Pričali smo s legendom Punčecom: Uf, kakvu sam strašnu ljevicu imao, zabijao sam i Dinamu

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Stanko Punčec – Pončo ostavio je dubok trag u Slavenu.

– Došao sam 1979. godine, u prvoj sezoni ukupno smo dali 32 gola, od toga sam ih ja zabio 24. Pet godina bio sam najbolji strijelac Slavena, ali ne znam koliko sam točno zabio. S Marijom Dodikom se znam zezati tko je od nas bio bolji strijelac, s Dajom Međimorcem tko je bio bolji igrač – rekao nam je Punčec.

Rodom je iz Nedeljanca kraj Varaždina, a s nogometom je krenuo u Varteksu kao pionir, bilo mu je 10 godina. U varaždinskom klubu igrao je i za juniore te za seniore u ondašnjoj Drugoj jugoslavenskoj ligi.

Stanko Punčec Pončo

– Ona je bila jača nego naša današnja Prva liga, i to najmanje 70 posto. U Varteksu sam postigao pogodak koji mi je bio možda najljepši u karijeri. Osam minuta prije kraja Željezničaru iz Sarajeva zabio sam za pobjedu od 2:1, to nas je na kraju ostavilo u ligi. Nakon ubačaja sam natrčao na drugu stativu i zakucao pod prečku golmanu Janjušu.

Kad je Varteks ispao iz Druge lige, Punčec je postao slobodan igrač. Odmah je reagiralo Slavenovo vodstvo, pronašli su ga na kavi u Gradskoj kavani u Varaždinu.

– U delegaciji su između ostalih bili tadašnji direktor Izvora Đuka Kolarić, Stanko Orlović Paja i Mladen Godek. Rekli su mi da bi me htjeli, da su čuli da sam slobodan igrač. Rekao sam im odmah ljudi, ja vam trebam posla. U svom selu bio sam sirotinja, živio sam s mamom i bakom. Rekli su da nema problema, i nakon mjesec dana dobio sam posao u Izvoru, vozio sam kamion.

Vratimo se mi Stanku i njegovim golovima.

– Igrao sam lijevog veznog i lijevu špicu, čak i lijevog bočnog. Gdje god sam igrao nogomet, bio sam najbolji strijelac. Svi prekidi bili su moji, slobodnjaci i korneri s obje strane, i penali. Imao sam strašnu ljevicu. Možda sam dva gola u karijeri zabio desnom nogom, i to slučajno, a glavom pet-šest.

Imao je i odličnu potporu na svojoj, lijevoj strani.

– Nekad je lijeva strana bila strahota; Tomica Barčanec, Stevica Radotović i ja. Ali, imali smo i nekoliko rupa u ekipi – smije se Pončo.

Stanko Punčec od Slavena se oprostio u prijateljskoj utakmici s Croatijom u Koprivnici

Kaže kako je po dobrom zapamtio dvojicu Slavenovih trenera, već spomenutog Orlovića te Boru Milivojevića koji mu je dao i kapetansku vrpcu. Pamti i prvo gostovanje u Varaždinu, kad je iz slobodnjaka matirao vratara Janžeka za vodstvo od 0:1, završilo je 1:2. Bila je to njegova slatka osveta matičnom klubu, gol je proslavio pred domaćom klupom u ratničkoj pozi.

Zabijao je i Dinamu, i to dvaput. Zapravo drugi se put klub zvao Croatia i prvi nastup pod novim imenom imao je baš u Koprivnici.

– Dinamo je 1981. gostovao ovdje, igrao je protiv selekcije Koprivnice. Cico Kranjčar tada je bio u vojsci u Koprivnici, jedan je zabio on, a jedan ja za konačnih 2:2. Drugi je bio nakon prekida karijere, prilikom oproštaja Ivice Jageca i mene. Zabio sam gol Butini u 2. minuti. Drvosek je prošao po desnoj strani i nabacio, a ja sam ispred Gašpara zakucao mom prijatelju Butini. Sjećam se da je utakmicu pratilo pet tisuća ljudi, završilo je 3:1…

Taj gol spada u koprivničku nogometnu antologiju, a prate ga razne urbane legende. Jedna kaže da je Pončo poslije tog gola otišao u Staklenjak i popio 10 piva…

– To nije istina. Ne znam kaj da velim na to. I meni su govorili ”zabil si u 2. minuti, izašel u 4., a već u 18. si bil pijani”. Pogledao sam utakmicu do kraja na stadionu, poslije sam otišao na zajedničku večeru dva kluba u Črnoj gori. Sjećam se da je Ćiro svakog Dinamovog igrača kaznio s 500 maraka zbog poraza u toj utakmici.

Stanko i u mirovini aktivno prati nogometna zbivanja

Poslije Slavena igrao je u Torčecu, Herešinu, Kutnjaku, Kuzmincu i Hlebinama. Karijeru je završio s 36 godina, sudjelovao je u Bljesku i Oluji, potom je postao sudac i 19 godina dijelio je pravdu na županijskim travnjacima.

– Nikad nije bilo problema sa mnom. Po tim selima svi su me poznali, tako da, ako sam i nekad bio kriv za nešto, nikoga nisam namjerno oštetio.

Punčec je 1957. godište, u mirovini je već devet i pol godina, a aktivno prati nogometna zbivanja. Kao i njegov nekadašnji suigrač Ranko Celiščak, i on je uvijek govorio što je mislio. Tako je i sad.

– Trudim se ići na Slavenove utakmice. Volim Slaven, taj klub mi je dao kruh, posao, stan… Nažalost, mislim da je kvaliteta HNL-a puno slabija nego u moje vrijeme u Slavenu. Nedostaju voleji, dupli pasevi, potezi na koje će publika zapljeskati. Imam pajdaše koji su odustali od Slavena, govore ‘a koga pemo glet’ i to me boli, ali ja volim Slaven i ne mogu bez njega.

Kad smo već kod modernog nogometa, tko je za Punčeca najbolji igrač svih vremena? – Moj glas ide Maradoni jer je on za Messija bio narodni heroj. Sam je Argentinu doveo do naslova svjetskog prvaka. Messi je klupski igrač koji odskače u Barceloni, tamo je stvarno odličan, ali u repki je nula bodova.

Unučica Ela najdraža mi je na svijetu

U Koprivnici se oženio suprugom Brankom i stvorio obitelj.

– Imam sina Marka, kćer Mateju i zeta Dražena. Najdraža na svijetu mi je unučica Ela, koja će uskoro napuniti dvije godine.

Sin Marko krenuo je njegovim stopama, bio je nogometaš, potom sudac. – Bio je pionir, kadet i junior Slavena, ali slali su ga na posudbe u Legrad i Virje, pa je odustao i posvetio se suđenju, sad ima savezni rang i sudi u Četvrtoj ligi.

FOTO Privatan album

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI