Podravski u domu Tomislava Stipića: Probudim se u 2 u noći i do 4 pišem svoje planove

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Puno naših ljudi odlazi živjeti i raditi u Njemačku, Tomislav Stipić iz Njemačke je stigao u Hrvatsku i postao trenerom Slavena Belupa. Nakon tri mjeseca provedena u Koprivnici ovaj je simpatični 40-godišnji nogometni stručnjak ekipi Podravskog lista otvorio vrata svog privremenog doma.

– Prvi put sam u Hrvatskoj, gdje su moji korijeni. U obitelji nas je bilo osmoro djece, i ja sam zapravo odgojen ”u prolazu”, jer majka nije imala dovoljno vremena za sve nas. Jednom sam joj rekao ”mama, pa ti mene nikad ne hvališ”, a ona je odgovorila ”sinko, šuti, čim te ne kritiziram, to je dovoljno hvale” – kaže Stipić, koji je u ranoj mladosti počeo pomagati ocu na baušteli, a vrlo rano počeo se baviti trenerskim poslom.

Ne skriva da mu se sviđa život ovdje.

– Mislim da smo po tome specifičan narod i da smo zato svugdje snalažljivi. Uspio sam u Njemačkoj napraviti neku karijeru, kao stranac sam bio najmlađi trener u Drugoj Bundesligi. Međutim, tek dolaskom u Hrvatsku osjetio sam ispunjenje. To su ti običaji ovih ljudi, to je ta komunikacija, taj balans između posla i slobodnog vremena. Nikad mi nije bilo bolje, tako se osjećam. Jako mi je lijepo u Koprivnici.

Tomislav ima čak pet sestara i dva brata. Dvije sestre udale su se u Hrvatskoj, u Splitu i Omišu, ostali su u Njemačkoj, gdje je i Stipićeva supruga sa njegova četiri sina. I sva četvorica, naravno, igraju nogomet.

– Samo jedan savjet sam im dao, tražim da igraju i lijevom i desnom nogom. Da bi kao osobe i kao igrači bili kreativni, zadovoljni i sposobni, trebaju koristiti i lijevu i desnu stranu da se razvijaju.

Otkrio nam je Slavenov trener i neke svoje zanimljive životne navike.

– U krevet idem između 21 i 22 sata, tada i gasim telefon. Ako želim sutra imati dobar dan, biti najbolji trener koji mogu biti, ako želim biti pozitivan u kontaktu s ljudima, tada moram to napraviti. Budim se oko 7, pola 8. No, nekad se probudim u 2 sata u noći i do 4 pišem svoje planove, bilježnica mi je uvijek na noćnom ormariću. Ujutro prvo prošetam do grada, popijem kavu i odlazim na stadion. Potom slijedi radni dan, obično s dva treninga, analizama…

Treneri nemaju previše slobodnog vremena, kako ga on provodi?

– Uvijek mi je cilj napuniti se energijom, optimizmom i snagom jer u poslu sam vječiti davatelj. Non-stop dajem, i onda s iskustvom dođe da u slobodno vrijeme radim ono što me čini zadovoljnijim, kompletnijim i sretnijim. Dosta se bavim sportom, odlazim u Sportski centar Cerine. To su i kavice s mojim stožerom na kojima je zabranjeno pričati o nogometu, već se više bavimo temama iz socijalnog života.

Tomislav voli zabavnu i narodnu glazbu, a kavu najradije popije u Kavanici. Kaže da jako dobro igra stolni tenis. Naš fotoreporter Nikola ovaj put nije prihvatio izazov i meč za večeru, možda hoće drugi put. Ide mu i tenis, trčao je maratone i polumaratone. Osim teretane ponekad prakticira i jogu, a jedna od omiljenih knjiga mu je Coelhov ‘Alkemičar’.

– Jako mala knjiga u kojoj se mnogo toga skriva. Inače mi knjiga mora biti interesantna, inače je prestajem čitati. Mislim da je to bit i u nogometu, jer ako trener nije interesantan, kad-tad se igrači zasite…

Jeste li vi alkemičar kao trener?

– Mislim da sam sanjar u ovom trenerskom poslu. Našao sam u njemu ispunjenje, sreću i radost. Jako je bitna ta emocija koja spaja igrače i nas trenere.

Bliži mu je Real nego Barcelona.

– Volim interesantan, aktivan nogomet. Nastojim da mi je svaki trening drugačiji. Zato volim Kloppa jer živi emociju i uvijek traži kvalitetu. Volim i Guardiolu, gledao sam njegove treninge, dok je Mourinho izgubio simpatičnost, pritisak mu je u lice donio hladnoću, izgubio je ono djetinjasto što trener ne bi smio izgubiti.

S dobrim igrama i rezultatima te ulaskom u polufinale Kupa i Stipić je u Koprivnici izgradio vrlo pozitivan image. – Znaju me ljudi zaustaviti na cesti, i žao mi je što ponekad razgovor moram prekinuti nakon minutu ili dvije zbog nedostatka vremena, jer mi je sve usko isplanirano. Tada čovjeku dam broj i kažem da možemo nekad sjesti na pola sata. Komunikacija s ljudima u Koprivnici je jako ugodna. Ne znam kako mene ljudi doživljavaju, ali ja njih i ovu sredinu doživljavam jako pozitivno. Da sam tražio bolju sredinu, ne bih je našao. Uvjeren sam tisuću posto da ćemo imati predivan proljetni dio sezone!

Stipić u svom koprivničkom stanu ne kuha, ali ima jedan drugi ‘ritual’.

– Otkrio sam da je peglanje za mene ispušni ventil, u tih tri sata zaboravim na nogomet. Pojačam muziku i tu postajem normalan čovjek, normalnog života. U normalan svijet dolazim kroz peglanje i čišćenje. Ako mi u stanu nije sve čisto i uredno, tada smatram da sam zapostavio svog unutarnjeg ‘kolegu’ koji mi je jako bitan da budem kreativan – objasnio je Tomislav.

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI