Prošao je Europu, a sad preživljava s 1500 kuna: Hranim piliće pa nisam “baš” gladan

Podravski list profile

Franjo Pacur (70) iz Šalamunovca, mjesta u sastavu općine Sveti Petar Orehovec, bolesnički provodi svoje staračke dane. Preživio je dva teška moždana udara, no najviše ga brine zdravstveno stanje supruge Štefice kojoj prijeti potpuna sljepoća. Vidi samo na jedno oko, drugo je izgubila pri rođenju.

I to jedno zdravo daleko je od zdravlja, pa strahuje da će potpuno oslijepiti. Morala bi na još jednu operaciju, no boji se da će joj se stanje još i pogoršati, kao nekim njenim kolegicama iz županijske Udruge slijepih. Franjo je cijeli život bio profesionalni vozač i prošao je cijelu Europu uzduž i poprijeko, od Rusije do Crnog mora, i veli da je bio više na kotačima nego na nogama. Na svojim putovanjima susreo je mnoge ljude i stekao razne uspomene.

Franjo Pacur

– Najljepše mi je bilo u Italiji, i to sjevernoj, gdje su me častili ručkom. Južnije od Rima do Sicilije su siromašniji i škrtiji. Rusi su loši. Imaju loše označene ceste i lako se tamo izgubite. Ukrajina je najgora, puna lopova. Oblače se u policajce i iskamčuju novac od ljudi. Rekli su mi iskusniji vozači da ne stajem ako me zaustave. Ako su pravi policajci, krenut će za tobom, onda stani. I ne smiješ voziti noću. Sa svojim moćnim kamionom MAN prošao sam dva milijuna kilometara, i to bez ijedne nesreće – ispričao je Franjo Pacur.

Prvi moždani doživio je u kamionu u Širokom Brijegu, noću. Legao je nazad na spavanje i tek ujutro potražio pomoć. Završio je u bolnici u Mostaru, gdje je bio deset dana. Mislio je da više neće hodati jer mu je kompletna desna strana bila oduzeta. No, nakon pet dana čudesno se oporavio i prohodao.

– Drugi put moždani me pogodio kod kuće. Samo sam osjetio trnce u lijevoj ruci, nozi i licu. Liječnica u Križevce poslala me na hitnu u Koprivnicu, gdje sam ostao tri tjedna. Iako se čini da nemam težih posljedica, nije tako. Noge mi otkazuju poslušnost, dok idem u trgovinu u Guščerovec, jedva se vratim – objasnio je Franjo Pacur. Nakon drugog moždanog udara morao je u invalidsku mirovinu, koja mu iznosi 1500 kuna, pa tako jedva preživljava od prvog do prvog.

-Da bih uopće dobio mirovinu, morao sam predati vozačku dozvolu. Četiri puta vraćali su me s komisije i onda napokon procijenili da nisam više sposoban raditi kao vozač.

S 1500 kuna, priča Franjo, jedva uspije pokriti osnovne životne potrebe. Supruga ima invalidninu, no najveća stavka su im drva za ogrjev, što im je postalo luksuz.

-Hranimo si piliće, pa nismo gladni. Čak 340 kuna za metar drva nama je jako puno. A za zimu nam treba 15 metara – zaključuje Franjo.

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI