo u kojem opisuje bitku na Mohačkom polju koja se odigrala 1526. godine.

Velika većina studenata bila je podrijetlom iz podravskih ili prigorskih gradskih naselja. Iz uglednih gradskih obitelji su bili Koprivničanci Ivan Šartor, te Nikola i Ivan Čmahor koji su kasnije postali koprivnički suci. Gradsko plemstvo je također slalo svoje pripadnike na studij, a primjer imamo u koprivničkoj obitelji Napuly iz koje su studirali Valent, Blaž i Baltazar. Oni su svoje karijere ostvarili unutar crkve, popevši se prilično visoko u crkvenoj hijerarhiji. Crkvene su dužnosti obnašali Koprivničanci Antun, Volfgang te Ivan i Nikola Donić, kao i Petar Pavlin, ali njihovo društveno podrijetlo nije jasno. Isto se odnosi na Đurđevčane Mihaela i Andriju Ivanovog koji su također bili crkveni dužnosnici.

Podaci iz životopisa spomenutih pojedinaca govore da su mlađi članovi obitelji bili za vrijeme studija pomagani od svojih školovanijih rođaka, ako su ih imali. Svoju su djecu na studij slali i obrtnici, što se vidi na primjeru Andrije Prelca iz Ludbrega, čije prezime jasno govori o njegovu porijeklu. Na studente iz seoskih sredina otpada manji dio i to na sela Herešin, Prugovec, Poganec, Struga, Apatovec itd. Za dio njih pouzdano znamo da imaju plemićko podrijetlo. To su: Stjepan i Kuzma Brodarić iz Herešina, te Ivan i oba Mihaela Viteza iz Komarnice. Ostalima je, prema trenutnom stupnju istraženosti, porijeklo nejasno pa tako ne možemo utvrditi je li možda netko od seljaka uspio završiti studij.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI