Podravsko malo ledeno doba: Izrazito jak sjeverni vjetar uništio je gotovo sve voćke

Piše dr. Hrvoje Petrić

Za razliku od današnjeg doba, kada ljudi značajno utječu na klimatske promjene i kada one utječu na ljude diljem svijeta, u predindustrijsko doba možemo govoriti samo o utjecaju klimatskih promjena na ljude. Kako bismo što bolje razumjeli što se događa s klimom u današnjici, morali bismo nastojati što bolje razumjeti klimu iz razdoblja prije industrijske revolucije, kada se ona mijenjala bez ljudskog uplitanja. Zbog toga je važno i istraživanje ranonovovjekovne klime, odnosno «malog ledenog doba». Razlike između današnjih klimatskih prilika i onih iz ranijih stoljeća mogu se vidjeti iz više primjera pučke meteorologije Podravine i okolnih prostora. No, klima se perioda „malog ledenog doba“ u mnogo čemu se razlikovala od današnje. Zahladnjenje u ranome novome vijeku na više je načina utjecalo na istraživani prostor.

Promjene klime djeluju na drveće, tokove voda, rast biljaka, na životinje kao i na ljude. Između 15. i 18. stoljeća od obrađivanja zemlje živjelo je od 80 do 90 posto ljudi. Iz ritma, kvalitete, nedovoljne berbe i upravljanja čitavim materijalnim životom proizlaze nagli udari promjena klime. Neke od tih promjena otkrivaju se posvuda u isto vrijeme. Još se u 14. i 15. stoljeću zbilo opće hlađenje sjeverne Zemljine polutke. Klima 16. i 17. stoljeća u najširem se okruženju Podravine u mnogočemu razlikovala od današnje. Zahladnjenje je u ranome novome vijeku na više načina utjecalo na podravski prostor. Kao prvo, česta zamrzavanja rijeke Drave omogućavala su gotovo nesmetane prijelaze osmanskih postrojba u Podravinu. Drugo, snižavanje temperatura vjerojatno je moglo utjecati na promjene u biljnom i životinjskom svijetu, što je vjerojatno imalo odraz na prehranu stanovništva i njegovu brojnost. Treće, možda je moguće, barem jednim dijelom, povezati migracije stanovništva s globalnim zahladnjenjem. Četvrto, vjerojatno je „malo ledeno doba“, uz ljude, imalo utjecaj na „otkrivanje“ Đurđevačkih pijesaka s time da se do sada pretpostavljalo kako je oživljavanje eolske aktivnosti bilo izazvano djelovanjem čovjeka. Vrlo malo se spominjalo druge mogućnosti.

Zapis o vremenu u Đelekovcu 1851

Čini mi se da je neupitna uloga čovjeka u „otvaranju“ pijesaka i njihova prepuštanja djelovanju vjetra. No, i u srednjem vijeku na ovim je prostorima živio čovjek i imao naselja. Iako srednjovjekovni dokumenti ne daju potvrdu o postojanju „živih“ pijesaka, vrijedi se zapitati kako srednjovjekovni ljudi nisu pokrenuli oživljavanje eolskog djelovanja? Sumnjam da su srednjovjekovni stanovnici razvili neki poseban oblik „suživota“ s pijescima koji bi bio bitno različit od onoga koji su mogli imati ranonovovjekovni žitelji. Zbog toga je moguće da su još neki čimbenici omogućili „otvaranje“ pijesaka u ranome novom vijeku. Na osnovu toga vjerojatno bismo ljudskoj aktivnosti mogli pridodati i klimatske promjene, tim više što je poznato da se razdoblje ranoga novog vijeka u najvećoj mjeri kronološki poklapa s tzv. „malim ledenim dobom“. Stoga bi „otvaranje“ pijesaka, kao što sam ranije naglasio, vrlo vjerojatno trebalo tražiti u kombinaciji utjecaja klime i čovjeka. No, ova će razmišljanja budućim multidisciplinarnim istraživanjima svakako trebati ili potvrditi ili odbaciti.

Klimatska obilježja odraz su geografskog položaja na jugozapadu Panonske nizine, a lokalne razlike uvjetovane su reljefnim i hidrografskim značajkama prostora Podravine i Prigorja. Njihove klimatske osobine nemoguće je promatrati izdvojeno od šireg okruženja pa će ovaj prikaz zahvatiti veći prostor. Danas je na ovom području, prema Köpenu, klima umjerena topla kišna, bez izrazito suhog razdoblja, ali s manje padalina u zimskom nego u ljetnom razdoblju; ljeta nisu jako vruća i imaju na početku mnogo, a pred kraj malo kiše. Po imenu, to je klima bukve, posebno pogodna za uzgoj kukuruza. Prema klasifikaciji što se temelji na šumskoj vegetaciji, ovdašnja klima pripada području vlažnih kontinentalnih niskih brijestovih šuma s johama (jalšama), vrbama, topolama, jablanima i jasenima.

Klima

Danas insolacija traje ukupno 1970 sati, a relativna vlažnost zraka je 81 posto. Vlaga zraka u uskoj je vezi s temperaturom zraka, a odnos im je obrnuto proporcionalan. Niske su vrijednosti ljeti kad je zrak zagrijan. Relativna vlažnost je najveća u jesen (86 posto) i veća je 11,3 posto nego u proljeće, 6,9 posto u ljeti i 5,2 posto više nego u zimi. Srednja godišnja vrijednost naoblake je 6/10 (oblacima zastrto više od polovice neba) pa ovaj prostor možemo svrstati u oblačniji dio naše zemlje.

Zapis o vremenu u Đelekovcu 1852

Najdulje razdoblje sa svakodnevnim padalinama je 17 dana, a najdulje razdoblje bez padalina je 45 dana. Najčešći smjerovi vjetra su: sjeverni, sjeveroistočni i jugozapadni. Najveća srednja jačina vjetra je od 3 do 4 bofora. Broj ledenih dana je 13, studenih 25, hladnih 95, toplih 79, vrućih 19, sa snijegom na tlu 41, padalinama 115, s tučom 5 dana na 10 godina, s grmljavinom 21 dan, a s mrazem 44 dana u prosjeku na godinu. Prosječno godišnje trajanje magle je u Koprivnici 70, a u Đurđevcu 53 dana na godinu. Prosječno višegodišnje isparavanje s vodene površine je u Koprivnici 668, a u Đurđevcu 509 mm na godinu. Relativna vlažnost zraka je oko 80 posto.

 Zabilježene su velike temperaturne amplitude između ljeta i zime, pogotovo u usporedbi s ekstremima (godišnja temperaturna amplituda može biti veća i od 60° C). Srednjaci su razmjerno povoljni, jer je prosječna temperatura u siječnju oko -2°C, a u srpnju 18°C. Padaline opadaju od zapada prema istoku, jer ih uglavnom donose zapadni vjetrovi. Glavni maksimum je u jesen, a drugi maksimum je u proljeće i rano ljeto. Značajke i obilježja ovdašnje klime su i velike oscilacije u količini padalina, u visini temperatura, te u snježnosti, mrazovitosti i slično. Tim klimatskim značajkama (ali i blagim pretežito zapadnim, sjeverozapadnim i južnim vjetrovima), danas je prilagođen izbor ratarskih, voćarskih i vinogradarskih kultura. Teško je pouzdanije reći kako je bilo u periodu 15.-18. stoljeća, jer je trenutna razina spoznaja relativno skromna za ovaj dio europskog kontinenta.

Još se u 14. i 15. stoljeću zbilo opće hlađenje sjeverne Zemljine polutke, iako neki istraživači razdoblje između 1200. i 1400. zovu «klimatskim optimumom». Ranije spomenuto hlađenje u literaturi se najčešće naziva «malo ledeno doba», a prije toga od 1200. do 1400. bio je period izrazite labilnosti klime, kada su se izmjenjivale brojne poplave i katastrofalne suše, vrlo hladne i vrlo blage zime. «Malo ledeno doba» trajalo je otprilike između 1400. i 1850. godine, a najhladnije je bilo oko 1550. i 1700.-1850. godine kada se u Europi javio niz hladnih zima. Brojni su se ledenjaci spustili najniže, poslije posljednjeg würmskog glacijala i na toj su se visini održali sve do kraja 19. stoljeća kada su se počeli naglo povlačiti. U tom je razdoblju led zatvorio neke alpske prijevoje.

U arktičkim se krajevima veoma proširila površina zaleđenog mora, povećavao se broj zima kada se zaleđivala rijeka Temza, brojni su posjedi u Alpama, Norveškoj i Islandu bili napušteni, itd. U 16. su stoljeću nestale vikinške kolonije na Grenlandu i vinogradi u Engleskoj. Oko 1780. godine u srednjoj Engleskoj srednja siječanjska temperatura bila je za oko 2,5 º C niža od one s početka 20. stoljeća. U području Vivaris pokraj Lyona u Francuskoj, berba grožđa se između 1500. i 1800. pomaknula za 20 dana na sredinu listopada. Poznato je da je švedski kralj Karlo X. zimi 1658. s vojskom prešao preko zaleđenog Malog Belta.

Prije početka “malog ledenog doba” (oko 1400. godine) bilo je razdoblje relativno viših temperatura, dok je «malo ledeno doba» počelo pomalo i neprimjetno s povremenim žestokim zimama, a početkom 16. stoljeća nastupilo je pogoršanje u obliku pretežno vlažnih ljeta i hladnih, dugih zima. Kao ishod tih promjena prosječna godišnja temperatura pala je za oko 1-1,5°C, a to je prouzročilo nestajanje šuma u višim predjelima. Od oko 1550. počela je velika ledenjačka plima koja je u Alpama prekrila pašnjake, spajala šume sa selima. Prema dijelu autora: „Napredovanje ledenjaka kojih ritam diktira četiri do pet vrhunaca, najduže u postglacijalnom razdoblju, prekida se sredinom 19. stoljeća. Očito treba mijenjati pojmove o hladnoći i razmišljati na razini europskog kontinenta. Točno je da sredinom 15. st. prevladavaju česta hladna i vlažna ljeta, koja se ponovno vraćaju u drugoj polovici 16. i na početku 19. st. Neke pojedinačne i neviđene epizode hladnoće zaokupljale su maštu suvremenika, kao što je bio, primjerice, led na Temzi u nekoliko navrata i led u nizozemskim kanalima tijekom zime 1564./1565., koji je ovjekovječio na platnu slikar Pieter Bruegel.»

Malo ledeno doba

Alpski ledenjaci su se do 1720. godine (posebice 1580., 1589., 1594.-1604., 1608.-1610., 1640.-1644., 1664., 1676.-1679., 1700.-1703.) širili što je dovelo do hladnijih i vlažnijih proljeća i na panonskom i na balkanskom prostoru. To je bilo u podudarnosti s pojavama gladi na Balkanu 1593., 1596., 1597., 1598. i 1601. godine kada su obilne kiše upropastile usjeve, a ljudi su se uplašili da će «zrak okužiti». Godina gladi je bila i 1605. kada su rođaci «jedni druge prodavali u roblje kako bi došli do hrane».

Iz perioda «malog ledenog doba» postoje podaci o promjeni razine Kaspijskog jezera, što je bila posljedica klimatskih promjena. Krajem 16. stoljeća trend razine Kaspijskog jezera bio je u padu, da bi najnižu razinu doživio oko 1600. godine. Razina je počela rasti početkom 17. stoljeća, da bi prvi vrhunac bio oko 1660. godine. Tada je nastavljen pad do oko 1720. godine. Ovi podaci nam mogu ilustrirati činjenice da unutar razdoblja “malog ledenog doba” odnos između pretežno niske temperature i razine Kaspijskog jezera nije bio jednostavan jer su se povremeno javljale izuzetno vlažne i izuzetno suhe godine ili kraća razdoblja od nekoliko godina. Tako vidimo da klima tijekom “malog ledenog doba” nije bila ujednačena.

U prosincu 1631. bila je jaka erupcija Vezuva, koja je prouzročila posljedice na gospodarstvo i klimu širega prostora. Naime, snažne eksplozije vulkanske prašine dovode do odbijanja većeg dijela sunčeve energije, te se klima privremeno hladi. U prosincu 1631. u Solunu i Carigradu padala je kiša pepela pa je moguće pretpostaviti da su posljedice privremenih klimatskih promjena pogodile i širi prostor.

Na širem prostoru Podravine i Prigorja može se uglavnom reći da se idući od zapada prema istoku, primljeno sunčevo zračenje i trajanje insolacije povećava, a količina oborina smanjuje. Među uzrocima takve raspodjele najvažnija su dva: 1. planine, u ovom slučaju Alpe, prisiljavaju zrak na dizanje, a time pogoduju razvoju oblaka i nastanku padalina u samom planinskom području i njegovoj blizini, 2. zračne mase koje dolaze s Atlanskog oceana i na svojoj prednjoj liniji – fronti – izazivaju vremenske poremećaje i kišu, putujući kopnom prema istoku postaju sve sličnije zraku koji potiskuju, pa zato frontalni poremećaji bivaju sve slabiji.

Poplava

U župnoj spomenici u Đelekovcu zabilježene su vremenske prilike u završnoj fazi „malog ledenog doba“ i to za period od 1849. do 1853. godine: «12. rujna god. 1849. okoli 9 ure vnoči pukla je ztrela u Jožefa Vulaka hižu. Zgorela je ova, i poleg nje druga Mate Gyurecz-a. Godine 1850. u mesecu Marciusu i na početku Majuša jako sever puhal, i skoro sve sadovno drevje pozeblo i gorice. Godine 1850. na protuletje veliki sever puhal, potlam kroz leto gde gde tuča opala, zato malo vina je priraslo, pak ono malo, jako je kiselo i slabo, pak ovo novo hudo vino prodaje se po 5 f srebla. Ako gdo ztaro vino ima more ga prodati po 10 f srebra. Godine 1851. planeta mercurius, večkat kroz leto desgy padal, zato zfalela je pšenica i herž… skoro celi ausutus i sptember je dešgyilo.

– Potlam celi okotober bil je lepi suhi. – kukuruza jako pomekala, zkoro više pšenice kak zrele. Vina nekaj više, kak lani, akoprem na protuletje bilo dozta črešen i višen. – Ovo letni morale su se, grunti, orane zemlje i livade, vinogradi meriti. Pervoga Novembra počelo je dešgyiti, 2. Novembra počela je Drava vekša dohadjati. 3. Novembra vre kbregi jednaka bila. 4. vre Varaždin je bil u vodi. Na Varaždinski most morali su kamenje, velike hraste vozidi, da mosta voda ne ruši. Od Varaždina kroz Žabnik iduč bila velika voda, na drumu, konji, kola, onud iduč plavali su. Med Bukovcom i Atakom selo Selnica bila puna vode, pak nekoje hiže zrušile su se. Okoli Kebla oštarie bila velika voda. Legrad bil je vesz pun vode, nigder ni bilo zemlje videt. Od mesnice poleg cirkve i mimo cirkve imala je veliki mah ova povodnja. 5. i 6. Novembra okolu Gyelekovec bilo je vode kakti morje. Od zadnje hiže Gjelekovečke (Ižidora Kozjak) do Legrada jedno morje, i tak Gradišče, Brunica, Ledine proti Torčecu napunjene zvodum. 6. ujutro malo je opala voda. Ali po poldan je desgyilo. 7. vre na pol klaftra vpala je…»

U spomenici župe Đelekovec postoji još nekoliko sličnih zapisa: «Godina 1852. ni bila zločesta: bilo je više sušno, kak mokro. Počemši od 22. septembra do 25. oktobra bilo je zima kajti i merzli vetri su puhali, i mraz po jutrah bil, i zkoro malo koji dan prez dežgya. Celo ovo vreme bilo je jako dežgyovno i zima. Od 26. oktobra inclusive obilis pod jedno nepreztance zmirom lepi, vugodni, topli suhi dnevi i noči tia tam do 21. novembra exclusive. Od 21. novembra bilo je dežgyovno i vetrovno… 13. i 14. listopada velika voda bila je vu Dravici i vu Čapovo. Ivana Sobočanec ztoprav pred nekulikemi dnevi napravljena kuča bila je vu vodi. 21. i 22. novembra dešgyi 25. celi dan i noč ztrašen i velik sever puhal. Župnikove guzke nisu mogle dimo dojti na noč zbog velikog vetra, nego su negde u Čapovi prenočile. 26. novemb. po pol noči ob 2 vurah velika voda dotekla je u Čapovo. Bio je Sobočanec vu vodi.

Na Dravici čizto malo je narasla. Iz Čapova došla je voda onu rečenu noč na bližnje grunte, pod kučni broj 152-153. i na grunt Gjurgjina cemistra broj 154 i na Andraša Poor broj 155. Na ovih grunith kuruzni koši akoprem dozta visoko zdignjeni, bili su z kukuruzum na pedenj i više vu vodi (za segurno na 1 ½ pedenj bila je najniže u košu ležeča kuruza u vodi… Godine 1852. celu jesen ni bilo snega, niti vu zimi; nego ztopram godine 1853. med 22. i 23. januarom (sečnem) mali sneg opal. Pred tem toga celu jeszen i czelu zimu, gda desgyy, gda lepo vreme bilo je. 22. na večer puhal je zdolec, u oči pak počel je sever zatem pako do dneva sneg. Kajti pak ov sneg ni na zmeržnjenu zemlju, nego na blato opal, zato ni dugo terpel, raztalil se. 2. veljače na večer na blato počel je sneg padati; pak je po malom 3 dane padal.»

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI