Poznati i nepoznati oprostili se od Dudeka: Plakao sam, bilo je kao kad je umro Tito

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Prošli tjedan u 88. godini života preminuo je i u Zagrebu je sahranjen glumac Martin Sagner, čovjek koji je utjelovio lik Andrije Katalenića Dudeka u Gruntovčanima, jednoj od najboljih hrvatskih serija koje su ikada snimljene.

Njegov odlazak izazvao je nebrojene emotivne reakcije u rasponu od malih, običnih ljudi do poznatih imena. Sagnerova neponovljiva glumačka kreacija urezala se u pamćenje generacija koje su gledale seriju od prvog emitiranja 1975. godine preko brojnih repriza sve do današnjih dana.

Mirogoj. Posljednji ispraćaj glumca Martina Sagnera. Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Unisono je razmišljanje kako su autor teksta Mladen Kerstner i redatelj Krešo Golik svorili nikad nadmašenu analizu podravskog mentaliteta, u čemu je Dudek, kao prototip poštenog i naivnog seljaka, koji upravo zbog svojih karakteristika ne prolazi dobro u životu, središnja točka.

Sagner je rođen u Novigradu Podravskom 11. kolovoza 1932. godine, a legenda kaže kako je njegov odlazak u glumce potakao seoski postolar, koji je imao glumačku družinu. Nakon što je završio Akademiju dramskih umjetnosti, prvi posao dobio je u varaždinskom kazalištu, no ubrzo, preko glumačke epizode u filmu o Winnetou, odlazi u Zagreb, gdje je angažiran u Jazavcu (današnji Kerempuh) te u Komediji. Ostvario je i zavidnu filmašku karijeru glumeći u dvadesetak filmova i još desetak televizijskih projekata, ali nakon Gruntovčana, koje su gledali u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, trajno je ostao obilježen likom Dudeka. U želji da odamo zasluženu počast Martinu Sagneru, donosimo sjećanja i impresije koje na njega nose ljudi što su ga poznavali i koji su s njim radili i prijateljevali.

Miška Novosel: Imao je pravi domaći smisao za humor

Križevčanin Nikola Miška Novosel (78) bio je, skupa s Martinom Sagnerom, dio glumačkog ansambla serije Gruntovčani. Glumio je Tunu Pišpeka.

– Znamo se još iz doba kad su se snimali Mejaši, koje je delal Ivo Vrbanić, a u kojima je Dudek prikazan ko debil. Guntovčane je delal Krešo Golik i žal mi je kaj se njega tak retko spominje, a on im je dal dušu. U njima je Dudek kompleksna osoba koja odražava hrvatski i podravski mentalitet – kaže Novosel.

Veli kako je njegovo i Sagnerovo druženje nadilazilo filmski set.

– Znate, ja sam vam agronom i pučki zabavljač. A agronom nemre baš dobit velku plaću, pa smo Martin i ja često išli po zabavama, za peneze il za živež – pripovijeda legendarni Miška.

Prisjeća se da je Sagner bio zafrkant, imao je pravi domaći smisao za humor. – Bio je veliki glumac i veliki kajkavac. Obično velim: I došel je Ludvig Gaj i vrit je otišel naš kaj. Z nas kajkavaca su navek delali bedake, a Gruntovčani su tom jeziku dali dignitet. Serija se gledala v celoj Jugoslaviji, čak i v Makedoniji – reći će Novosel, koji za sebe kaže kako proslavlja „osmu godišnjicu 50. obljetnice svog 20. rođendana“.

Julio Kuruc: Bio je sinonim za iskrenog, naivnog i poštenog podravca

Martin Sagner je naš sinonim za naivnog, iskrenog i poštenog Podravca. Sva energija ( pozitivna) i putovanje kroz životne meandre, oživotvoreni su u kultnoj seriji “Gruntovčani”. Tihi bunt, pomalo puntarski, sličan selskoj filozofiji Miškininog seljaka, esencijalno je prezentiran u likovima protagonista u Gruntovcu. Niz životnih situacija podravskog sela i seljaka autentično je i stvarno prenijeto na ekran, a i u naše, svakodnevne, živote.Putujući prostorima nekadašnje države ( poslovno ) najviše simpatija smo dobivali u Sloveniji i Srbiji.

Često su nam citirali izričaje Dudeka, Regice, Cinobera, Presvetlog…Zavičajno i geografski smo bili točno određeni.Jasno, mi smo se time “štimali”( ponosili). Mudrost i odgovor na obične ili novonastale situacije,zračilo je u većini epizoda. Sjećam se “visokoumnih” polemika da je to sramoćenje, omalovažavanje, potcjenjivanje Podravine i podravskog čovjeka.No, popularnost novigradskog čovjeka Martina Sagnera-Dudeka, najbolji je odgovor o univerzalnosti lika i poruka koje je emitirao. Vrijeme je najobjektivniji kritičar.Ostala je kulturna,umjetnička i svakodnevna slika jednog vremena i protagonista tople,plemenite, poštene i iskrene Podravine. 

Zdravko Brljek: Još jeden trdokorni Novigradec menje

Zdravko Brljek Brčo, načelnik Novigrada Podravskog, oprostio se dirljivim riječima od Martina Sagnera na svojoj Facebook stranici. “Ove zime kanimo znutra vrediti vatrogasnoga doma v Novigradu. Zapital sem Martina Sagnjerovoga jel bi kaj z nove bine po domače rekel, jer je vu tom domu skupa s pajdašom, pokojnem Lovričkom, kak dečec, đak, prvi put predstavljal. Snočka je gospon Martin Sagnjerov zanavek zaspal. Puno je sveta žalosno. Kaj reči: još jeden trdokorni Novigradec menje…… al ima nas još….. i bo nas još – napisao je Brljek.”

Mijo Kovačić: Martin je bil dobar čovek i odličan glumac, šteta ga je

Mijo Kovačić (85), legenda hrvatskog naivnog slikarstva, kaže kako je Martina Sagnera poznavao godinama i prijateljevao s njime.

– Poznaval sam ga jako dobro, bil je pošten i čovek od reči. Šteta ga je, ali, kaj bute, vmreti se mora – rekao je Kovačić.

Druženje je, veli, bio intenzivno u doba snimanja Gruntovčana. – Često je onda dolazil, bili smo i v goricaj. Bil je zbilja fini gospon i odličan glumac. Sećam se kak je jemput došel k meni i prosil me jednu sliku i ona je onda završila v jednoj epizodi Gruntovčana – prisjetio se legendarni slikar.

Marijan Špoljar: Sramimo li se Dudeka?

Seriju Gruntovčani gledao sam, poput većine vas, barem u deset navrata: svaki put kada se pojavio na televiziji – a to je bilo u redovitim razmacima od 2-3 godine – pokušavao sam relativizirati činjenicu ponavljanja, ali me njihova intrigantnost svejedno uvijek zarobila pred ekranom.

Bilo je već stotine uvjerljivih objašnjenja filmskih i tv-kritičara, sociologa, fenomenologa, pisaca i novinara o razlozima njihove receptivnosti. Nećemo ponavljati te argumente, jer se s njima u velikoj većini i sam slažem. Tek: jedna me kvalifikacija nervira i s tim sam zaključkom u trajnom konfliktu. Naime, sve osobine koje genijalni lik Dudeka (nastao u neponovljivoj simbiozi pisca, redatelja i glumca) nosi nastoje se prikazati kao osobine dobrog, poštenog i radišnog Podravca, ali i kao karakteristike beskrajno naivnog, pomalo bedastog seljaka koji sa svojim poštenjem i s vjerom u ljude naprosto nije za moderna vremena. Pri toj konstrukciji se, zapravo, kao „normalno“ uzima da su temeljne ljudske vrijednosti nešto što je demode, a pridržavanje načela pravde, istine i ljudskosti čini čovjeka tutlekom, bedakom i – dudekom. Dudekov je peh, dakle, u njegovom trajnom, iskonskom poštenju, u tome da ne primljenjuje metode „snalažljivosti“, lukavstva, nadmenosti, laži i prijetvornosti. On je dobar, ali je tak naivan da ne koristi ni jednu metodu izvan etičkih granica niti relativizira ijednu moralnu vrlinu.

Svuda oko nas (pa, dakako i u nama) samo su Teteci, Presvetli, Omladinci, Lugari, a još više u nas se uselio duh i karakter jednoga drugoga lika iz, također, popularne serije. Matani su preplavili ovo društvo i ako, „službeno“ i „javno“, nisu postali uzori njihova je „snalažljivost“, „sigurnost“, „odlučnost“ i, dakako, „rodoljublje“ učinilo da je Dudek kao čovjek koji voli, a ne mrzi, radi, a ne krade, koji je iskren, a ne laže, cijeni svoj, ali poštuje i tuđi dom, to što misli to i kaže, a nije licemjeran postao „bogec“, relikt“, „zaostao“. On zasigurno nije „uspio“ po mjeri današnjih „uspješnih“ niti je imao „koku koja nosi zlatna jaja“, ali je zato ostao čist i čovjek koji mirno leži u gruntovečkoj zemlji.

Možda naivno, ali još uvijek vjerujem da je moguće i suvremeno društvo s ljudima koji u sebi nose nešto od Dudekovih moralnih i karakternih osobina. Ako toga neće biti, ako će temeljne društvene vrijednosti počivati na suvremenim Matanima Gruntovčane i njegov glavni lik generacije će sve više gledati kao briljantno ispričanu filmsku priču o jednom dragom, ali bizarnom, anakronom i naivnom antijunaku.

Vlado Čiček: Martin je triput hitil i mam je ščuku prijel

Jedno od poznatijih mjesta u seriji je i Ščukin berek na jezeru Šoderica pokraj Botova. Radi se o mjestu na području jezera koje se zove Stara Šoderica ili Klokočevje. Na Ščukinom bereku je Dudek za Cinobera radio na poslovima branja trstine. Jedan od statista, a moglo bi se reći i akrobat u toj epizodi, bio je i Vlado Čiček (69) iz Botova.

Naime, produkcija je za epizodnu ulogu tražila mladog čovjeka, a uvjet je bio da dobro upravlja čamcem jer se htjelo izbjeći da glumci zbog nestručnog baratanja čamcem padaju u vodu. Budući da je Vlado znao upravljati čamcem, dobio je posao statista, ali i “mornara“. Posebno je zanimljiva priča koja se događala netom prije samog snimanja, a tiče se anegdote u kojoj su sudjelovali Vlado Čiček i Martin Sagner.

– Dok sam čekal snimanje u čamcu, uzel sam ribički štap i tak sam malo „blinkal“. Kada je Martin došel, viknul mi je s obale da dođem po njega jer bi i on malo lovil ribe – prisjeća se Vlado Čiček događaja prije 45 godina.

Vlado se uputio prema obali da pokupi velikog glumca, no nikako nije očekivao ono što će se dogoditi sljedeće.

– Mislio sam si: kaj bu taj glumac blinkal, bum se bar nasmejal dok bum ga gledal. Ipak, kad je primil štap u ruke, mam sam videl da se razme. Lepo je hital i već nakon tri hitanja zagrizla je štuka, a on ju je stručno zvlekel i veselil se kak si je prijel obeda – rekao je Vlado Čiček.

Budući da je proveo veći dio dana na setu, Vlado je mogao vidjeti kakva je bila atmosfera na snimanju.

– Mislil sam si prije da budu ovi veliki glumci držali nosa v zraku i da budu uštogljeni. Grdo sam se prevaril. Prvo bih štel reći da veselijeg i pristupačnijeg  čovjeka od Martina Sagnera nisam nikad srel, a i drugi glumci bili su super. Jedvice su čekali da završi scena, da bi počeli sa zaj…cijom, ali su kod snimanja bili profesionalni – ispričao nam je Vlado Čiček.

ŠTO KAŽU GRAĐANI:

Ruža Obadin, Rasinja: Bio je glumac kakav se rijetko rađa i mislim da nakon Gruntovčana nitko ne može snimiti nešto bolje.  Serija mi nikad nije dosadila.

Ljubiša Grubačević, Duga Rijeka: Mnogo sam puta gledao seriju Gruntovčani i mogao bih opet. Sagner je bio sjajan glumac, smiješan i vrlo zanimljiv.

Krešo Salaj, Kuzminec: Ne znam ni sam koliko sam puta gledao seriju. Da je opet puste na televiziji, opet bih pratio. Dudek je bio domaći čovjek, poput nas.

Vlado Punčikar, Mali Otok: Kad sam čuo da je umro, bilo mi je teško kao kad je preminuo Tito. Još dok sam čuo njegovu pjesmu ‘Tiho noći’ na radiju, zaplakao sam.

Zdravko Ilotić, Torčec: Osobno sam poznavao Sagnera, bio je pošten čovjek i šaljivdžija. No, mislim da Dudek s njim nije umro, još je puno ‘dudeka’ u Podravini.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI