SAMA NA SVIJETU Gospođa Štefica pokopala je muža i oba sina: “Tuga se ne smanjuje, s vremenom je sve gore”

Našu Vladu treba poslati na Mars. Srdi me to što jedno pričaju, a drugo rade. Samo sebi vuku, a za sirotinju ništa. A mi sve moramo platiti. Evo, prošli mjesec od penzije mi je ostalo 200 kuna. Što jesti? Da nemam vrt… - odmahuje Štefica Bradić


Autor: podravski.hr — 01.11.2018. / 12:11 Aktualno

Šteficu Bradić nakon svega dvaput je pogodio i moždani udar

Kaže se kako čovjek ne može osjetiti veću bol od one kad izgubi dijete. Štefica Bradić (75) iz križevačkog prigradskog naselja Čabraji tu je bol iskusila čak dvaput. Pokopala je oba sina. Kako joj je preminuo i suprug, ostala je sama u velikoj tuzi.
– Ne dao Bog drugome takvu žalost. Nema dana da ne zaplačem. Taman smo izgradili lijepo gospodarstvo i trebali smo početi lijepo živjeti i sad ih nema – povjerila se Štefica.
Prije 20 godina najprije se razbolio jedan sin. Štefica kaže kako su liječnici prekasno otkrili tešku bolest da bi mu bilo spasa. Suprug je otišao prije 23 godine, u 66., a drugi sin prije dvije godine, samo se srušio.
– Znate, s vremenom se tuga ne smanjuje, dapače, što dalje, to gore – reći će nesretna žena.
Obitelj se bavila poljoprivredom, štala je bila puna blaga, a Štefica sada jedva spaja kraj s krajem s malom poljoprivrednom mirovinom. Iako je starost uzela svoje, pa je zdravlja sve manje – a Šteficu je već dvaput pogodio moždani udar – sama će još uvijek nacijepati drva i obaviti dnevne poslove.
Jedina pomoć koju dobije od države je, veli, to što je vozilo Crvenog križa odveze k liječniku.
– Našu Vladu treba poslati na Mars. Srdi me to što jedno pričaju, a drugo rade. Samo sebi vuku, a za sirotinju ništa. A mi sve moramo platiti. Evo, prošli mjesec od penzije mi je ostalo 200 kuna. Što jesti? Da nemam vrt… – odmahuje Štefica Bradić iz Čabraja. (hš)

Tužan život golemoj kućerini

FOTO: NIKOLA WOLF