Purić legenda: Bilbao smo imali na konopcima, a najteže mi je bilo čuvati Rebića

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Vedran Purić dobro je poznat svim koprivničkim ljubiteljima nogometa. Dugogodišnji se kapetan po završetku igračke karijere 2018. godine posvetio trenerskom poslu, a u Školi nogometa Slavena Belupa vodi juniore II, igrače rođene 2002. i mlađe koji se natječu na razini regije.

– Dobro sam se snašao, bio sam jako zadovoljan s obzirom na to da je to bio moj prvi samostalni trenerski posao. Stanka će se sigurno odraziti na dečke koji sad nisu u natjecateljskom ritmu, a radom kod kuće nastoje održati kondiciju – rekao je Vedran Purić.

Ove sezone bio je najbolji igrač KC Lige

Priznaje da mu nogomet nedostaje.

– Vjerujem da je tako kod svih koji ga vole. Ne fali mi samo naš HNL, nego i sve ostale lige, vikendom sam bio navikao pogledati nekoliko utakmica.

Za koprivnički klub Vedran je nastupio rekordnih 306 puta u natjecateljskim utakmicama, od toga 262 puta u Hrvatskoj nogometnoj ligi, a postigao je i tri pogotka.

– Zadovoljan sam karijerom. Možda sam mogao napraviti neki iskorak odlaskom u inozemstvo, ali ne žalim za tim. Mislim da sam dao sve što sam mogao. Ipak je iza mene 10 sezona igranja u Slavenu, nemam se što žaliti.

Jeste li ikad bili u prilici otići van?

– Bilo je nekih ponuda koje nisu bile zadovoljavajuće… Slaven Belupo je stabilan prvoligaš, i bilo mi je zadovoljstvo biti dijelom tog kluba. Nekoliko generacija izgledalo je stvarno dobro, pobjeđivali smo i neke dobre europske ekipe, ali smo isto tako igrali i kvalifikacije za ostanak u Prvoj HNL. Finale Kupa 2016. godine u Osijeku bilo mi je možda i vrhunac karijere.

Purić je s nogometom počeo u svom dvorištu u Botovu.

– Tu se rodila ljubav za loptom, a kad je tata vidio da imam volje, odveo me u Tomislav iz Drnja. Tamo sam bio od sedme do 10. godine, potom sam prešao u Slaven. Kao izlazni junior otišao sam na posudbu u tadašnjeg drugoligaša Koprivnicu. Prve pripreme sa Slavenom imao sam kod trenera Karačića, ali su mi predložili da je zbog minutaže za mene bolja posudba, ipak su tada još igrali stariji i iskusniji. Nakon tri i pol godine igranja za Koprivnicu u prvu momčad Slavena uveo me Kruno Jurčić, Mario Gregurina i ja smo priključeni nakon zimskih priprema 2008. godine.

Purić je u mlađim kategorijama bio vezni igrač, u Koprivnici je igrao i libera, da bi u prvoj momčadi Farmaceuta postao – desni bočni.

– Na tim pripremama kod Jurčića prijateljske sam utakmice igrao kao vezni igrač, a igrom slučaja su mi pronašli moju ”bolju poziciju”.

I tako je Slaven cijelo desetljeće dovodio desne bekove, ali Vedrana nitko od njih nije uspio ‘umiroviti’.

– Može se to i tako reći, iako ja to gledam na drugi način. Naime, bila mi je potrebna konkurencija da bih i ja bio na dobroj razini, bez toga nema napretka. Svi igrači koji su dolazili bili su mi dodatna motivacija da pokažem da sam bolji i da zaslužujem igrati.

S igračkog oproštaja

Karijeru je zaključio u ljeto 2018. godine, ujedno je postao jedan od pomoćnika tadašnjem treneru Tomislavu Ivkoviću, dok je Ivici Sertiću bio prvi suradnik. Mnogi kažu da ste komotno mogli odigrati još koju sezonu, bile su vam tek 32 godine?

– Možda sam mogao, ali kako sam krenuo na Akademiju, odlučio sam da je možda bolje što prije krenuti tim drugim pravcem. Nije mi žao što sam tako izabrao. Doduše, sve se odigralo brzo, praktički preko noći, i morao sam se što prije posložiti u glavi da bih mogao funkcionirati kako treba. Snašao samo se dosta dobro u trenerskoj ulozi, završavam školovanje za UEFA A licencu, planiram nastaviti i dalje.

Spomenuo je već finale Kupa kao najveći uspjeh, a koja je bila najdraža pobjeda?

– Protiv Athletic Bilbaa 2012. godine. Ostao je malo gorak okusa nakon te utakmice koju smo doma dobili 2:1, nakon što smo u Baskiji izgubili 3:1. Bili smo razočarani jer smo osjećali da ih imamo na konopcima. Visjeli su, šteta, bio bi ogroman uspjeh da smo ih tada izbacili. No, bitno je da smo dali sve od sebe, da nam je publika na kraju pljeskala i da smo s ponosom izašli s terena.

S kim ste se na terenu najbolje slagali?

– Jedno vrijeme Gregurina i ja bili smo stvarno dobar tandem, on desni vezni, ja desni bočni. Ipak, Davor Vugrinec bio je klasa za sebe. Nisam ga ni trebao gledati, uvijek sam napamet znao gdje će biti…

A tko je bio najneugodniji suparnik?

– Definitivno Ante Rebić! Čuvao sam i Žirkova i neke druge igrače, ali on je daleko najgori. Jak, brz, moćan. Postoje igrači koji su malo sporiji, pa ih pustiš da prime loptu, postoje neki koji je vole biti okrenuti leđima prema golu, pa ih gaziš da se ne okrenu. Ali Reba ide ‘kroz meso’.

Odlaskom s prvoligaške pozornice, Purić je svojim majstorijama nastavio uveseljavati poklonike KC lige. Dvije sezone zaredom je prvak s Petgradom, u veljači je proglašen i najboljim igračem lige.

– Druženje je tu najvažnije, a jasno da je lijepo osvojiti nešto. Dok je klapa prava, uvijek je lakše stvoriti rezultat na temelju atmosfere, to vrijedi i za veliki nogomet. Što se tiče nagrade, uvijek kažem da kolektiv izbaci pojedinca, a ja sam možda malo prevagnuo svojim iskustvom i kvalitetom.

Reaktivirao se Purić u velikom nogometu, odigrao je dvije utakmice za Graničar iz Kotoribe u proljetnom dijelu sezone, ali onda je sve stalo. – Čitam o nogometu, pogledam video, odem napraviti trening u šumu. Nastojim biti što aktivniji, da ne budem samo pred ekranom – zaključio je Vedran Purić.

Djeca se premalo posvećuju nogometu

Mnogo trenera promijenio je Purić u svojoj karijeri. – Od svakog možeš nešto naučiti. Puno dobrih stvari, ali i to kako nešto ne treba raditi. Od svakog uzmeš nešto što ti se svidi. Mogu reći da je Mile Petković najviše utjecao na moju igračku karijeru, prije svega zato što je dobar čovjek, a i puno se kod njega radilo individualno. Današnja djeca se premalo posvećuju nogometu, nekad su puno više bili na igralištu, a sad su više ispred PlayStationa. Potrebno je puno više rada, odricanja, žuljeva i ‘krvavog znoja’ da bi se uspjelo u današnjem nogometu koji je strahovito napredovao. Igrači se maksimalno ‘raubaju’ i ako nisi na to spreman, nema ni uspjeha – kaže Purić.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI