PRIČA KOJA ĆE VAS GANUTI Damir (44): Vjerni pas Gadafi spasio mi je život i otad budno motri na mene

Gadafi svoga gazdu ni sekunde ne ispušta iz vida


Autor: podravski.hr — 15.01.2018. / 16:40 Aktualno

Damir Breški sa svojim vjernim Gadafijem

To da Damir Breški uopće ima priliku razgovarati s našim reporterima koji su mu banuli u nenajavljen posjet, zasluga je – Gadafija. Samo njega i nikog drugog.
Ako ste pomislili da je riječ o libijskom pukovniku i diktatoru Moameru el Gadafiju, koji je svrgnut i divljački ubijen, prevarili ste se. Naš Gadafi, veliki junak ove priče, uopće nije čovjek, premda je po nekim osobinama rasni pripadnik ljudskog roda više nego mnogi od tih dvonožnih jedinki koji žive oko nas.
Gadafi je, naime, pas. I to ne bilo kakav. Njemu i samo njemu siroti Damir Breški (44) iz ludbreškoga prigradskog naselja Čukovca danas može zahvaliti što je uopće živ. Da je pas doista čovjekov najbolji prijatelj možda najzornije svjedoči taj slučaj. Kako se ta životna drama odvijala, ispričao nam je sam Breški. I to vrlo iskreno, bez imalo uljepšavanja i patetike.
– Ne krijem da si volim popit. No, to pijanstvo zamalo me je došlo glave. Bio sama kod susjede i tamo smo si malo više popili. Kako sam išao uzbrdicom prema svojoj kući, odjednom sam pao. Omamljen od previše vina, nisam mogao odmah ustati. Vani je bilo vrlo hladno i ja sam, eto, najednom zaspao pokraj puta, na temperaturi daleko ispod nule. Srećom, uz mene je bio moj vjerni Gadafi, koji je shvatio da sam u životnoj opasnosti – pričao nam je Damir Breški draškajući svoga spasitelja po vratu, a mogao je nastaviti samo kroz suze.
– Što se tada dogodilo? Gadafi me je tako dugo lizao po licu, vukao snažno zubima za kosu i glasno zavijao dok me nije probudio. Znao je, uvjeren sam u to, da bih sigurno umro da sam tamo, na toj studeni, ostao ležati. Moj pas spasio mi je život! Ipak, tada sam sav promrzao i to je ostavilo traga na mojem zdravlju. Otad više nisam isti čovjek – pričao nam je Damir slomljena glasa.
Golema privrženost čovjeka i njegova psa bila je vidljiva cijelo vrijeme našeg razgovora. Dobroćudni Gadafi pomno je pratio svaki pokret i svaku riječ svoga gospodara, poslušao svaku njegovu naredbu te ga ni seknude nije ispuštao iz vida. Kao da i dalje bdije nad njegovim životom.
– Vidite kako se on za mene brine. Ne mogu mrdnuti, a da on to ne registrira i uvijek me prati u korak – zadovoljno se smješka Breški.
Na naše pitanje zna li koje je pasmine njegov Gadafi, dao je kratak i jasan odgovor.
– Ne znam i nije me briga. Dobio sam ga na poklon i rekli su mi da je to vrlo cijenjena pasmina. No, meni je jedino važna njegova odanost – veli Breški. (md)
FOTO: NIKOLA WOLF