REVOLUCIJA NA SJEVERU Rudolf: Skupocjene tartufe pronašao sam u centru Varaždina i Križevaca

Veli kako je prošao kilometre i kilometre dok nije pronašao svoj prvi tartuf, i to u okolici Križevaca, kad je Zara navršila godinu dana


Autor: podravski.hr — 30.11.2018. / 9:13 Stil

Ruduolf Karre sa svojom Zarom u središtu Križevaca

Tartufi se smatraju najkvalitetnijim gljivama na svijetu, a svakako su najskuplje. Kilogram bijelog tartufa, ovisno o godini, može dostići i cijenu od 25.000 kuna. Uvriježeno je mišljenje da tartufa u Hrvatskoj ima samo u Istri, no to je zabluda.
Da je tome tako, prije nekoliko godina uvjerio se Križevčanin Rudolf Karre, pionir kontinentalnog tartufarstva u Hrvatskoj. Nedavno se proslavio osvojivši drugo mjesto na prvom svjetskom natjecanju tartufara, održanome u Istri. Zapravo, nagradu je osvojio u tandemu sa Zarom, pasmine Lagotto Romagnolo – talijanski vodeni pas, što je jedna od najrjeđih vrsta na svijetu, a nabolja je u traženju skupocjenih gljiva.
– Kao pasionirani gljivar proučavao sam literaturu i vidio da tartufa ima u Srbiji i Mađarskoj, pa sam zaključio da ih mora biti i kod nas. Prije sedam godina kupio sam Zaru kao štene i počeo s dresurom. Zapravo, skupa smo prolazili obuku. Kako je to izgledalo? Znate, tartufari neke stvari drže za sebe, ali mogu reći samo da je još kao štene pojela dva kilograma tartufa – tajnovit je Rudolf.
Veli kako je prošao kilometre i kilometre dok nije pronašao svoj prvi tartuf, i to u okolici Križevaca, kad je Zara navršila godinu dana. Kod nas se najčešće može pronaći crni tartuf, a ima i bijelih, koji su najmanje dvostruko skuplji, ali su kod nas iznimno rijetki. Rudolf je prošao cijelu Hrvatsku i svugdje bi pronašao tartufe – u Slavoniji, Gorskom kotaru…
– Jednom smo djevojka i ja išli u Varaždin na piće, a Zara je nanjušila tartufa ispred lokala, u samome centru. Unio sam gljivu u kafić i ljudi su mi jedva povjerovali – kad su vidjeli moje zaprljane ruke – da sam je upravo iskopao. Ima ih i u križevačkim parkovima. Tartufi su simbioti i rastu na korijenju drveća, najčešće uz hrast i topolu, ali mogu se naći i pod bukvom, grabom i drugim vrstama – pripovijeda križevački tartufar.
Što je tartuf veći, postiže i veću cijenu. Sve također ovisi o sezoni. Za crni tartuf cijena je oko tri kune po gramu, znači oko 500 eura po kilogramu, a za bijeli oko tisuću eura. Rudolf kaže kako naši tartufi kvalitetom ne zaostaju za istarskima ili talijanskima, a pouzdano zna da se kupuju na kontinentu i prodaju kao istarski.
Veli kako je njegova Zara jedan od najboljih hrvatskih pasa tartufara. Štene te pasmine stoji između 1000 i 1500 eura, ali Zara sada ima mnogo veću cijenu, no njezina prodaja nije opcija. Osim što se proslavila na tartufarskom natjecanju, osvaja i medalje na natjecanjima iz ljepote.
– Strašno je umiljat pas, živi u stanu s troje djece i nikad nije prespavala vani. Ne pušta dlaku i nema mirisa kao drugi psi. Kad nanjuši tartufa, markirat će mjesto i meni prepustiti daljnji posao. Tartufi se, ovisno o vrsti, nalaze tik ispod površine pa sve do dubine od 30-ak centimetara. Mi tartufari kažemo da kad je tartuf zreo, onda ‘prdne’, odnosno pusti miris. Na nalazištu ću uzeti samo jedan primjerak, premda ih se nalazi još nekoliko. Rasprostranjuju se isključivo kad ih neka životinja iskopa i pojede te ostavi izmet na drugoj lokaciji – objašnjava Rudolf.
Veli kako su ga na natjecanju nedavno održanome u Livadama kod Motovuna dočekali s podsmijehom kao jedinog „žabara“ s hrvatskog kontinenta, ali njegov nastup sa Zarom sve ih je iznenadio. Osam tartufa zakopanih na nogometnom igralištu pronašli su za samo šest i pol minuta. Da nije bilo drona korejske televizije, koji je snimao natjecanje i uplašio Zaru, vjerojatno bi u Križevce stigla zlatna medalja. Za dlaku je pobijedio Mađar, a iza Rudolfa bio je domaći dečko iz Livada.
Rudolf s velikim zadovoljstvom spaja tartufarstvo kao hobi sa svojim poslom pivara u križevačkoj pivovari i s kućnim pivarstvom, što mu je drugi hobi. Veli kako obožava jela pripravljena s tartufima, a s njima se pivo jako dobro slaže. Naravno, misli na craft, a ne industrijski proizvedeno pivo.
– Imam privilegiju da tartufe jedem kao jabuke. Najpoznatiji su po afrodizijačkom učinku, a iz prve ruke mogu zajamčiti da je to dokazano – bacio je Rudolf šalu koja je nasmijala njegovu djevojku Anu Hrg, policajku.
Ona s ponosom nosi lančić s posebnim privjeskom koji joj je darovao – osušeni tartuf kojeg je pronašao u okolici Križevaca. (hš)

Zara je tijekom dresure kao štene pojela dva kilograma tartufa

Rudolfova djevojka Ana Hrg s osušenim tartufom na ogrlici pronađenom u Križevcima

FOTO: NIKOLA WOLF