Riječi kapetana: Uživao sam u Australiji i Azerbajdžanu, ali Koprivnica je za mene idealna

Sezona je pri kraju, a Slaven Belupo nije se uspio plasirati u Europu, što je Uprava postavila kao cilj na početku. Međutim, taj je cilj revidiran nakon lošeg prvenstvenog starta te su se klupski čelnici zadovoljili ostankom među prvoligašima bez nekih većih stresova.

– S obzirom na loš početak, nije to ispalo ni tako loše. Stabilizirali smo se, pogotovo oko igračkog dijela, i jako napredovali. Došli smo do polufinala Kupa, jedina žal je što nismo ušli u finale. S obzirom na slabiji start, može nas zadovoljiti što smo se stabilizirali kao momčad i pronašli svoje ‘pravo lice’ – smatra Goran Paracki, kapetan Slavena Belupa.

Ključnim smatra dolazak trenera Tomislava Stipića.

– On nam je dao novi izgled, mislim da se to vidi i na nama igračima, kako na terenu, tako i po atmosferi u svlačionici. Stipić nam je jednostavno dao vjeru u naše mogućnosti, a da ne spominjem igrački dio, taktiku i sve ostalo što ide uz to. Stabilizirali smo se, prepoznatljivi smo po našoj igri, po mirnom pasu, mislim da je to najveći plus. Onda ide i sve ostalo, poput dobrog ozračja, zalaganja igrača… Vjerujem da smo stvorili dobre temelje za sljedeću sezonu.

Odmor će biti kratak, možda ni tjedan dana?

– Možemo na to gledati s pozitivne i s negativne strane. Pozitivno je to što neće biti klasičnih priprema, praktički se nastavlja igrati dalje. Negativno je što neće biti puno odmora, a nekad se treba i malo maknuti od nogometa. No, kako nama, tako i svima ostalima. Tko se prije svemu tome prilagodi i tko bolje reagira, bolje će i izgledati u novoj sezoni. Mi smo tijekom stanke u prvenstvu napravili stvarno dobar posao, održavali smo i dobru atmosferu…

Stipić je po svom dolasku uočio kako se većina (glavnih) igrača okuplja oko iskusnih Parackog i Božića, pa je njima dodijelio i uloge vođa momčadi.

– Svi su dečki super, nemamo nikakvih problema, a u momčadi vlada odlično, veselo ozračje. Normalno je da u svakoj svlačionici postoji hijerarhija, tako je i kod nas, i to se maksimalno poštuje.

Sa suprugom i suigračem Glavčićem

Osim vrpce, dobili ste i novu ulogu na terenu. Kako se snalazite kao posljednji čovjek obrane?

– Za mene je to u početku bilo novo iskustvo jer sam cijelu karijeru igrao u veznom redu. Međutim, kako sam iz utakmice u utakmicu prikupljao iskustvo, reagirao sam sve bolje. Profesionalac sam, i što god trener od mene traži, ja ću u okviru svojih mogućnosti i ispuniti. Doduše, pasalo mi je protiv Lokomotive odigrati malo i u veznom redu, da se prisjetim kako to izgleda – smije se Goran.

Momčad je posložena i uigrana, djeluje dobro nakon korona-stanke. Imaju li navijači pravo na određeni optimizam uoči novog prvenstva?

– Uvijek je bitno da imaš kostur ekipe i da oko njega gradiš sve ostalo. Vjerujem da će tako biti i kod nas, da neće biti previše odlazaka glavnih igrača, te da stići osvježenja koja će nam dodatno pomoći. No, to je posao nekih drugih ljudi, na nama igračima samo da mislimo na treninge i utakmice.

Ta naša HNL više i nije tako loša liga?

– Smatram da je HNL puno napredovao, pogotovo kad usporedim svoje početke u Ligi 16, s lošim terenima i slabom infrastrukturom. Liga 10 pun je pogodak, i tereni su obnovljeni, a neke stadione trebalo bi doraditi. Hrvatska zaslužuje i jedan moderan i kvalitetan stadion, jer ipak smo drugi na svijetu. Nadam se da će se i to dogoditi jednog dana, no i sad HNL može biti zanimljiv mnogim igračima, pa i strancima.

Kako vi komentirate ostvareno u dosadašnjoj karijeri?

– Kaže se da uvijek može bolje. Kad sam počinjao, nije bilo kao sad da nakon 15 utakmica ideš van. Nismo imali status državljana Europske unije i bilo je dosta teže nekud otići. Ipak, ja sam zadovoljan, ništa ne bih mijenjao i ni za čim ne žalim. Sve sam napravio praktički sam, bez ikakvih guranja sa strane. Na to mogu biti ponosan, to mi je vodilja i za kasnije. Ako radiš i ulažeš u sebe, mora ti se vratiti.

Njegov je nogometni put započeo u rodnoj Puli, nastavio je u Rijeci kamo je stigao kao kadet.

– Na Kantridi sam potpisao i prvi profesionalni ugovor, ali imao sam samo jedan nastup za seniorsku momčad. Kasnije sam otišao u Karlovac i napravio prvi iskorak. Nakon šest mjeseci u mađarskom Pecsu bio sam u Splitu i Interu, pa sam prvi put stigao u Slaven Belupo. Potom je slijedila Istra, pa Australija i Azerbajdžan. Australska je liga ozbiljna, ljudi je možda ne prate previše, ali sve je na vrhunskoj razini, od organizacije pa do medija. Usporedio bih je s američkim MLS-om, samo nema toliko publike. Kvaliteta azerbajdžanske lige nije nešto posebno, ali bilo je to za mene stvarno lijepo iskustvo i jako sam zadovoljan. S Neftčijem sam se borio za titulu do zadnjeg kola.

Jeste li uspjeli što zaraditi u inozemstvu?

– Zato se i ide van – nasmijao se Slavenov kapetan, koji ne skriva da uživa u Koprivnici. – Nekome možda ne odgovara, nekome je premali, ali meni je to idealan grad. Volio bih u Koprivnici ostati što duže, ovdje sam sretan i zadovoljan!

Slobodno vrijeme određuje mi sin

Goran i supruga uživaju u svakom trenutku sa sinčićem koji ima godinu i devet mjeseci. – Dok je mali u vrtiću, uspijem popiti kavu-dvije, no kad dođe iz vrtića, onda nemam slobodnog vremena sve dok ne ode na spavanje. Zato više baš i ne gledam televiziju, otkako je sin narastao, rijetko što uspijem uhvatiti, tek ponekad u večernjim satima – kazao je Paracki.

FOTO Arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI