Sav je crkveni novac u dane nerodice bio podijeljen Peterančanima, no morali su ga vraćati

Piše dr. Hrvoje Petrić

Srednjovjekovna crkva sv. Petra prvi se put spominje 1267., odnosno 1270. godine. O njoj ima malo podataka. Poznato je da je ta crkva srušena u vrijeme prodora Osmanlija. Prostor srednjovjekovne župe u 17. stoljeću spadao je pod župu Drnje, što se vidi iz kanonske vizitacije iz 1649. godine kada se spominje kapela sv. Petra i Pavla u Peterancu za koju piše da je nekada bila župna crkva, a kasnije je pripojena župi Drnje. Imala je dvije kazule, dva purifikatorija, albe, rimski misal i ostali potreban inventar, a posjedovala je dva jutra zemlje. Imovinom su upravljali skrbnici Andrija Marić, Ivan Vrbanović, Juraj Galović i Andrija Vuk.

Iz opisa crkve u Peterancu 1840

U izvještaju zagrebačkog kanonika i komarničkog arhiđakona Andrije Vinkovića od 1. travnja 1659. godine spominje se da je Peteranec nekad imao posebnu župnu crkvu, koja je bila zidana. Tu su crkvu valjda spalili Turci, a kamen i ciglu od zidova ljudi su odvezli u Koprivnicu, gdje se pojačavala utvrda. Na temeljima stare crkve Peterančani su i podigli novu crkvu od hrastova drveta. Ona je bila dosta velika, ali ruševna. Župljani su napravili nove hrastove stupove, kojima su namjeravali zamijeniti oštećene. Crkva je imala jednostavan strop, a iznutra je prije mnogo vremena bila pobijeljena. Oltar je bio zidan, ali neposvećen, kao što uopće ni crkva još nije bila posvećena. Na oltaru je bila slika Blažene Djevice Marije, koja oplakuje sina, skinutog s križa. U drvenom tornju nalazila su se dva zvona. Oko crkve bilo je dobro ograđeno groblje. Crkva je imala srebrni kalež, sve crkveno posuđe i misno odijelo. Lukica iz Virja kapeli je darovao pet zlatnika, zahvalivši tako Bogu što je prebolio kugu. Pobožna gospođa Agnez iz Koprivnice zapisala je u oporuci kapeli sv. Petra pet jutara oranice na teritoriju grada Koprivnice prema Hruškovcu. Osim toga, kapela je imala još četiri jutra oranice kod križa, idući iz Peteranca prema Koprivnici. U Podgoricama je kapela imala livadu. Godine 1671. i 1672. imovinom kapele sv. Petra i Pavla upravljali su Marko Požgaj, Mihael Stončić, Pavao Lovko i Petar Horvatić. Kapela je imala sve potrebno za službu Božju. Godine 1680. u kapeli se spominju tri oltara i dva zvona.

U kanonskoj vizitaciji iz 1700. godine komarnički arhiđakon opisao je kapelu. Cijela kapela bila je građena od drveta. Stijene su joj bile omazane zemljom (blatom) i pobijeljene. Kapela je dosta prostrana i svijetla, ali još nije bila posvećena. U kapeli su se nalazila tri oltara. Glavni oltar sv. Petra imao je zidani stol, a na njemu je bio pozlaćen kip sv. Petra, što ga je izradio stolar. U sredini oltara, između dva stupa, nalazila se slika Blažene Djevice Marije, desno i lijevo od slike su bila dva kipa: sv. Ivana Krstitelja i sv. Mihaela Arkanđela. Povrh kipa sv. Ivana nalazili su se kipovi dvojice anđela. Pred ovim oltarom kod ulaza u svetište postavljen je križ. Druga dva oltara sv. Pavla i Blažene Djevice Marije imala su zidane stolove, a nad njima bile su slike raznih svetaca.

Opis kapele u Peterancu 1728

Groblje

 U kapelu su vodila samo jedna vrata, koja su se dala dobro zaključati. Pred vratima je bilo dosta prostrano predvorje, a nad njim drveni toranj. U tornju su bila dva povećana zvona. Nad samim ulazom stolar je napravio drveni kor na tri kuta. Na sjevernu stijenu u kapelu bila je prislonjena drvena propovjedaonica. Klupe su se nalazile u svetištu i u samoj kapeli s obje strane, a izradio ih je stolar. Oko crkve je postojalo valjano ograđeno groblje. Sa sjeverne strane krov je propuštao kišu pa je arhiđakon naložio da se taj dio krova što prije popravi daščicama, koje su u tu svrhu već bile pripremljene. Sveta misa u ovoj se kapeli služila svake četvrte nedjelje, zatim na dan Obraćenja Sv. Pavla, te na Petrovo i Pavlovo. Na te je dane u Peteranec dolazio drnjanski župnik Juraj Đuričić, komu su Peterančani morali prirediti objed. Kapela je bila dobro opskrbljena crkvenim odijelom i rubeninom. Imala je pozlaćen kalež, koji je načinjen od čistoga srebra. Pobožni ljudi kapeli su darovali mnogo zemalja, koje su obrađivali domaći seljaci, a kapeli su davali desetinu priroda.

Tako je 15 jutara oranica kod javne ceste, koja iz Peteranca vodi u Drnje, darovao kapeli koprivnički pukovnik Honorije Trautmansdorf. Kapeli su bili skloni također krajiški časnici Ernest Breuner i Jakob Tetiporch. Crkvene posjede je 14. svibnja 1675. godine točno pobilježio koprivnički župnik Nikola Dobrilović, koji je tada bio komarnički podarhiđakon. Račune o imovini kapele sv. Petra i Pavla su vodili starješine Mihael Barčanec i Pavao Marić. Zvonar Stjepan Brunec od svake je kuće dobivao godišnje jednu četvrtinku žita, a o Božiću kada prati župnika koji ide “s križecom”, svaka mu kuća daje sušeno svinjsko meso ili jedan denar. Napose je zvonar dobivao naplatu kada je zvonio za umrle Peterančane, ako je umro muškarac dobivao je osam denara, kada je umrla žena plaćalo mu se šest denara, a ako je umrlo dijete zvonaru se davalo četiri denara.

Mihael Barčanec i Pavao Marić i dalje su upravljali imovinom kapele 1702. i 1706. godine kada su kao i ranije jedni Peterančani župniku davali kopune (uškopljene i udebljane pijetlove), a uz to i pola mjere žita, dok su ostali podavali samo kopune. Povrh toga ovo je selo župnika moralo opskrbljivati s 10 kola drva. Imovinom kapele 1710. upravljali su Pavao Marić i Matija Rasinec, 1714. i 1716. Matija Rasinec i Pavao Vrban, 1721. Juraj Kašić i Matija Cmrk, dok su 1727., 1728. i 1731. godine kao skrbnici navedeni Matija Cmrk i Gašpar Jurjević.

Opis kapele u Peterancu 1787

Kapela je 1733. godine imala dva zvona od kojih je jedno bilo teško tri centa, a drugo 52 libre. Iz iste godine imamo opis bogatih oltara. Veliki oltar sv. Petra bio je izgrađen na dva kata. U donjem dijelu bila je slika sv. Petra sa po dva kipa sa strane. To su bili kipovi sv. Stjepana, sv. Augustina, sv. Ambrozija i sv. Emerika. U gornjem dijelu bila je slika sv. Ivana Evanđelista isto tako s četiri kipa: sv. Ignacija, sv. Franjo Ksaverskoga i dva anđela. Na vrhu oltara se nalazio kip Presvetog Trojstva. Desni oltar bio je posvećen Majci Božjoj od Loreta (Lauretanskoj).

U sredini je bio kip Majke Božje Lauretanske između kipova sv. Ane i sv. Elizabete, a na samom vrhu slika Duha Svetoga na platnu. Lijevi oltar bio je posvećen sv. Pavlu s kipovima sv. Bartola i sv. Mateja, na vrhu je bio križ s kipovima dvaju anđela, a na podnožju križa slika Presvetog Trojstva. Tada je kapela imala i predvorje, gdje se ljeti služila misa. U tom predvorju bila su dva oltara. Na lijevoj strani bio je oltar sv. Florijana, izrađen kao takozvani krilni oltar koji se mogao zatvarati. Na unutarnjim stranicama oltarnih krila bile su slike sv. Mateja i sv. Ivana Evanđelista, a na vanjskim stranicama slike sv. Marka i sv. Luke. Na desnoj strani bio je sačuvan stari oltar Majke Božje Žalosne s kipom sv. Petra između kipova sv. Ivana Krstitelja i sv. Mihaela Arkanđela, dok je sasvim na vrhu bio kip sv. Pavla. Za kapelu su se morali brinuti stanovnici Peteranca, a selo je župi Drnje nadalje moralo davati u novcu 15 forinti, a od žita 14 vagana požunske mjere i 31 vagan miješanog žita. Imovinom kapele upravljali su kao i ranije Matija Cmrk i Gašpar Jurjević, a 1738. godine skrbnici su Gašpar Jurjević i Ivan Varga, dok upravu kapele 1742., 1744., 1746. i 1750. godine vode Juraj Porciunkula i Mihael Jurjević.

Godine 1752. i 1755. kapelom uz Mihaela Jurjevića upravlja Pavao Štefotić, a 1758., 1760. i 1762. skrbnici su Pavao Štefotić i Juraj Porciunkula. U njihovo vrijeme je srušena stara kapela i počela se graditi današnja crkva. Komarnički arhiđakon ju 1760., 1762. i 1765. godine nije mogao opisati jer je bila u gradnji. Gradnja je, prema tome, započela između 1758. i 1760. godine. Imovinom kapele od 1765. do 1767. godine upravljaju Juraj Porciunkula i Juraj Štefotić. U popisu prihoda župa od 1768. do 1771. godine spominje se da je kapela Sv. Petra i Pavla u Peterancu podignuta 1763. godine, bila je zidana, dosta bogatog i elegantnog tornja sa satom, a imala je orgulje. Godine 1778. kapela u Peterancu od župne crkve u Drnju bila je udaljena pola sata.

Zapis o kapeli u Peterancu 1750

Prigodom kanonske vizitacije iz 1782. godine kapela je bila zidana na svod i imala je pod djelomično načinjen od kamenja. Postojao je dobro zidani toranj s dva zvona i urom. Lijepi ukras bila je propovjedaonica, a cijela kapela bila je tako lijepo oslikana da je bila najljepša filijalna kapela. Ostali namještaj bio je dostatan. Kapela je u gotovom novcu imala 128 forinti i 18,5 groša. U dugovima je imala devet forinti i 45 groša. Uz to je neki čovjek putujući oko 1762. godine u Rim dao kapeli 40 forinti i ako se ne vrati, ne treba mu platiti taj novac, no on se nije vratio ni nakon 20 godina. Godine 1787. ponovno je potvrđeno da je kapela bila zidana od poda do svoda. Bila je u najboljem stanju, a uz to je opskrbljena dovoljnim namještajem. Crkveni tutor kapele bio je Andrija Betlehem. On je prihode dijelio po trećinu sa župnikom i zapovjednikom satnije (kapetanije). Sav je crkveni novac kapele u danima nerodice i oskudice bio podijeljen župljanima sela Peteranca za nabavu kruha u iznosu od 120 forinti. Taj se novac kasnije morao vraćati.

Obnova

U vrijeme cara Josipa II. i zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca godine 1789. obnovljena je župa Peteranec, koja je prestala djelovati u vrijeme osmanskih provala. Za prvog župnika iste je godine došao pavlin Andrija Kukec, “koji je pohvalno vodio župu i nije ispunio ni dvije godine, kad je zbog izvanrednih duševnih i umnih sposobnosti što su ga kao čovjeka i svećenika resile, kao i radi znanja jezika, premješten u župu bjelovarsku župu i ondje umro.” Njega je naslijedio Matija Krančina koji je ovu župu vodio od 1792. do 1805. godine kada je umro, a pokopan je u peteranskoj crkvi “pred ženskim klupama pod oltarom Blažene Djevice Marije Žalosne”. U njegovo je vrijeme 1803. godine bio podignut zidani župni dvor, a prije toga je župnik stanovao “u nekoj bijednoj seljačkoj kolibici”. Godine 1804. župnikovom brigom nabavljena su tri nova “veličanstvena oltara” iz Ptuja. Novim župnikom je 1805. godine postao Lovro Kocijanić koji je u Peterancu ostao do smrti 1811. godine, a “pokopan je kod vratiju župne crkve na lijevoj strani”.

Dana 7. kolovoza 1805. godine je započela posveta župne crkve, koja je nastavljena ujutro 8. kolovoza i zatim nakon pjevane mise i održane propovijedi potvrđene su 993 osobe. Na spomen ovom događaju napravljena je spomen-ploča koja i danas postoji u peteranskoj crkvi. Župnik Josip Bogović ovom je župom upravljao od 1811. do smrti 1839. godine, a “pokopan je na zajedničkom groblju ispred križa uz svoje ovce. Ovaj je župnik u početku bio darežljive ruke u nabavljanju svetog namještaja i drugih stvari potrebnih za promicanje vanjskog štovanja Božjeg. Godine 1809. nabavio je nov baldahin, prije ga nije bilo, skupivši dobrovoljne priloge vjernika. I za to je uvedena Bogonosna (teoforička) procesija koja se prije zbog nedostatka baldahina nije nikada kod kuće držala, nego je narod bio prisiljen ići u susjedne župe na ovu pobožnost. Godine 1810. nabavio je levitska odijela ili dalmatike. Godine 1815. popločene su crkva i sakristija rezanim kamenom. Godine 1820. nabavljene su nove orgulje s 10 registara. Iste je godine crkva pokrivena novim krovom.”

U vrijeme kanonske vizitacije župe Peteranec 11. srpnja 1825. godine svetu potvrdu dijelili su zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac i njegov sufragan Josip Salec. Iste su godine obnovljeni temeljni zidovi ove crkve. Župnik Bogović trebao je pomoćnika pa ga je morao tražiti od vojnog zapovjedništva. To mu je odobreno 1830. godine. Godine 1828. prekriven je južni dio župnog dvora i cijela sakristija, a 1833. cinkom je prekriven crkveni toranj te je istovremeno bio pozlaćen križ. Godine 1835. nabavljena je crvena zastava od svile iz Damaska. Novim župnikom je 1839. godine postao Danijel Prusatz koji je tu služio do 1847. godine. O dijelu njegova bogatog djelovanja piše u spomenici župe: “Tako instaliran župnik svjestan božanskog poslanja i svetog zvanja premda je ono, što čini glavni dio pastoralne službe posebnom brigom stavio na prvo mjesto, ipak je sve moguće nastojanje upotrijebio da popravi jadno stanje župne kurije i ostalih gospodarskih zgrada s malom ekonomijom, i da pribavi sve što je još potrebno da se promiče vanjsko štovanje Božje. Stoga je odmah prve godine svoga dolaska dao pokriti župnu crkvu šindrom s južne strane. Oratorij i kor je popločen tesanim kamenom.

Darežljivošću župljana i brigom župnika nabavljeno je laneno ruho što je uvelike nedostajalo, mjedeno škropilo i dvije ispovjedaonice, obojene plavom bojom, kojih dosada nije bilo. A groblje što je već prije bilo opustošeno i lišeno dužne ograde, ne samo da je povećano, nego je održan puku više puta energičan nagovor, da se ono dovede do onog stanja, da se može pravim imenom zvati: mjesto kršćanske sahrane. I župna je kurija dobila na svom ulazu nova veća i manja vrata i tako je izvana i iznutra većim dijelom obnovljena. Župno je dvorište izravnano zemljom i šljunkom i poprimilo daleko drukčiji izgled nego prije. Gospodarske zgrade su obnovljene i iznova podignute, kuhinjski je vrt dobio novu ogradu, a ograđena je i sva zemlja oko župne kurije. Voćnjak uz kuhinjski vrt nalazio se u očajnom stanju jer su usahle šljive i druge voćke. Župnik je mnogo šljiva i drugih voćaka plemenitije vrste vlastitom marljivošću djelomice zasadio, djelomice cijepio i podigao novi vrtić, što ga prije nije bilo, da se uzgaja cvijeće. Vlastitim novcem dao je napraviti veći ribnjak, koji je župniku nosio dvostruku korist: čuvao je u njemu ribe i pralo se u njemu bijelo laneno ruho, što se drukčije bez velikog troška i muke nije moglo, jer Peteranec nije imao nikakve rijeke.”

Upravljanje

Godine 1840. bila je kanonska vizitacija nakon koje je zabranjeno pokapanje u crkvi. Župniku je preporučeno da nabavi barem četiri ispovjedaonice za crkvu, te da župnik potakne zapovjedništvo satnije kako bi se proširilo i ogradilo zajedničko groblje peteranske i drnjanske župe. Nova misnica bijele boje od svile protkane zlatom je nabavljena 1841. godine, a iste je godine prekrivena župna kurija sa sjeverne strane s oba zabata. Iduće godine bile su popravljene crkvene orgulje. Godine 1845. je obnovljen unutarnji i vanjski dio crkve zajedno s tornjem i okolnim zidom. Iste je godine bio podignut na zapadnom dijelu Peteranca (na samom ulazu u mjesto) novi kameni križ, pokriven limom. Na njegovu je mjestu prije postojao drveni križ. Udova Marija Brunec nabavila je 1846. godine novu misnicu od svile bijele boje, protkanu zlatom i srebrom, a drugu crne boje za zadušnice je kupila Katarina Šegerec. Osim toga je pobožni ženski svijet poklonio crkvi dvije finije albe i dvije od domaćeg platna, tri rokete, jedan superpelicij, četiri stoljnaka za pokrivanje oltara i više pokrivača za veliki oltar. Svetu je potvrdu u Peterancu 7. svibnja 1847. godine dijelio biskup Juraj Haulik, a primilo ju je oko 900 župljana iz Peteranca te oko 220 župljana drugih župa. Velečasni Prusatz je 1847. godine otišao za župnika u Pitomaču. Župom je nekoliko mjeseci upravljao drnjanski kapelan Mihael Vušak, a od 30. listopada 1847. do veljače 1848. godine župom je upravljao Ignacije Mašek. Od 1848. do 1867. župnik u Peterancu je bio Martin Jerolim Šantuš.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI