RAZGOVOR Dr. Kardum Fucak: Velik je napredak u liječenju karcinoma

Najviše je tumora pluća, želuca i debelog crijeva, kod žena dojke, a kod muškaraca prostate


Autor: podravski.hr — 04.10.2017. / 13:02 Život

Dr. Iva Kardum Fucak, jedina koprivnička onkologinja

Petak je naročito naporan dan za dr. Ivu Kardum Fucak, jedinu internisticu sa subspecijalizacijom iz onkologije u koprivničkoj bolnici. Pacijenti koji su u ostatku tjedna bili spriječeni u dolasku na terapiju, doći će u petak. Iako umorna na kraju radnog tjedna, dr. Iva Kardum Fucak rado je za nas rezimirala proteklih 20 mjeseci, koliko radi kao onkologinja u Koprivnici.
Što su pacijenti dobili dolaskom onkologa u bolnicu?
– Volim misliti da su dobili puno. Ambulantu, odjel i dnevnu bolnicu. Prije su kolege iz Zagreba držali ambulantu jednom tjedno ili jednom u dva tjedna, a svi su pacijenti bili osuđeni na putovanje na kemoterapiju u velike centre u Zagreb. Sada veliku većinu kemoterapija obavimo ovdje.
Što kažu brojke, s koliko se pacijenata susrećete?
– S velikim brojem. Konkretno, u dnevnoj bolnici u ovoj godini imamo upisano 2000 dolazaka pacijenata i tu se radi o 150 do 160 pacijenata koji se liječe – primaju kemoterapiju ili hormonsku terapiju, transfuzije… U dnevnu bolnicu u prosjeku svaki dan dođe najmanje desetero pacijenata, a osim toga, u ambulantu dođe 40-ak pacijenata tjedno.
Što ste u ovih 20 mjeseci mogli zaključiti o karcinomima u našoj županiji, koji su najčešći, ima li kakvih specifičnosti?
– Načelno odgovaramo nacionalnim statističkim podacima. Raspodjela tumora je kao i u ostatku zemlje. Najviše je tumora pluća, želuca i debelog crijeva, kod žena dojke, a kod muškaraca prostate. Nakon toga slijede tumori mokraćnog i žučnog mjehura i drugi, ali toga je znatno manje.
Kakva je dobna kategorija pacijenata, dobivaju li jako mladi ljudi često rak?
– Jako šarolika. Uzimajući u obzir da radim samo s punoljetnom populacijom, najmlađi pacijent ima dvadesetak, a najstariji devedesetak godina. Najviše je oboljelih u dobi između 50 i 70 godina.
Koliko je terapija napredovala u zadnjih desetak godina?
– Napredak je jako velik i u dijagnostici i u terapiji. Prije desetak godina imali smo nekoliko lijekova koji su bili za sve, a sada imamo svu silu novih ili unaprijeđenih citostatika, imamo biološku terapiju, imunoterapiju – to je neusporedivo.
Onkolozi znaju kazati kako će doći dan kad će i maligni tumori postati kronične bolesti, kao i svaka druga. Koliko smo blizu tome?
– Za neke tumore to je već izvedivo, recimo za rak dojke, koji se kirurški odstrani i pacijentica je, nakon preventivne terapije, zdrava. U metastatskoj bolesti stvari su puno gore stoga što takva bolest nije nikada do kraja izlječiva. Tu nam je cilj to pretvoriti u kronično stanje. Za nešto smo uspjeli, za nešto još ne.
U Koprivnici ste 20 mjeseci. Koliko imate pacijenata koji su s vama sve to vrijeme?
– Velik broj pacijenata sa mnom je od početka i jako smo zadovoljni, skupa se veselimo svakom dobrom nalazu, svakom pomaku na bolje.
Biste li trebali pomoć još kojeg kolege onkologa?
– Potreba je jako puno, posla bi bilo i za tri onkologa. Upravo je raspisan natječaj za specijalizaciju iz internističke onkologije, koja traje šest godina.
Suočavate se s teškim sudbinama, teškim bolesnicima, što vam je u ovom poslu najteže?
– Iskreno, najteže mi pada manjak vremena. Posao s ljudima nije mi problem, i loše vijesti netko mora priopćiti. Da dan ima 48 sati, ne bi bilo dovoljno.
Kad je riječ o prevenciji karcinoma, što je tu najvažnije?
– Genetikom nasljeđujemo predispoziciju, a mi je svojim stilom života ili potaknemo ili ne. Za neke je tumore dokazana nasljedna osnova, za neke ne. Moja je parola umjereno u svemu, kako u zdravom, tako i u nezdravom. Jedino što je u potpunosti besmisleno je pušenje. (hš)
FOTO: HRVOJE ŠLABEK

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn