Rijeka Drava preselila je Brod sa svoje desne (južne) na lijevu i pomaknula svoj tok

Piše dr. Hrvoje Petrić

Prostor oko današnjeg Ferdinandovca bio je vezan uz dinamiku rijeke Drave. Izgleda kako Drava u srednjem vijeku nije bitnije ugrožavala taj prostor jer se na njemu još 1334. spominje sjedište župe Svetoga Pavla, koje bi bilo na prostoru današnjeg dijela Ferdinandovca poznatog pod nazivom Pavljanci, a ime je dobilo po nekadašnjoj župnoj crkvi. Inače se selo gdje je bilo sjedište župe nazivalo „Desicha“ ili „Decha“. Kako se tamo 1439. spominje malta Đurđevačkog vlastelinstva, moguće je da je već tada funkcionirao brodski prijelaz preko Drave u blizini, iako za ovu pretpostavku ne postoje konkretni dokazi. Sjećanje na nekadašnju župnu crkvu Svetog Pavla postojalo je i 1615. godine kada je kanonik koji je obilazio područje na samoj granici s Osmanskim Carstvom zabilježio crkvu sv. Pavla „de Dezka“. Kako su nazivi „Desicha“, „Decha“ i „Dezka“ slični, očito se radilo o istom selu kojemu ipak ne možemo odgonetnuti stari naziv. Na području današnjeg Ferdinandovca postojalo je još nekoliko sela u srednjem vijeku. Jedno od njih je Krajnica koje se spominje 1504. i vjerojatno se sačuvao u imenu dijela današnjeg Ferdinandovca poznatijeg kao Kranjica. Za razliku od Pavljanaca koji su bili gotovo na obali nekadašnje Drave, Kranjica se nalazila prilično udaljena od rijeke.

Osmanskim prodorima dogodile su se drastične promjene. Mnoga su sela spaljena, crkve porušene, a stanovništvo protjerano. Vjerujem kako je barem dio stanovništva nekadašnjih srednjovjekovnih sela oko današnjeg Ferdinandovca ostao i uspio preživjeti u za Osmanlije nepristupačnim močvarama rijeke Drave. Kako je na ovom području sačuvan stari srednjovjekovni podravski govor, to bi mogao biti pokazatelj opstanka stanovništva bez kojeg bi teško moglo ostati sjećanje na stare srednjovjekovne nazive – crkve sv. Pavla po kojoj su nazvani Pavljanci ili Karjnice po kojoj je Kranjica dobila ime.

Oznaka visine vode Drave kraj sela Brod 1827.

Nakon što su Osmanlije istjerane iz Podravine i okolnih prostora, došlo je doba mira koje je donijelo i drugačiju organizaciju prostora. Ako su potomci srednjovjekovnog stanovništva zaista uspjeli preživjeti, oni su se pomaknuli na novu lokaciju, na samoj obali rijeke Drave gdje ju je bilo lako prijeći. To novo selo nazvano Brod dobilo je ime po prijelazu (brodu) preko Drave, a i nastanak naselja je moguće tumačiti utjecajem komunikacija na Dravi. Na tom je mjestu iz krajiškog područja vodio put prema ugarskoj županiji Somogy i to u sela Vizvar i Bobovec (Babocsa) koja su ležala na lijevoj obali rijeke Drave. Od samih početaka položaj Broda, na povoljnom prijelazu preko Drave, nije bio dobar za život. Ugrožavale su ga česte poplave, a najveća kočnica razvoju bila je rijeka Drava. Nakon svake poplave naselje je bilo podrovano, pa se tražila pomoć od vojnih vlasti da se Drava regulira, iskopaju kanali, a sve učestaliji su bili zahtjevi o iseljavanju stanovnika. Ratno je vijeće 1777. godine naredilo upravi Varaždinske krajine da poduzme mjere sprječavanja poplava na rijeci Dravi.

Iseljavanje

Karta iz 1780. donosi prijedlog regulacije rijeke Drave kod Broda te prikazuje položaj sela Brod iz kojeg je vidljivo da je ono bilo u zoni direktnog udara toka Drave zbog čega je dolazilo do stalnih poplava. Problem je bio i u tome što regulacija rijeke Drave na ovome prostoru ne bi riješila ugroženost Broda dravskim vodama i poplavama. Spašavanje Broda hidroregulacijskim zahvatima bilo je direktno vezano uz problem zaštite sela Heresznye, koje se nalazilo preko rijeke Drave, na ugarskoj strani nasuprot Broda. U svakom slučaju, jedno od ta dva naselja dugoročno se moralo naći na udaru rijeke Drave. Rješenje je pronađeno iseljavanjem sela Brod.

Sačuvao se opis okoliša na području Broda oko 1781.-1782. godine, s posebnim težištem na opisu rijeke Drave: «Selo Brod udaljeno je tri sata od Kalinovca, puna četiri sata od Đurđevca…, dva i četvrt sata od Sesveta… Leži na rijeci Dravi na njzinoj desnoj obali… Drava tvori od u ušća jarka Ždale granicu s Ugarskom. A tu istu granicu iznad šume Repaša određuje jarak Ždala… Drava koja protječe kroz ovu sekciju ima brz tok, nema baš visoke obale i ima pjeskovito korito, široka je 150 do 200, pa i 300 koraka, i ima tri broda (skele) koji su ipak uporabljivi samo za prijevoz manjih kola te najviše mogu nositi i primati dva takva vozila. Gornja skela se naziva molvarska, druga je udaljena sat vremena nizvodno od molvarske skele i naziva se virovska, a treća skela nalazi se ovdje kod sela Brod.

Kada u Koruškoj i Štajerskoj padnu jake i dugotrajne kiše ili kada se u proljeće naglo otopi snijeg, ta rijeka za kratko vrijeme toliko nabuja da se prelije preko obala i izlije kroz cijelu ovu sekciju. Mjesta na kojima se ona prvenstveno ona prelije i izlije jesu: odmah podno molvarske i virovske skele, kroz razne jarke kao što je poznato: Mertvica, Medvedička, Nova Mertvica, dalje niže kod Đukinog puta u Drenovičku mrtvicu, u jarak Belčin, u Crnec i kod konaka ili staja za stoku Kingovo i Bakovci. Time nabujaju ne samo spomenuti, nego i svi ostali baroviti jarci koji se nalaze s njezine druge strane; i cijeli kraj ove sekcije kroz šume bude poplavljen, pa u tom kraju ne budu poplavljena samo neka povišena mjesta na iskrčenim poljima koja se tu nalaze. Snagom bujajućeg toka ta rijeka za kratko vrijeme stvori otoke i prudine tamo gdje ih prije nije bilo, čime plovidba brodom bude vrlo nesigurna i gotovo svake godine neki se brodovi nasuču i potonu. Zbog spomenute poplave, koja još dugo nakon što se voda povuče čini sasvim neuporabljivim sve putove koji idu kroz ovu sekciju, na nekim su dijelovima uzduž rijeke izgrađeni nasipi koji su, u cijelosti uzevši, od male koristi i malo-pomalo opet potonu i zarastu ili se pak uruše i budu otplavljeni jer ih voda podloka zbog zemlje koja je na njima jako pomiješana s pijeskom… Obale Drave s obiju su strana gusto obrasle, i osim s pomoću spomenutih skela u ovoj sekciji nema druge veze s Ugarskom. Najbolji od tih brodova (skela) je kod sela Broda, uz pomoć koje se lakim vozilima može doći do sela Hereszinye, koje leži na drugoj strani.»

Selo Brod na karti s kraja 18. stoljeca

Teško je utvrditi kada je nastalo selo Brod, ali kako je u drvenoj kapelici na obali Drave postojalo zvono izliveno 1719. godine, vjerojatno je kapelica napravljena oko te godine, a selo vjerojatno nije bilo puno starije. Brod je isprva pripadao pod župu u Kloštru Podravskom, a 1782. osnovana je samostalna kapelanija sa stalnim dušobrižnikom. Prvi samostalne kapelan bio je Matija Kovačić, a nakon njegove smrti naslijedio ga je Mihael Kovačić, a njega Ivan Bengec pa Grga Štefok. Potonji je želio da samostalna kapelanija Brod postane župom. U argumentaciji za to iz 1806. napisao je: „Kapelanija ima 475 duša. Na Dravi se mora brinuti za mlinove, a svake godine na obali Drave radi oko 1000 duša, koje pod vodstvom 7. đurđevačke kapetanije grade nasip, pa se vikar iz Broda mora brinuti za njihov vjerski život i potrebe. Samostalna kapelanija u Brodu postoji već više od 20 godina, a ne može se pripojiti vesprimskoj biskupiji zbog razlijevanja Drave i velike udaljenosti župi u Kloštru. Svećenik iz Kloštra morao bi ići tri sata, a u vrijeme poplave ne bi uopće ni mogao doći. Narod je sam za ovu kapelaniju podigao drvenu podzidanu kuću, kojoj bi se trebao popraviti krov. I sama crkva je drvena i ruševna i trebalo bi graditi novu. Narod kaže da Drava prijeti crkvi i svim stanovnicima sela Brod. Nema podesnog mjesta da se sagradi nova crkva. Cijelo brodsko zemljište podlokano je vodom.“ Tražio je da se pošalje komisija, koja bi to ispitalo te cijelo selo preselilo na drugu lokaciju. „Crkvi nedostaju i druge stvari potrebne za službu Božju, a narod je tako siromašan: bijedno živi, da to ne može nabaviti.“

Na osnovi sačuvanih podataka moguće je pratiti proces uništenja cijelog naselja i preseljenje stanovništva na istoj dravskoj obali, ali na novu, višu, lokaciju nešto udaljeniju od Drave na primjeru nestanka naselja Brod i osnivanja novog naselja Ferdinandovac (oko 1844. godine). Jugoistočno od prostora gdje se potok Ždalica (Ždala) ulijeva u rijeku Dravu do sredine 19. stoljeća postojalo je selo Brod. Selo je bilo smješteno na obali rijeke Drave (uz njenu desnu obalu), a iz sačuvanih karata je moguće rekonstruirati njegovu strukturu. Prema karti iz 1845. godine vidi se da je selo Brod imalo tri paralelene (glavne) ulice koje su bile položene u smjeru toka rijeke Drave (sjever-jug), te dvije manje uličice koje su se pružale okomito na (glavne) ulice u smjeru istok-zapad. Uz lijevu (mađarsku) obalu rijeke Drave, nasuprot Broda, nalazilo se selo Hrasinja (danas Heresznye). Ista je struktura na karti iz 1780. godine.

Pogledom na karte dobivamo dojam da se radi o dvojnim naseljima uz Dravu. Posljednji ostaci sela Brod su vrlo brzo bili potpuno napušteni. To je vidljivo na karti iz 1847. godine. Tada je na mjestu nekadašnjeg sela upisan samo naziv «Stari Brod».

Novo naselje

Prema istraživanjima Paškala Cvekana, uzrok iseljenju svih stanovnika iz Broda 1844. godine je, uz direktno erozivno djelovanje Drave, bio u tome što su kroz selo bili prokopavani kanali koji su ga devastirali. Iste je godine bilo izgrađeno novo naselje Ferdinandovac, smješteno nekoliko kilometara zapadnije od Broda. U Ferdinandovac su se, u organizaciji vojnokrajiških vlasti, preselili svi stanovnici Broda, «osamdeset tri obitelji s 830 Brođana». 

Na karti iz 1845. vidljivo je da je u sredini nekadašnjeg sela Brod bio formiran trg sa župnom crkvom u sredini. Brodska kapela sv. Nikole je, prema Paškalu Cvekanu, bila sagrađena između 1717. i 1719. godine. Kapelom su upravljali svećenici iz Bobovca (danas Babocsa) i Vizvara. To nije bio nikakav problem jer su prekodravske župe Bobovec i Vizvar spadale u zagrebačku biskupiju. One su u bile njen sastavni dio do 1777. godine, a nakon toga su pripojene vesprimskoj biskupiji. Zbog toga je 1782. u Brodu bila ustrojena samostalna kapelanija. Uvjeti života u Brodu bili su loši zbog stalne opasnosti od Drave. Župnik Grga Štefok u jednom pismu iz 1806. dobro je opisao život stanovnika Broda: «Kapelanija ima 475 duša. Na Dravi se mora birnuti za mlinove, a svake godine na obali Drave radi oko 1000 duša koji pod vodstvom 7. đurđevačke satnije grade nasip pa se vikar iz Broda mora brinuti za njihov vjerski život i potrebe… Crkva je drvena i ruševna i trebalo bi graditi novu. Narod kaže da Drava prijeti crkvi i svim stanovnicima sela Brod. Nema podesnog mjesta da se sagradi nova crkva. Cijelo brodsko zemljište poplavljeno je vodom. Traže da se pošalje komisija koja bi to pregledala i ispitala te cijelo naselje premjestila na drugo mjesto. Crkvi nedostaju i druge stvari potrebne za službu Božju, a narod je tako siromašan i bijedno živi da to ne može nabaviti».

Godine 1814. osnovana je u Brodu zasebna župa, koja je kasnije bila preseljena zajedno sa stanovnicima u Ferdinandovac. Život je stanovnicima i dalje bio težak, a dodatno su ga ugrožavale poplave npr. 1821., 1827., 1833., 1836., 1840. i 1843. godine. Od poplava je velikog obima bila ona iz 1827. godine kada je dravska voda ispunila kuće i staje, a u crkvi je bila visoka 2 lakta. Poplava je uništila svu ljetinu, a ljudi iz Broda su se morali raseliti po okolnim selima jer nisu imali od čega živjeti. Pavao Vuk koji je od 1829. do 1843. bio brodski župnik, pisao je vojnim vlastima da su poplave ugrozile cijelo selo i tražio da se Drava regulira i da se iskopaju kanali. Predlagao je da se cijelo selo preseli na prikladnije mjesto.

Iako bismo iz ranije iznesenih podataka mogli zaključiti da je za život uz relativno neatraktivan plavljeni prostor sela Broda na samoj obali Drave negativno djelovao na broj stanovnika, podaci govore o drugačijem stanju. Promotrimo li tablicu jasno možemo zaključiti da je od početka 19. stoljeća do trajnog preseljenja stanovnika Broda na novu lokaciju 1844. bio prisutan gotovo kontinuirani porast ukupnog broja stanovnika. U razdoblju od oko 1800. do 1844. godine stanovništvo Broda se udvostručilo.

Na kartama prve izmjere Drave iz 1780. i na projektu regulacije iste rijeke iz 1797. označen je prijedlog presjecanja meandra zapadno od Broda, ali to nikada nije bilo izvedeno. Problem spašavanja Broda bio je vezan uz selo s druge strane Drave – Heresznye. Oba su naselja bila na obalama Drave i to je ometalo mogućnost regulacije. Pri katastrofalnoj poplavi 1847./1848. voda se probila južno od Broda pretvorivši područje nekadašnjeg sela u adu. Ona je utvrdila da se ispred topografski najnižeg dijela tzv. Vizvarske jame nalazio meandar čiji je vrh bio opterećen jakom erozijom pa je bio probijen, a voda je nastavili teći Vizvarskim jarkom južno od Broda.

Planska gradnja

Kako je bilo nemoguće napraviti kvalitetnu regulaciju Drave u blizini Broda i Heresznye, priroda se sama pobrinula za rješenje problema. Rijeka Drava je preselila Brod sa svoje desne (južne) na lijevu (sjevernu) obalu i ujedno pomaknula svoj tok dalje od sela Heresznye, a taj je tok zadržala do današnjice. Iako smo ranije spomenuli da glavni uzrok preseljavanja svega stanovništva na novu lokaciju treba tražiti prvenstveno u poplavama i neuspješnoj obrani Broda prokopavanjem kanala, sigurno je da su se stanovnici Broda odlučili preseliti južno od novog toka Drave i zato jer su postali odsječeni od hrvatskog odnosno krajiškog dijela Podravine kojoj su funkcionalno pripadali. Prostor gdje se nalazio Brod danas je jedan od prekodravskih dijelova teritorija Republike Hrvatske.

Novo naselja Ferdinandovac bilo je planski izrađeno, što se može vidjeti iz katastarskog plana nastalog 1898. godine. Selo ima pravilan raster ulica. Glavna ulica se pruža u smjeru istok-zapad, a uz nju postoji niz manjih koje se sijeku pod pravim kutem. Sve parcele, stambeni i gospodarski objekti pravilnog su oblika i približne veličine. U središtu sela bila je izgrađena crkva. Ovaj primjer najbolje govori o promjenjivosti okoliša pod utjecajem antropogenih faktora.

Cijeli jedan prirodni okoliš pretvoren je u kulturni krajolik, čime je u potpunosti izmijenjena slika i način iskorištavanja prostora. Kada je selo Brod, koje se zbog stalnih poplava nije moglo razvijati raseljeno, došlo je, radi podizanja novog sela Ferdinandovca, do krčenja šuma radi stvaranja obradivog zemljišta. Važno je još napomenuti da se kod izgradnje Ferdinandovca kao novog selo pazilo da bude izgrađeno dovoljno daleko od utjecaja rijeke Drave, što je bilo iz praktični, ali dijelom i iz psiholoških razloga. Kako je novo selo – Ferdinandovac – utemeljeno na području gdje je postojalo srednjovjekovno selo koje smo spomenuli na početku teksta, na neki se način zatvorio krug i ljudi su se zapravo vratili na „izvornu“ poziciju naseljenosti. To govori kako je zapravo bilo vrlo teško opstati na nereguliranoj rijeci Dravi te su se ljudi na kraju morali pomaknuti na od poplava sigurniji teren.

Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI