Podravski u domu Tomislava Stipića: Probudim se u 2 u noći i do 4 pišem svoje planove

Podravski list profile

Puno naših ljudi odlazi živjeti i raditi u Njemačku, Tomislav Stipić iz Njemačke je stigao u Hrvatsku i postao trenerom Slavena Belupa. Nakon tri mjeseca provedena u Koprivnici ovaj je simpatični 40-godišnji nogometni stručnjak ekipi Podravskog lista otvorio vrata svog privremenog doma.

– Prvi put sam u Hrvatskoj, gdje su moji korijeni. U obitelji nas je bilo osmoro djece, i ja sam zapravo odgojen ”u prolazu”, jer majka nije imala dovoljno vremena za sve nas. Jednom sam joj rekao ”mama, pa ti mene nikad ne hvališ”, a ona je odgovorila ”sinko, šuti, čim te ne kritiziram, to je dovoljno hvale” – kaže Stipić, koji je u ranoj mladosti počeo pomagati ocu na baušteli, a vrlo rano počeo se baviti trenerskim poslom.

Ne skriva da mu se sviđa život ovdje.

– Mislim da smo po tome specifičan narod i da smo zato svugdje snalažljivi. Uspio sam u Njemačkoj napraviti neku karijeru, kao stranac sam bio najmlađi trener u Drugoj Bundesligi. Međutim, tek dolaskom u Hrvatsku osjetio sam ispunjenje. To su ti običaji ovih ljudi, to je ta komunikacija, taj balans između posla i slobodnog vremena. Nikad mi nije bilo bolje, tako se osjećam. Jako mi je lijepo u Koprivnici.

Tomislav ima čak pet sestara i dva brata. Dvije sestre udale su se u Hrvatskoj, u Splitu i Omišu, ostali su u Njemačkoj, gdje je i Stipićeva supruga sa njegova četiri sina. I sva četvorica, naravno, igraju nogomet.

– Samo jedan savjet sam im dao, tražim da igraju i lijevom i desnom nogom. Da bi kao osobe i kao igrači bili kreativni, zadovoljni i sposobni, trebaju koristiti i lijevu i desnu stranu da se razvijaju.

Otkrio nam je Slavenov trener i neke svoje zanimljive životne navike.

– U krevet idem između 21 i 22 sata, tada i gasim telefon. Ako želim sutra imati dobar dan, biti najbolji trener koji mogu biti, ako želim biti pozitivan u kontaktu s ljudima, tada moram to napraviti. Budim se oko 7, pola 8. No, nekad se probudim u 2 sata u noći i do 4 pišem svoje planove, bilježnica mi je uvijek na noćnom ormariću. Ujutro prvo prošetam do grada, popijem kavu i odlazim na stadion. Potom slijedi radni dan, obično s dva treninga, analizama…

Treneri nemaju previše slobodnog vremena, kako ga on provodi?

– Uvijek mi je cilj napuniti se energijom, optimizmom i snagom jer u poslu sam vječiti davatelj. Non-stop dajem, i onda s iskustvom dođe da u slobodno vrijeme radim ono što me čini zadovoljnijim, kompletnijim i sretnijim. Dosta se bavim sportom, odlazim u Sportski centar Cerine. To su i kavice s mojim stožerom na kojima je zabranjeno pričati o nogometu, već se više bavimo temama iz socijalnog života.

Tomislav voli zabavnu i narodnu glazbu, a kavu najradije popije u Kavanici. Kaže da jako dobro igra stolni tenis. Naš fotoreporter Nikola ovaj put nije prihvatio izazov i meč za večeru, možda hoće drugi put. Ide mu i tenis, trčao je maratone i polumaratone. Osim teretane ponekad prakticira i jogu, a jedna od omiljenih knjiga mu je Coelhov ‘Alkemičar’.

– Jako mala knjiga u kojoj se mnogo toga skriva. Inače mi knjiga mora biti interesantna, inače je prestajem čitati. Mislim da je to bit i u nogometu, jer ako trener nije interesantan, kad-tad se igrači zasite…

Jeste li vi alkemičar kao trener?

– Mislim da sam sanjar u ovom trenerskom poslu. Našao sam u njemu ispunjenje, sreću i radost. Jako je bitna ta emocija koja spaja igrače i nas trenere.

Bliži mu je Real nego Barcelona.

– Volim interesantan, aktivan nogomet. Nastojim da mi je svaki trening drugačiji. Zato volim Kloppa jer živi emociju i uvijek traži kvalitetu. Volim i Guardiolu, gledao sam njegove treninge, dok je Mourinho izgubio simpatičnost, pritisak mu je u lice donio hladnoću, izgubio je ono djetinjasto što trener ne bi smio izgubiti.

S dobrim igrama i rezultatima te ulaskom u polufinale Kupa i Stipić je u Koprivnici izgradio vrlo pozitivan image. – Znaju me ljudi zaustaviti na cesti, i žao mi je što ponekad razgovor moram prekinuti nakon minutu ili dvije zbog nedostatka vremena, jer mi je sve usko isplanirano. Tada čovjeku dam broj i kažem da možemo nekad sjesti na pola sata. Komunikacija s ljudima u Koprivnici je jako ugodna. Ne znam kako mene ljudi doživljavaju, ali ja njih i ovu sredinu doživljavam jako pozitivno. Da sam tražio bolju sredinu, ne bih je našao. Uvjeren sam tisuću posto da ćemo imati predivan proljetni dio sezone!

Stipić u svom koprivničkom stanu ne kuha, ali ima jedan drugi ‘ritual’.

– Otkrio sam da je peglanje za mene ispušni ventil, u tih tri sata zaboravim na nogomet. Pojačam muziku i tu postajem normalan čovjek, normalnog života. U normalan svijet dolazim kroz peglanje i čišćenje. Ako mi u stanu nije sve čisto i uredno, tada smatram da sam zapostavio svog unutarnjeg ‘kolegu’ koji mi je jako bitan da budem kreativan – objasnio je Tomislav.

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI