Pričali smo s legendom Punčecom: Uf, kakvu sam strašnu ljevicu imao, zabijao sam i Dinamu

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Stanko Punčec – Pončo ostavio je dubok trag u Slavenu.

– Došao sam 1979. godine, u prvoj sezoni ukupno smo dali 32 gola, od toga sam ih ja zabio 24. Pet godina bio sam najbolji strijelac Slavena, ali ne znam koliko sam točno zabio. S Marijom Dodikom se znam zezati tko je od nas bio bolji strijelac, s Dajom Međimorcem tko je bio bolji igrač – rekao nam je Punčec.

Rodom je iz Nedeljanca kraj Varaždina, a s nogometom je krenuo u Varteksu kao pionir, bilo mu je 10 godina. U varaždinskom klubu igrao je i za juniore te za seniore u ondašnjoj Drugoj jugoslavenskoj ligi.

Stanko Punčec Pončo

– Ona je bila jača nego naša današnja Prva liga, i to najmanje 70 posto. U Varteksu sam postigao pogodak koji mi je bio možda najljepši u karijeri. Osam minuta prije kraja Željezničaru iz Sarajeva zabio sam za pobjedu od 2:1, to nas je na kraju ostavilo u ligi. Nakon ubačaja sam natrčao na drugu stativu i zakucao pod prečku golmanu Janjušu.

Kad je Varteks ispao iz Druge lige, Punčec je postao slobodan igrač. Odmah je reagiralo Slavenovo vodstvo, pronašli su ga na kavi u Gradskoj kavani u Varaždinu.

– U delegaciji su između ostalih bili tadašnji direktor Izvora Đuka Kolarić, Stanko Orlović Paja i Mladen Godek. Rekli su mi da bi me htjeli, da su čuli da sam slobodan igrač. Rekao sam im odmah ljudi, ja vam trebam posla. U svom selu bio sam sirotinja, živio sam s mamom i bakom. Rekli su da nema problema, i nakon mjesec dana dobio sam posao u Izvoru, vozio sam kamion.

Vratimo se mi Stanku i njegovim golovima.

– Igrao sam lijevog veznog i lijevu špicu, čak i lijevog bočnog. Gdje god sam igrao nogomet, bio sam najbolji strijelac. Svi prekidi bili su moji, slobodnjaci i korneri s obje strane, i penali. Imao sam strašnu ljevicu. Možda sam dva gola u karijeri zabio desnom nogom, i to slučajno, a glavom pet-šest.

Imao je i odličnu potporu na svojoj, lijevoj strani.

– Nekad je lijeva strana bila strahota; Tomica Barčanec, Stevica Radotović i ja. Ali, imali smo i nekoliko rupa u ekipi – smije se Pončo.

Stanko Punčec od Slavena se oprostio u prijateljskoj utakmici s Croatijom u Koprivnici

Kaže kako je po dobrom zapamtio dvojicu Slavenovih trenera, već spomenutog Orlovića te Boru Milivojevića koji mu je dao i kapetansku vrpcu. Pamti i prvo gostovanje u Varaždinu, kad je iz slobodnjaka matirao vratara Janžeka za vodstvo od 0:1, završilo je 1:2. Bila je to njegova slatka osveta matičnom klubu, gol je proslavio pred domaćom klupom u ratničkoj pozi.

Zabijao je i Dinamu, i to dvaput. Zapravo drugi se put klub zvao Croatia i prvi nastup pod novim imenom imao je baš u Koprivnici.

– Dinamo je 1981. gostovao ovdje, igrao je protiv selekcije Koprivnice. Cico Kranjčar tada je bio u vojsci u Koprivnici, jedan je zabio on, a jedan ja za konačnih 2:2. Drugi je bio nakon prekida karijere, prilikom oproštaja Ivice Jageca i mene. Zabio sam gol Butini u 2. minuti. Drvosek je prošao po desnoj strani i nabacio, a ja sam ispred Gašpara zakucao mom prijatelju Butini. Sjećam se da je utakmicu pratilo pet tisuća ljudi, završilo je 3:1…

Taj gol spada u koprivničku nogometnu antologiju, a prate ga razne urbane legende. Jedna kaže da je Pončo poslije tog gola otišao u Staklenjak i popio 10 piva…

– To nije istina. Ne znam kaj da velim na to. I meni su govorili ”zabil si u 2. minuti, izašel u 4., a već u 18. si bil pijani”. Pogledao sam utakmicu do kraja na stadionu, poslije sam otišao na zajedničku večeru dva kluba u Črnoj gori. Sjećam se da je Ćiro svakog Dinamovog igrača kaznio s 500 maraka zbog poraza u toj utakmici.

Stanko i u mirovini aktivno prati nogometna zbivanja

Poslije Slavena igrao je u Torčecu, Herešinu, Kutnjaku, Kuzmincu i Hlebinama. Karijeru je završio s 36 godina, sudjelovao je u Bljesku i Oluji, potom je postao sudac i 19 godina dijelio je pravdu na županijskim travnjacima.

– Nikad nije bilo problema sa mnom. Po tim selima svi su me poznali, tako da, ako sam i nekad bio kriv za nešto, nikoga nisam namjerno oštetio.

Punčec je 1957. godište, u mirovini je već devet i pol godina, a aktivno prati nogometna zbivanja. Kao i njegov nekadašnji suigrač Ranko Celiščak, i on je uvijek govorio što je mislio. Tako je i sad.

– Trudim se ići na Slavenove utakmice. Volim Slaven, taj klub mi je dao kruh, posao, stan… Nažalost, mislim da je kvaliteta HNL-a puno slabija nego u moje vrijeme u Slavenu. Nedostaju voleji, dupli pasevi, potezi na koje će publika zapljeskati. Imam pajdaše koji su odustali od Slavena, govore ‘a koga pemo glet’ i to me boli, ali ja volim Slaven i ne mogu bez njega.

Kad smo već kod modernog nogometa, tko je za Punčeca najbolji igrač svih vremena? – Moj glas ide Maradoni jer je on za Messija bio narodni heroj. Sam je Argentinu doveo do naslova svjetskog prvaka. Messi je klupski igrač koji odskače u Barceloni, tamo je stvarno odličan, ali u repki je nula bodova.

Unučica Ela najdraža mi je na svijetu

U Koprivnici se oženio suprugom Brankom i stvorio obitelj.

– Imam sina Marka, kćer Mateju i zeta Dražena. Najdraža na svijetu mi je unučica Ela, koja će uskoro napuniti dvije godine.

Sin Marko krenuo je njegovim stopama, bio je nogometaš, potom sudac. – Bio je pionir, kadet i junior Slavena, ali slali su ga na posudbe u Legrad i Virje, pa je odustao i posvetio se suđenju, sad ima savezni rang i sudi u Četvrtoj ligi.

FOTO Privatan album

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI