Šefica Komore: Guši nas rad na crno – uzima pola prometa, a inspekcija je nikakva

Podravski list profile

Prošlo je nešto više od godinu dana otkako je Irena Kovačić zasjela na mjesto šefice županijske Obrtničke komore. Vlasnica koprivničke cvjećarnice specijalizirane za aranžmane za svadbe i druge svečane zgode u obrtništvu je godinama, a bila je i na čelu koprivničkog Udruženja obrtnika. S njom razgovaramo o trendovima u županijskom obrtništvu i o najvećim problemima u toj branši.

PL: S kakvom ‘vojskom’ raspolažete, kakva je situacija u županijskom obrtništvu danas?

– U ovome trenutku brojimo 1298 obrtnika. Za usporedbu, lani ih je bilo 1291, a godinu prije 1242, što govori o rastu broja obrtnika, što nas iznimno veseli, jer to govori i o većoj zaposlenosti. Obrtnici u našoj županiji zapošljavaju 3067 ljudi, No, valja napomenuti kako je kod obrtnika angažirana cijela obitelj te bi, zapravo, od obrtništva živjelo i 5000 ljudi, što nije zanemariva brojka.

PL: Smatra se da je kod nas godinama obrtništvo bilo zapostavljeno jer su postojali veliki sustavi, poput Podravke, koji su apsorbirali puno radne snage, zbog čega se malo poduzetništvo i obrt nisu razvijali. Što kažete na to?

– Točno. Kad bi čovjek nekad završio studij, zaposlio bi se u Podravki ili drugoj velikoj firmi i bio je, kako se kaže, siguran do penzije. Danas je situacija drugačija, danas se čovjek mora pobrinuti sam za sebe. Silom prilika, dakle, došlo je do jačanja obrta, a obrtnik ne može biti netko tko ne voli svoj posao i nije mu posvećen 0-24. Bez toga nema kruha.

PL: Kod nas majstori raznih struka nisu baš cijenjeni – biti zidar, frizer ili cvjećar, to su zanimanja ‘nižeg ranga’…

–  Kroz staž koji ima u obrtništvu svjedočim da se svijest mijenja, pogotovo danas, kad smo itekako svjesni da nam fale ‘ruke’. U velikom smo deficitu s radnom snagom, a upravo zbog toga Komora u suradnji s obrtničkim školama radi na tome da se situacija i dalje mijenja nabolje, da djeca vide da od svojih ruku mogu dobro živjeti. Percepcija još nije zadovoljavajuća, ali pomaci su veliki.

PL: U razvijenijim zemljama obrtnici su vrlo cijenjeni i njihove su usluge skupe. Kod nas, čini mi se, nije dosegnut taj rang. Slažete li se?

– To je točno. Radi se o tome da naš standard nije isti kao vani. Znamo da ljudi izvana dolaze koristiti usluge naših obrtnika, jer su za njih one mnogo jeftinije. Ipak, neki priznati obrtnici podižu svoje cijene i drže normativ. Pomalo se i to mijenja, ali tu je presudno povećanje standarda. Obrtnici tu sami ne mogu ništa napraviti, važna je pomoć državne i lokalnih vlasti.

PL: Dobro, kakva je ta pomoć?

– Što se poticanja ulaska u svijet obrtništva tiče, Zavod za zapošljavanje daje 55.000 kuna novom obrtniku za ono što mu je potrebno. Radi se o nenamjenskom i nepovratnom novcu. To je doista dobra mjera.

PL: Kakav je bio vaš ulazak u svijet obrtništva?

– Počela sam s butikom, trgovinom odjećom, a potom sam malo lutala, tražila se, radila sam u trgovini i u jednoj cvjećarni i tada sam shvatila da je to ono što me zanima i što želim raditi. Prije trinaest godina otvorila sam vlastiti cvjećarski obrt, a specijalizirala sam se za aranžmane za vjenčanja, što mi je omogućilo da mogu raditi u svojoj kući, uz manje troškove. Početak je bio težak i trnovit, pokucala bih na deset vrata bez odgovora. Tada nisam ni znala da postoje Udruženje obrtnika i Komora koja mi može pomoći. Zato bih željela da svi znaju kako te institucije postoje i da bi pomogle obrtnicima početnicima da stanu na noge.

PL: Koji su najveći problemi obrtnika?

– To je definitivno rad na crno. Dat ću vam primjer: veleprodaje jednako plasiraju svoju robu i prema osobama koje rade na crno i prema registriranim obrtima. Konkretno, u mojem poslu, kad dođem na Zelenu tržnicu, cvijeće se vozi bez ikakvog reda i provjera. To pokušavamo riješiti već godinama. Komora je u tom konkretnom slučaju išla s apelom prema Zelenoj tržnici, ali bez efekta.

PL: Raspolažete li s procjenom koliki dio ‘kolača’ uzmu ljudi koji rade na crno?

– Usudila bih se reći da se radi o gotovo 50 posto prometa. Dobro ste spomenuli kolače, u slastičarskoj branši možete vidjeti na društvenim mrežama kako se besramno oglašavaju ljudi koji peku kolače na crno.

PL: A što rade inspekcije?

– Nažalost, inspekcijski nadzor je spor. Lakše im je kontrolirati registrirane obrte nego one koji rade na crno. Kontrola neregistriranih im je problem jer moraju imati nalog da uđu u njihov prostor, a ako i ustanove prekršaj i napišu kaznu, naplata može biti nemoguća jer je osoba službeno nezaposlena. To ne znači da se stvari ne moraju mijenjati. U inozemstvu stvari funkcioniraju tako da ako uzmete nekoga da vam nešto napravi na crno, ako vas uhvate, kaznu ćete platiti i vi. Osim toga, kad nešto naručite, želite dobiti i garanciju za ono što ste platili, a to od onih koji rade na crno nećete dobiti.

PL: Radom na crno oštećeni su kako legalni obrtnici, tako i država. Imate li procjenu koliko ona izgubi poreznih i drugih davanja?

– Procjenu nemam, ali mogu vam reći ovako: ja ću za vikend raditi za troje ili četvore svatove, a neka cijena bude 2000 ili 3000 kuna po svatovima. Samo na tom uzorku može se izračunati koliko poreza neće platiti onaj tko u mojoj branši radi na crno. A cvjećarstvo je samo mali segment obrtništva. Država ne dobije novac i od poslova na crno u građevinarstvu, instalaterstvu…

PL: Je li Komora tražila od državnih tijela da tome stane na kraj? Jeste li dobili kakav odgovor?

– Zadnji odgovor dobili smo od carinske uprave, da ih nema dovoljno za bolju kontrolu. A možda bi se s novcem od poreza koji sada ne plaćaju oni koji rade na crno moglo zaposliti više inspektora, pa bi se taj veliki problem za obrtnike sveo na najmanju moguću mjeru. Moram reći kako inspekcijski nadzor zna biti nemilosrdan prema legalnim obrtnicima, što me jako ljuti. Kao da su svi obrtnici lopovi koji varaju državu, što nije istina. Znam puno kolega i znam situacije u kojima oduzimaju sebi kako bi na vrijeme isplatili plaću radnicima i podmirili svoje obveze prema državi.

PL: Znate li za slučajeve da su građani prijavili rad na crno?

– Da, bilo je toga. Onome tko se ne želi izlagati prijavom pod svojim imenom i prezimenom preporučujem da se javi Komori, a mi ćemo podatke proslijediti institucijama. No, moram reći i da su kazne jako blage. Primjerice, znam za slučaj kad je čovjek koji izrađuje metalne ograde kažnjen za rad na crno s 800 kuna, a inspektor ga je upozorio da će idući put kazna biti 1600 kuna. A čovjek radi ograde od 10.000 kuna…

PL: Kakvu pomoć pruža Komora ljudima koji bi htjeli otvoriti obrt?

– Na raspolaganju pružiti sve informacije koje mogu koristiti pri otvaranju obrta, uključujući one o mogućim poticajima. Svakome tko razmišlja o otvaranju obrta preporučila bih da nam se obrati. Možemo pomoći i pri izradi poslovnih planova. Komora ima sedam zaposlenih i oni rade odličan posao.

PL: Svjedočimo tome da je nedostatak radne snage poprimio već epidemijske razmjere. Koliko se članovi Komore žale na takvu situaciju?

– Mnogi obrtnici koji zapošljavaju veći broj majstora u velikim su problemima. Imaju dogovorene rokove, radnik mu ode u Njemačku i mjesecima ne može naći novoga. Zbog toga se kod nas sve više zapošljava ljudi iz Bosne, Srbije i Crne Gore.

PL: Jeste li optimistični kad je riječ o razvoju obrtništva u našoj županiji? Kad ćemo se po tome približiti Međimurcima?

– Vjerujem da će se promijeniti svijest u naših ljudi da se sami trebaju pobrinuti za sebe. Tada će se trend rasta broja obrta sigurno još povećati.

FOTO Dubravko Vutuc

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti