Sigečani su odvajkada bili vrlo razuzdani, pa su čak pet godina bili bez župnika

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše Dr. Hrvoje Petrić

Godine 1649. po prvi se put spominje kapela sv. Marka u selu Sigetec u izvješću kanonske vizitacije. Imala je jedan oltar, te sve potrebno za službu Božju. Drugi put spominje se 1659. godine. Samo temelji i stupovi kapele bili su od hrastova drveta, a sve ostalo građeno je od pletera.

U zapisu se vidi da je kapela bila loše omazana, a nije bila pobijeljena niti s unutarnje, niti s vanjske strane. Inače je kapela bila valjano pokrivena, a imala je dobar strop. U kapeli je bio samo drveni oltar sv. Marka, a nad oltarom tabula, gdje je na papiru bila naslikana muka Isusova. Oko kapele nalazilo se groblje koje je bilo slabo ograđeno. Kapela nije imala zvonik kraj sebe, već je on bio daleko pred vratima kako Osmanlije prigodom eventualnih provala ne bi ukrale zvona koja su bila na tornju podignutom na četiri stupa, a zvona su bila blagoslovljena.

Iz opisa kapele u Sigecu 1728

Ova kapela imala je sva odijela i rubeninu, što svećenik treba kod sv. mise i kod crkvenih obreda. Kalež i patena napravljeni su od čistog srebra, a kasnije su bili pozlaćeni. Sve to se čuvalo zbog straha od Turaka u kaštelu (utvrdi) Sigetec jer je kapela bila izvan nje. Upravu kapele vodio je župnik iz Drnja. Kapela sv. Marka nije imala nikakvih nekretnina ni dohodaka. Nitko ju nije pomagao, a mnogi bi ju rado orobili. Zato kapela nema svoga starješine ili skrbnika. Mnogi žitelji Sigeca nalazili su se u turskom ropstvu. Zato je narod bio vrlo zaplašen te nitko nije htio doći pred komarničkog arhiđakona Andriju Vinkovića. Tada su stanovnici Sigeca trebali davati župniku u Drnju određenu mjeru žita, uškopljenih i udebljanih pijetlova (kopuna) i drva.

Kapela se spominje 1671., 1672. i 1673. godine kada su njenom imovinom upravljali Juraj Lugčin i Andrija Šantuš. Sigečka kapela je 1680. godine imala dvije kazule, rimski misal, antipendij i sve ostalo potrebno za sv. Misu.

Zemljišta

 Imovinom kapele od 70 rajnskih forinti upravljali su Blaž Adamec i Andrija Veriga. Kapela je pregledana tijekom kanonske vizitacije 1700. godine. Imala je sve potrebno za sv. misu, a crkveni tutor bio je Martin Mlinarić. Godine 1702. izvršen je pregled sigečke kapele. Skrbnici kapele bili su Martin Mlinarić i Andrija Veriga. Oni su položili račune te su u gotovom novcu imali šest rajnskih forinti. U dugovima su imali kod Širokija 13 rajnskih forinti, Petra Kovača dva rajnska forinta, Matije Križana dva rajnska forinta, Jakoba Vodomina jedan rajnski forint i 30 denara, kod Vida Halasza jedan rajnski forint, Marko Zvonar je posudio jedan rajnski forint i 10 denara, a skrbnik Marin Mlinarić tri rajnska forinta. Osim toga, on je imao u sigurnom novcu, koji je označen ranije, još zasijanog žita na dva jutra i prosa na također dva jutra.

Kapela sv. Marka Evanđelista u Sigecu 1706. godine imala je zemlje zvane Deli, od kojih su žitelji davali župniku podavanja prema udjelu u obradi i uživanju ovog zemljišta. Osim toga, ova kapela imala je još nekoliko zemalja. Zemlja zvana Pust u mjestu Duga Jalsa imala je površinu tri jutra, zemlja u mjestu Peski imala je jedno i pol jutro, a zemlja na mjestu Struga (Sztrugha) je imala pola jutra, kojemu od istočne strane vodi cesta u Hlebine, južno je zemlja Ivana Bokana, a zapadno zemlja Martina Kašića, dok je sjeverno bila šikara ili Szecha. Isto tako, ondje je odijeljeno pet grobova kojima je na istočnoj strani zemlja Ivana Bokana.

Iz opisa nove crkve u Sigecu 1840

Nekadašnji skrbnici kapele Martin Mlinarić i Andrija Veriga su umrli pa su upravu kapele preuzeli Andrija Keceuš i Andrija Vargović ili Široki. U gotovom novcu bilo je 90 forinti. U kapeli sv. Marka župnik iz Drnja bio je dužan služiti sv. misu na samu svetkovinu titulara i jednu nedjelju u mjesecu. Osim toga, na drugi dan Uskrsa i Duhova te polnoćku na Božić i dvije zornice, na koje mu dane osim na dan titulara spremaju župljani objed. Godine 1710. kapelu su vodili isti skrbnici, krov kapele je bio u popravku, a kapela bi se po mišljenju komarničkog arhiđakona radi pogibelji od rijeke Drave trebala preseliti. Godine 1714. kapelu zagrebački kanonik opisuje kao gotovo ruševnu te i dalje ukazuje na potrebu izgradnje nove na drugom mjestu zbog ugroženosti od Drave. Skrbnici su ostali isti.

Kao skrbnici ove kapele su 1716. godine zabilježeni Stjepan Bodis i Andrija Keceuš. Kapela sv. Marka bila je nanovo pokrivena i proviđena novim ravnim svodom i korom načinjenim od hrastovih greda. Groblje je imalo novu ogradu, a toranj je imao dva zvona. Svetište je bilo na sjevernoj strani kapele. Kapela je imala sve potrebno za služenje sv. mise, kao kalež, prijenosni oltar i sl. Prema kanonskoj vizitaciji iz 1721. godine vidi se da je u ovoj kapeli poslije posljednjeg pregleda pobijeljen oltar, a svod je bio lijepo oslikan. Skrbnici su bili Stjepan Dudaš i Andrija Keceuš. Godine 1727. i 1728. tutor kapele bio je Stjepan Dudaš. Toranj kapele bio je prekriven, a došlo je do pozlaćenja oltara.

U kanonskoj vizitaciji od 5. kolovoza 1733. godine piše da je kapela sv. Marka u Sigecu bila udaljena od župne crkve u Drnju jedan sat. Kapela je trebala veliki popravak, a bila je smještena usred sela na lijepom i zgodnom mjestu. Seljani su planirali popraviti ovu kapelu koja je imala devet jutara. Zastavnik Grgur Široki zauzeo je i prisvojio od toga tri jutra. Četiri jutra zbog češćih poplava Drave nitko nije htio iznajmljivati, nego samo preostala dva jutra. Crkveni tutori su bili Grga Štubljak i Luka Kašić. Iste godine, ali 26. prosinca ponovno je pregledana ova kapela. Ona je bila podignuta od pletera s novim ravnim svodom, pobijeljena izvana i iznutra s dobrim krovom i oslikanim korom te pokretnom propovjedaonicom. Imala je sakristiju, u kojoj je bio ormar za kaleže i drugo. Toranj je bio obzidan, bez kupole, a u njemu su bila dva zvona (veće i manje). Selo je imalo dobro i ograđeno groblje. Jedini oltar bio je oslikan i pozlaćen, na kojem je bila slika sv. Marka, između dva stupa bili su kipovi sv. Luke i sv. Mateja.

Opis kapele u Sigecu 1750

U sredini je bila slika sv. Ivana Evanđeliste s kipovima sv. Ksavera i sv. Nikole. Na vrhu je napravljena slika Duha Svetoga između dva anđela. Stolni oltar bio je zidan, a u njemu su se nalazile Sv. moći, kanonske ploče i ostalo potrebno. U dnu je bio oltar kao ormar sa slikama sv. Stjepana i sv. Nikole, a njegov stol je bio drven bez rekvizita u njemu. Svjetiljke su bile pokrivene radi vjetra. Imao je dva kaleža, jedan srebrni s pozlaćenom pliticom, a drugi s bakrenom drškom, dok je kupa bila srebrna s pliticom. Imala je dvije posude za ulje, dva tjelesnika, dva rupčića, četiri kazule boje dukata, pet albi, dva pripasača, dva misala, četiri zvonca, dvadeset komada raznog pribora, jedan obrednik, jedno evanđelje, dva bakrena križa i jednu zastavu od svilena materijala.

Mise su se služile na drugi dan Uskrsa i Duhova, na dan Sv. Ivana Evanđelista, kada je selo po kućama davalo župniku objed. Isto tako, na blagdan sv. Marka s objedom od kapele. Četiri zornice s večerom kao i zornica na Božić bez večere. Kapela je imala svog zvonara, koji je za zvonjenje od svake kuće dobivao dva groša. Kapela je posjedovala tri jutra zemlje na zemljištu Dugoj Jalsi, u Strugi jedno jutro, u Moščancima tri jutra (dva jutra su se zasijavala, a na jednom je počela rasti šuma), u Miketincima dva jutra i u Valentovcima jedno jutro, na mjestu Stari Grad imala je jedno jutro pustog zemljišta, sjenokoše za tri kosca u mjestu zvanom Kopine, a uz to je sjenokoša od jednog kosca pretvorena u šumu. Imovinom kapele upravljali su Grgur Štubljak i Lovro Ištok.

Otet plašt

Isti skrbnici upravljali su imovinom kapele i 1738. godine, a tada su imali 74 rajnska forinta gotovine i 12 vedara vina te rakije vrijedne 29 rajnskih forinti. Ostali novac bio je u dugovima kod župljana. Do obnove kapele došlo je između 1738. i 1742. godine. Tada je kapela dobila novi toranj s crkveno obojenom kupolom, a groblje je bilo dobro obrađeno. Skrbnici kapele i dalje su bili Grgur Štubljak i Lovro Ištok. Oni su kapelu vodili i godine 1744. te 1746. kada je zabilježeno da je veliki oltar bio skoro ruševan kao i sakristija koje je trebalo urediti. Kapela je bila pokrivena izmjenično složenim daščicama. Groblje oko kapele bilo je dobro ograđeno, kapela je imala dva kaleža i ostalo za služenje mise, a u najnovije je vrijeme dobila novu albu i cingulum. Godine 1750. kapela je bila, kao i ranije, drvena i pokrivena daščicama s ravnim oslikanim svodom. Podignuta je nova sakristija, a u zvoniku su bila dva zvona. Kapela je imala dva kaleža, jednu srebrnu posudu za provedbu bolesnika, jedan pontifikal, dvije kazule, sedam albi, četiri humerala, dva pojasa, devet manipula, dva pokrivača za kalež, dva velika misala, dva misala za mrtvačku misu, osam korporala, tri pale, još šest albi i četiri rupčića. Crkveni tutori bili su Juraj Veriga i Mihael Široki, koji su imovinom kapele upravljali još 1752., 1755., 1758. i 1760. godine, dok je 1762. godine zabilježen samo Mihael Široki. Tih godina nije bilo nikakvih promjena u vezi s kapelom.

Godine 1765. imovinom kapele upravljao je crkvenjak Mihael Široki, godine 1768. se spominje da je zemljište kapele podijeljeno vojnicima koji su za primljeno zemljište župi Drnje davali podavanja u novcu, u iznosu koji je odredilo vojno zapovjedništvo. Godine 1771. i 1778. kapela je bila drvena i udaljena od župne crkve tri četvrt sata, selo je tada imalo groblje izvan sela (to je današnje groblje koje se upotrebljavalo od 1774. godine), a 1782. godine je kapela i dalje bila drvena, ali u dobrom stanju s tornjićem i svim potrebnim namještajem. Godine 1787. kapela sv. Marka u Sigecu i dalje je bila od drveta, ali je popođena kamenom. Bila je u dobrom stanju, a imala je sav potreban namještaj. Skrbnik kapele bio je Juraj Dolenec, a sav novac kapele bio je podijeljen dozvolom satnije župljanima za nabavku kruha, uz uvjet da se kasnije vrati.

Godine 1789. osnovana je samostalna župa u Sigecu i odijeljena je od bivše župe u Drnju. Prvi župnik bio je Ilija Marković koji je ovu službu u Sigecu obavljao od 1789. do 1790. godine. Nakon njega je župnikom od 1790. do 1791. bio pavlin Matija Lešćan ili Ležan. Od 1792. do 1794. ovom je župom upravljao Ivan Šoštarić. Poslije je župnik bio pavlin Šimun Juriša od 1794. do 1799. godine. U vrijeme rata s Francuzima svi su graničarski vojnici morali kod kuće ostaviti svoje žene i poći u vojsku. Kako su sigečki vojnici duže vrijeme izbivali iz svojih kuća, njihove su supruge zatrudnjele s domaćim župljanima, “koji su odvajkada bili vrlo razuzdani”. Župnik Juriša htio je spasiti njihovu čast, pa je stoga čitava dugačka kola za sijeno natovario trudnim ženama i s njima pošao u susret generalu Karlu Wisyju koji je inspicirao satniju u Sokolovcu. Velečasni Juriša ga je nastojao zamoliti kako bi general pozvao kući muževe trudnih žena, koji bi sa njima prospavali nekoliko noći i tako im spasili čast.

General tu ekspediciju župnika Juriše nije htio uvažiti nego ga je prijavio biskupu Maksimilijanu Vrhovcu koji je velečasnog Jurišu razrješio župe Sigetec i umirovio. Nakon toga je župom u Sigecu kratko upravljao otac Matija Blažinčić, franjevac iz koprivničkog samostana. On je volio zalaziti u gostionicu koja se nalazila kraj župnog dvora. Kako nije imao financijskih sredstava za plaćanje pića, neka mu je žena iz gostionice imenom Barbara zaplijenila njegov plašt. Gubitak plašta uz vlastitu sramotu nije mogao ravnodušno podnijeti pa je zbog toga otišao u Zagreb biskupu Maksimilijanu Vrhovcu pred kojim je ponašanje Sigečana opisao u najgorim crtama. Biskup mu je to povjerovao, jer je Sigečane slično opisao i bivši župnik Juriša, te je selo Sigetec na pet godina lišio nadarbine vlastitog župnika. Tako župa Sigetec od 1799. do 1805. godine nije imala vlastitog župnika, nego je njom upravljao hlebinski župnik Ivan Sedmak.

Nova crkva

Kanonska vizitacija iz 1804. bilježi da je kapela sv. Marka bila u župi Hlebine. Župljani Sigeca željeli su imati svoju vlastitu župu ili barem da u Sigecu stanuje kapelan, koji u Hlebinama ionako nema gdje stanovati. Budući da je u Sigecu već postojala župa, župljani su na svoj trošak sagradili župni dvor jer su bili daleko od svog duhovnog pastira i do župne crkve. Trebalo je stoga ponovno uspostaviti župu. Narod ove filijale podnio je žalbu protiv župnika u Hlebinama jer im nije htio dijeliti sakramente, a umjesto objeda tražio je novac. Također, nastojao je izbjeći priliku za služenje sv. mise te se loše ponašao prema kapelanu jer je župnik dokazao da je kapelan davao sv. sakramente u Sigecu.

Nakon što su sigečki župljani otišli u Zagreb k biskupu te ga zamolili da im ponovno da župnika, biskup ih je izgrdio zbog njihova ponašanja, ali ih je otpustio s nadom da će im uskoro dati župnika. Godine 1805. za župnika u Sigecu je postavljen Josip Pavliša. Dana 31. kolovoza iste godine u Sigetec je došao zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, a tamo je 1. rujna nakon tihe mise i održane propovijedi potvrdio 539 vjernika. Župnik Pavliša pobolijevao je od sušice te je 1807. godine umro.

Iste je godine za novog župnika došao Franjo Ozimec, ali je već 1808. godine premješten u Tomašicu. Njega je iste godine naslijedio Martin Marković, “čovjek odlučnih sposobnosti duha i priličnih sposobnosti uma.” On je shvatio da mu župna nadarbina ne može davati dovoljno sredstava za život, te je uzeo u zakup tuđe zemlje i uz veliki napor (sam je običavao orati, žeti i obavljati svaki posao) postigao to da su ga smatrali prvim gospodarom u župi. Nakon smrti župnika Pavliše u njegovu je ormaru pronađena svota od 8000 forinti, a taj je novac iskorišten za gradnju nove župne crkve. Godine 1812. izgrađena je nova zidana župna crkva sv. Marka, a godine 1817. obojeno je njeno svetište. Naporni fizički rad toliko je istrošio ovog župnika da je umro 27. veljače 1827. godine u 48. godini života. Biskup Maksimilijan Vrhovac ponovno je došao u Sigetec 8. srpnja 1825. kada je dijelio sv. potvrdu. Velečasni Franjo Labodić 1827. godine preuzeo je župu u Sigecu.

Na njegov je poticaj kod nove crkve bio podignut novi župni dvor, djelomično zidan, a djelom građen od drva. Župnik Labodić 1831. godine otišao je za župnika u Drnje, a na njegovo mjesto je došao Matija Thonhauser koji je prije toga bio upravitelj župe u Drnju. On je prinosima župljana 1833. godine nabavio orgulje. Od godine 1843. do 1844. sigečkom župom upravljao je Stjepan Horvat, pa nekoliko mjeseci iste godine Franjo Seivert (u vrijeme ova dva župnika bili su podzidani drveni zidovi u župnom dvoru), da bi konačno župnikom postao Josip Šuplika koji je u Sigecu ostao do smrti 1876. godine. Njegovom brigom je na župnoj crkvi drveni daščani krov pokriven crijepom, popravljen je toranj, a 1846. u njega su postavljena nova zvona. Godine 1847. sv. potvrdu u Sigecu je dijelio biskup Juraj Haulik. Tada su u Beču nabavljeni nova srebrna monstranca i kalež.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI