Pero Lukić (44) iz Novog Virja, jedan od najstrašnijih zločinaca moderne hrvatske povijesti koji je iz koristoljublja 2011. godine zajedno s partnericom, sada pokojnom Maricom Duvnjak, omamio i pored Križevaca živog zapalio imućnog zagrebačkog umirovljenika Hrvoja Filipovića (71), nema mira niti u zatvoru gdje služi 35 godina zatvorske kazne zbog ubojstva. U zatvoru je svakodnevno tjelesno maltretirao zatvorenika osuđenog zbog spolnog zlostavljanja djeteta zbog čega je osuđen na godinu dana zatvora.
Osuđen na maksimalnu kaznu
Kako se navodi u presudi Općinskog suda u Varaždinu koja je nedavno na Županijskom sudu proglašena pravomoćnom, Pero je svakodnevno tjelesno maltretirao svog cimera pedofila. Tukao ga je šakama po leđima i glavi, osobito u predjelu lijevog oka. Dvaput ga je sleđa koljenom udario u lijevu stranu tijela i teško ga ozlijedio. Zatvoreniku pedofilu slomio je rebra, a osim te teške ozljede, zadobio je krvni podljev bjeloočnice oka, nagnječenje prsnog koša i krvni podljev slabina.
Nepravomoćnom presudom donesenom u travnju prošle godine Pero Lukić je presudom Općinskog suda osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora, no žalio se na presudu. Županijski sud mu je u rujnu prošle godine djelomično prihvatio žalbu i kaznu umanjio na godinu dana zatvora.
Svakodnevna tortura
Njegov cimer na sudu je opisao torturu tijekom sedmomjesečnog boravka u varaždinskom zatvoru sve dok ga Pero nije ‘riješio’ tako da mu je potrgao rebra.
– Kada sam bio u šetnji, drugi su zatvorenici koji su bili sa mnom u sobi pročitali moje papire i tako saznali zašto sam u zatvoru. Nakon toga uslijedila su maltretiranja, prijetnje, šamaranja, batine – kazao je Perin cimer, inače osuđeni zlostavljač malog djeteta.
Kazao je kako su u zatvorskoj sobi bila šestorica. Verbalne prijetnje i maltretiranja trpio je svakodnevno od petorice, samo ga zatvorenik Ivan nije vrijeđao. Zatvorenik Zdravko je, kako kaže, malo maltretirao, ali ne fizički, dok su najžešći prema njemu bili Zlatko O. i osuđeni Pero Lukić.
Sve otkrila liječnica
– Zlatko me je šamarao, a Pero uz to i često fizički napadao. Znao mi je u kupaonici staviti mokri ručnik oko vrata i stezati ga gurajući mi glavu u kantu s vodom da vidim koliko ću dugo izdržati. Osim toga, kada sam čistio sobu, znao me je udarati rukama i nogama u rebra. To se ponavljalo kroz više dana. Trpio sam zlostavljanja jer mi je Pero rekao da nikome o tome ne smijem reći. Trpio sam bolove, bio u strahu sve dok zatvorska liječnica nije vidjela da imam krvavo oko. Rekao sam da je to od vode kada sam se umivao, no nije mi vjerovala. Pozvala me je u sobu, rekla da se skinem i vidjela da mi je tijelo puno modrica. Nakon toga sam otišao na hitnu. Zlatko to nije učinio kada me on samo šamarao. Pero, kada me udarao, udarao me je ne jednom, nego više puta. Znao me je udariti tako snažno da sam ostao bez daha. Branko me je jednom tako udario u uho da mi je ono nateklo i u njemu je bila sukrvica – kazao je zlostavljani zatvorenik i objasnio zašto je sve to trpio tako dugo.
– Prijetili su mi da će mi razrezati žile na spavanju ako ih prijavim, a kako su prijetili da će me ubiti, nisam tražio premještaj jer sam ih se bojao – kazao je na sudu oštećeni zatvorenik. Svjedok zatvorenik koji je bio s njima kratko u sobi nije vidio zlostavljanja, ali je potvrdio kako mu se izrugivala cijela soba zbog kaznenog djela koje je počinio – seksualnog zlostavljanja djeteta.
Izrugivao ga cijeli zatvor
– Izrugivao mu se cijeli zatvor, što je normalno u zatvoru. Toliko ga ponize psihički da takav zatvorenik ne ide niti u šetnju – kazao je svjedok, inače također ‘stanar’ varaždinskog zatvora. Sutkinja Općinskog suda u Varaždinu nije povjerovala svjedocima koji tvrde da nisu vidjeli tjelesno zlostavljanje, a na temelju iskaza oštećenog, priložene dokumentacije i analizom sudsko-medicinskih vještaka, Peru Lukića je proglasila krivim. Osim toga, Pero Lukić je od Županijskog suda u Varaždinu tražio i dobio objedinjavanje kazni zbog kaznenih djela za koja je osuđen prije ubojstva koje je počinio s kaznom koju služi zbog ubojstva. Tako mu je presudom Županijskog suda u Varaždinu za sva kaznena djela koja je počinio izrečena objedinjena kazna zatvora u trajanju od maksimalnih 40 godina. Pero Lukić otprije je osuđen zbog nekoliko krađa i provala, no najteža nedjela koja je počinio ovo je premlaćivanje cimera pedofila u ćeliji kao i teško ubojstvo 2011. godine, što mu je svakako je najteži zločin. Karlo Eisenbeisser
Bogatog umirovljenika živog zapalio
Pero Lukić 2012. godine osuđen je na maksimalnih 40 godina zatvora zbog sudjelovanja u okrutnom ubojstvu iz koristoljublja Hrvoja Filipovića (71) iz Zagreba. Lukić je s pokojnom izvanbračnom suprugom Maricom Duvnjak 31. siječnja 2011. godine preko oglasa Filipovića namamio u unajmljeni stan. Sedativima u piću su ga omamili i posjeli u njegov BMW. Lukić ga je nakon toga odvezao u šumu Ravenščica u blizini Ravenskih Novaka na granici Zagrebačke i Koprivničko-križevačke županije gdje mu žive otac i brat.
On sam bio je prijavljen na adresi u Novom Virju, no često je mijenjao mjesto stanovanja. Omamljenog Filipovića iznio je iz automobila, polio ga s nekoliko litara benzina i zapalio. Vještaci su utvrdili kako je umirovljenik bio živ kada ga je Lukić zapalio. Kako je utvrđeno tijekom suđenja, Lukićevi otisci pronađeni su u kupaonici Filipovićeva stana, na prtljažniku automobila i na boci pića u automobilu. Vratio se u Zagreb gdje je opljačkao Filipovićev stan i tjedan dana se sa svojom djevojkom Maricom Duvnjak koristio njegovim karticama. Na bankomatima su podigli i potrošili u trgovinama ukupno 97.000 kuna, a njegov BMW su prodali u Bosni. Marica Duvnjak nije dočekala presudu, preminula je prije njezina donošenja od karcinoma pluća.
