Samo je jedan Jambra: Morat će me još neko vrijeme trpjeti ovi mlađi igrači!

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Krunoslav Jambrušić poznati je podravski nogometaš. Inače je iz Starigrada, koprivničkog prigradskog naselja, a ime je stekao nastupajući za seniorsku momčad Slavena Belupa. Ozbiljna je karijera iza njega već neko vrijeme, posvetio se privatnom biznisu u kojem prodaje agregate, surađuje s aglomeracijama, prodaje beton i posreduje u prometu nekretninama.

Međutim, Kruni nikad nije dosadno. Jer, kad ne radi ili kad nema obiteljskih obveza, vrijeme mu i dalje ispunjava nogomet. Uz poslove tajnika u županijskom ligašu Starigradu, član je hrvatskog trećeligaša Tehničara, a u Cvetkovcu ostaje i u sljedećoj sezoni.

5. kolovoza 2004. Slaven Belupo – Lille OSC 1:1 Kruno Jambrušić / Snimio: Robert Šoštarić

– Joža Mađarić i trener Sović žele da odigram ovu sezonu, počeo sam se spremati, probat ću dati najviše što mogu. Nije red da me korona umirovi – smije se Jambra.

U veljači je napunio 36 godina, ali kvaliteta je i dalje tu.

– Još uvijek imam volje za nogometom. Gušt mi je to, ozljede su me zaobišle, nemam nekih većih problema sa zdravljem i osjećam da još mogu trajati. Ne bih znao reći točan datum povlačenja, ali morat će me još neko vrijeme trpjeti ovi mlađi igrači. Sve dok vidiš da oni još uvijek u tebi vide pravog igrača, osjećaš da možeš parirati na toj razini.

Kako Kruno gleda na profesionalni dio svoje karijere?

– Nešto sam vidio i prošao, stekao iskustvo, živio u Šibeniku i Ateni, a nešto se i zaradilo. Moglo je i više, ali i manje. Sve u svemu, nisam nezadovoljan.

Nakon sezone u Šibeniku, okušao se i u grčkoj Kallithei.

– Odlaskom od kuće donio mi je osamostaljivanje i nova poznanstva. Ne mogu reći da mi je bilo loše u Šibeniku, a Atena je bila stvarno lijepa priča. Družilo se nas desetak igrača s Balkana, upoznao sam dolje Antu Rukavinu i poznatog košarkaša Miloša Teodosića… 

Za Slaven Belupo je od 2004. do 2007. odigrao 71 utakmicu i zabio 10 golova, još jedan nastup imao je 2009., potom se spustio u niže nogometne rangove.

– Najradije pamtim razdoblje kod trenera Elvisa Scorije, tada sam igrao najviše, a ostvarili smo i najveći rezultat u povijesti plasmanom u finale Kupa Hrvatske te prvim ulaskom u Kup UEFA-e. Uoči uzvratne utakmice finala s Dinamom u gradu je vladala najveća euforija još od Podravkina osvajanja Lige prvakinja i Slavenova ulaska u Prvu ligu. Žao mi je što nismo uzeli trofej tada, bila bi to strašna stvar za naš klub i grad.

Kad smo ga pitali koja mu je bila najbolja utakmica za Slaven, nije previše razmišljao.

– Pobjeda protiv Zagreba u četvrtfinalu Kupa u Koprivnici. Razvalili smo ih 6:0, oni su tada bili jaki, s Mandžukićem i mojim sadašnjim suigračem Lovrekom, Ćiro im je bio na klupi. Starteri smo bili Šomoci i ja, imao sam dvije ili tri asistencije…

Imali su tada pravu klapu.

– Postojao je kostur sastavljen od starijih igrača koji su nas nosili, znao se red, znalo se tko što radi na tereni i u svlačionici. Znali smo mi i zaružiti, proveseliti se, kartali smo skupa, ali smo se znali i posvađati. Igrači poput Muse, Mumleka, Sopića i Poldrugača vodili su svlačionicu i preuzimali odgovornost, mlađi su ih poštovali, a i publika je to osjetila, doživjela nas je kao karakterne igrače koji se mogu ‘potući’ sa svakim.

Jambrušića smo oduvijek doživljavali kao velikog borca i pravog emotivca kad je nogomet u pitanju. A kakva su mu bila iskustva s trenerima?

– Izuzetno dobro sam surađivao sa svim trenerima. Kod Karačića sam počeo, kod Scorije sam najviše igrao. Kod Katalinića sam u Šibeniku imao poziciju startera, no teže sam ozlijedio zglob i čekala me dulja stanka nakon koje sam opet dobio priliku. Ni s jednim trenerom nisam ušao u konflikt, nisam takav tip. Pokazujem emociju, ali ne činim to na krivi način. Kod jednog trenera igraš više, kod drugog manje, tako je to u nogometu.

Otkrio nam je i jednu anegdotu.

– Scoria me u 3. minuti finala Kupa poslao na zagrijavanje, ali nisam ušao u igru. Fora je bila u tome da sam do ručka bio u početnoj momčadi, ali se trener predomislio i odabrao Zahoru. Nakon utakmice Scoriji nisam htio dati ruku jer nisam odigrao ni minute, no ubrzo nakon toga me zagrlio, vidio je da me zeznuo. Ostali smo dobri, poslije smo se znali smijati tome…

Kruno je i dalje veliki Slavenov navijač, ali nije prezadovoljan stanjem u klubu u posljednje vrijeme.

– Mišljenja sam da neke stvari ne štimaju. Bilo je i u ono vrijeme bogatijih klubova, s većim proračunima, pa je bilo i rezultata. Smatram da Slaven Belupo u ovom trenutku nije klub kakav bi trebao biti, ni energija nije onakva kakva bi trebala biti. Svakih šest mjeseci promijeni se puno igrača, i moram reći da nisam zadovoljan stanjem u klubu, kao ni u Školi nogometa. Postoje prostori za pomake, i smatram da bi ljudi koji vode klub trebali malo razmisliti o tome i nastojati podići sve skupa na višu razinu – zaključio je Kruno Jambrušić.

FOTO Arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Picoki u zadnjoj minuti ostali bez boda

Nogometaši đurđevačkog Graničara u petom su kolu Treće hrvatske lige Sjever pretrpjeli poraz 2:3 od Rudara iz Murskog Središća. Početni pritisak Picoka urodio je plodom

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI