Poklanjaju vrhunsko gnojivo: Od biootpada proizvode struju i vrhunsko gnojivo puno humusa

Podravski list profile
Bioplinara Kalnik1 s punim kapacitetom od dva megavata krenula je u rujnu 2016. godine, a nakon toga Bioen je otvorio još pet bioplinara u Prigorju i Slavoniji

Ovo su prije poljoprivrednici zakopavali na svoje njive i tako ih uništavali. Dolazilo je do truljenja i razvijanja raznih bakterija, pa su njive s vremenom postale neplodne. A mi od toga sada proizvodimo struju – govori nam Aleksandar Sandić, direktor proizvodnje Bioena, dok nam pokazuje istovar krumpira u bioplinari Kalnik1 u Gregurovcu nedaleko od Križevaca.

Riječ je o neprodanom međimurskom krumpiru, koji će završiti u jednome od dvaju velikih digestatora, skupa s kukuruznom silažom, gnojnicom, stajnjakom i biootpadom iz kućanstava te restorana. Na temperaturi od 40 stupnjeva Celzijevih u digestatorima će se djelovanjem bakterija razviti metan i ugljični dioksid, koji će pokretati turbine velikog brodskog motora za proizvodnju električne energije.

Temperatura od hlađenja motora prenosit će se na zagrijavanje digestatora i tako ukrug. Nakon završetka jednog ciklusa od 60 dana, pak, iz digestatora će izaći inertna crna smjesa. Taj digestat, veli Sandić, vrhunsko je ekološko gnojivo, s velikom količinom humusa, oko 20 posto. Budući da su naši poljoprivrednici još skeptični prema tom „novitetu“, pa tržište u nas nije razvijeno, gregurovačka bioplinara taj digestat besplatno daje ratarima koji to žele.

– Ako neobrađenu gnojnicu ili stajnjak stavite na polja, onda se razvijaju salmonela, escherichia, enterokoki i drugi mikroorganizmi. Kod nas se sve preradi u zatvorenom digestatoru u digestat, koji nema mirisa, u potpunosti je sanitetski zdrav i, osim toga, redovito se laboratorijski kontrolira. Digestat darujemo svakome tko ga želi iskoristiti, a jedini je uvjet da registriramo česticu na kojoj će se on aplicirati. Znači, za svaki kilogram digestata znamo gdje je točno završio – pripovijeda Sadnić.

Napominje kako je u inozemstvu digestat prepoznat kao kvalitetno gnojivo te za njega postoji i tržište. Cijena? Između pet i deset eura po toni.

– Naši kooperanti koji siju kukuruz za silažu za naše potrebe shvatili su da je to dobra stvar i da će samo poboljšati svoju zemlju i imati bolji urod. Vjerujem da će se s vremenom to znanje proširiti. Na kraju krajeva, nakon nekoliko godina upotrebe digestata potreba za umjetnim gnijivima znatno se smanjuje, ako ne i potpuno anulira – očekuje Sandić.

Bioplinara Kalnik1 s punim kapacitetom od dva megavata krenula je u rujnu 2016. godine, a nakon toga Bioen je otvorio još pet bioplinara u Prigorju i Slavoniji. Ukupna instalirana snaga njihovih postrojenja je osam megavata, od ukupno oko 45 megavata koliko proizvode sve bioplinare u Hrvatskoj.

Ipak, Sandić napominje kako bi taj biznis bio potpuno neisplativ da država ne sufinancira cijenu električne energije u otkupu.

– Poslujemo s pozitivnom nulom. Troškovi rada, održavanja, sirovina veliki su. Imamo potpisan ugovor o subvencioniranoj cijeni na 14 godina, a ta je cijena fiksna, dok s druge strane troškovi rastu – objašnjava Sandić poziciju ulagača u obnovljive izvore energije. Lani je bioplinara Kalnik1 preradila oko 60.000 tona sirovine, od čega je 12.000 tona biorazgradivog otpada, koji, tako, nije završio na komunalnim odlagalištima ili u kompostanama, iz koji metan i ugljični diokcid idu u atmosferu, a ne na turbine za proizvodnju struje. Sandić kaže kako očekuje da će se te količine samo povećavati, zbog čega grupacija razmatra investiciju u veću liniju za obradu biootpada od sadašnje.

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti