Prljave ruke, hrana i voda prijete crijevnim bolestima

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Crijevne zarazne bolesti, uz bolesti dišnog sustava, najčešće su zarazne bolesti u svijetu. U crijevne zarazne bolesti ubraja se niz bolesti kojima je zajednička karakteristika da se prenose fekalno-oralnim putem. To znači da se uzročnici izlučuju stolicom, a ulaze u organizam kroz usta. Uzročnici crijevnih zaraznih bolesti su brojni: bakterije (salmonele, šigele, kampilobakter, enteropatogena E.Coli i dr.), virusi (neki enterovirusi, norovirusi, rota i adenovirusi) i rjeđe paraziti (protozoi i helminiti).

Izvor zaraze je inficirani čovjek – bolesnik ili kliconoša, a crijevne zarazne bolesti šire se kontaktom, u prvom redu prljavim rukama, zatim zagađenom hranom i vodom. Iz ljudske stolice uzročnici se mogu prenijeti na razne načine na hranu ili vodu, a najvažniju ulogu u prijenosu imaju zagađene ruke čovjeka. Stoga se crijevne zarazne bolesti zovu i „bolesti prljavih ruku“. U razvijenim zemljama svijeta ovaj način prijenosa danas je rjeđi, veću ulogu u prijenosu crijevnih zaraza imaju namirnice osobito životinjskog podrijetla, poput mesa, jaja i njihovih prerađevina. Klinički se manifestiraju proljevom (tri ili više stolica u 24 sata), povraćanjem, povišenom temperaturom i bolovima u trbuhu.

Visoke ljetne temperature pogoduju razmnožavanju uzročnika u hrani, stoga se crijevne zarazne bolesti osobito bakterijske, ali i neki virusi (norovirus), češće javljaju ljeti. Neke namirnice, poput mesa (osobito peradi i mljevenog mesa) i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda, zatim sva jela pripremljena od jaja koji nisu dovoljno termički obrađena, poput kremastih kolača, sladoleda i majoneze u domaćoj proizvodnji osobito su prikladni za razmnožavanje bakterija. Nadalje, hrana koja nije dovoljno termički obrađena, koja nije konzumirana unutar nekoliko sati od pripreme (od 2-4 sata), koja je čuvana na sobnoj temperaturi, namirnice ili već gotova pripremljena jela naknadno kontaminirane prljavim rukama mogu biti izvor crijevnih zaraznih bolesti ljeti.  Najčešći bakterijski uzročnici crijevnih zaraznih bolesti su bakterije iz roda Salmonella, te tzv. „zlatni stafilokok“ koji luči enterotoksin otporan na zagrijavanje i kraću termičku obradu. Virusi su najučestaliji uzročnici akutnog proljeva osobito kod djece. Većina tzv. „crijevnih viroza“ javlja se u zimskom periodu i uzrokovani su rota i adenovirusima, no mogu se pojaviti i ljeti.

Najčešći uzročnici ljetnih crijevnih viroza su norovirusi (Norwalk). Za noroviruse je karakteristično da se prenose fekalno kontaminiranom hranom i vodom, direktnim kontaktom zaražene osobe sa nezaraženom, te  zrakom putem aerosola iz dišnih putova. Norovirusi se osobito lako prenose u školama, dječjim vrtićima, staračkim domovima, ljetnim kampovima, bolničkim odjelima, te su poznati kao uzročnici epidemijskog gastroenteritisa na krstarenjima.

Zarazni proljev je pojava tri ili više kašastih ili vodenastih stolica uz primjese sluzi, a ponekad i krvi. Iako početni simptomi mogu biti veoma burni i izazvati paniku kod ukućana i bolesnika, potrebno je istaknuti da većina zaraznih proljeva ima samoizlječiv tijek, što znači da spontano prolaze tijekom 7-14 dana, a u većini slučajeva unutar dva-tri dana. Glavna posljedica proljeva je gubitak vode i elektrolita s posljedičnim razvojem dehidracije koja može naglo nastati i češće je kod dojenčadi, male djece i starijih osoba. Simptomi dehidracije su pojačana žeđ, suha usta, suh i bijelo obloženi jezik, smanjeno mokrenje, tamnija mokraća, oslabljen turgor (elastična napetost) kože, podočnjaci, „ušiljen“ nos, ubrzan rad srca  i oslabljen periferni puls. U teškoj dehidraciji javljaju se simptomi povezani sa središnjim živčanim sustavom, poput klonulosti, poremećaja svijesti, te ubrzanog  i površnog disanja.

U liječenju zaraznih proljeva i povraćanja najvažnije je spriječiti dehidraciju, odnosno gubitak tekućine i minerala iz organizma uslijed učestalih vodenastih stolica, povraćanja i povišene temperature. U liječenju je najvažnije nadoknaditi tekuću i soli davanjem oralnih rehidracijskih otopina tzv. ORS, osigurati primjerenu  prehranu, ne davati antibiotik ako nije neophodno (antibiotici se daju samo u strogo indiciranim slučajevima, kod određenih bakterijskih uzročnika i u određenim stanjima) i snižavati povišenu temperaturu uobičajenim mjerama. Blagi proljev kratkog trajanja od jedan do dva dana treba liječiti samo povećanim unosom tekućine. Prehrana treba biti laganija kako ne bi preopteretila probavni sustav, a zadovoljila energetske potrebe, osobito kod male djece. Nadoknada tekućine i elektrolita može se provoditi na usta ili putem infuzije. Nadoknadu tekućine na usta treba početi i prije znakova dehidracije i uvijek kada je to moguće. Za nadoknadu tekućine na usta koriste se oralne rehidracijske otopine (ORS). Kupuju se kao prašci u ljekarni, a pripremaju se otapanjem u pola litre mlake prokuhane vode. Ako se pojavi povraćanje bez proljeva, savjetuje se mirovanje uz davanje malih količina  oralnih rehidracijskih otopina – jedna čajna žličica svakih 2-5  minuta kod male djece, kod veće djece i odraslih gutljaj po gutljaj svake dvije minute ili na slamku. Oralna rehidracijska otopina može se piti topla ili rashlađena, te bi trebala biti sastavni dio kućne ljekarne svake obitelji, osobito obitelji s malom djecom. U novije vrijeme, osobito za dječju dob, savjetuju se oralne rehidracijske otopine obogaćene cinkom budući da cink ima bakteriostatsko djelovanje te povoljno utječe na težinu i trajanje proljeva i  smanjuje rizik od ponovne pojave proljeva kod djece mlađe od pet godina. Liječenje kod kuće  provodi  se u slučajevima blaže i umjerene dehidracije. Potrebno je povećati unos tekućine u vidu ohlađene, prokuhane vode, šipkovog ili voćnog čaja, ORS, kašaste hrane i juha s dodatkom soli. Količina unesene tekućine ovisi o dobi oboljele osobe i broju stolica, kod djece mlađe od dvije godine potrebno je nadoknaditi za svaku proljevastu stolicu 50-100 ml tekućine, kod djece u dobi od 2-10 godina daje se 100-200 ml tekućine, dok starija djeca i odrasli mogu piti koliko žele.  Liječenje u bolnici provodi se u slučajevima teže dehidracije, kod obilnog povraćanja, kod djece koja odbijaju tekućinu, te kod poremećaja svijesti, febrilnih konvulzija i drugih komplikacija.

Prehrana treba biti lagana. Prvih dana bolesti dvopek, čaj, tost, banane, riža, suhi keksi i slani štapići smanjuju broj stolica i nadoknađuju izgubljenu sol. Dozvoljena je kuhana hrana poput riže, žitarica, kuhanog povrća, nemasnog mesa (piletine, puretine, teletine), svježih banana, jabuka,  nemasnih mliječnih proizvoda (svježi kravlji sir) i fermentiranih mliječnih proizvoda s dodatkom probiotika tzv. dobrih bakterija (lactobacillus, bifidobacterium). Potrebno je izbjegavati masnu, prženu i pečenu hranu, voćne sokove i slatkiše.

Antibiotsko liječenje potrebno je kod zaraznih proljeva uzrokovanih bakterijama iz roda šigela (kod nas danas izuzetno rijetke), kod proljeva uzrokovanih toksigenim sojem klostridijum dificile, kolere, putničkih proljeva, amebijaze i proljevima uzrokovanim giardiom lambliom. Antibiotska terapija potrebna je i kod novorođenčadi, starijih kroničnih bolesnika, imunokompromitiranih bolesnika, kod oboljelih od kroničnih upalnih bolesti crijeva, kod bolesnika s zglobnim i koštanim protezama i vaskularnim implantatima. Primjena antibiotika u liječenju zaraznih proljeva treba biti racionalna, u strogo indiciranim slučajevima, u suprotnom može produljiti trajanje bolesti, produljiti kliconoštvo i izazvati komplikacije poput pseudomembranoznog kolitisa uzrokovanog Cl. difficile. Antibiotska se terapija kod infekcije salmonelama ne preporučuje jer može produžiti bolest i kliconoštvo, a kod virusnih gastroenteritisa nema nikakvog učinka.

U liječenju proljeva važnu ulogu imaju i probiotici, a su tzv. dobre bakterije koje pomažu u uspostavi normalne crijevne flore koja je uništena zaraznim proljevom te ubrzavaju oporavak. Probiotici skraćuju  intenzitet i trajanje proljeva, te učestalost komplikacija, osobito kod djece. Najpoznatiji i najučinkovitiji probiotički soj je Lactobacillus GG tzv. LGG.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI