Antonia Tucaković propustila je prošlu sezonu zbog trudnoće i prinove u obitelji. Pred četiri mjeseca ona i suprug Bojan, poznati podravski nogometaš, postali su roditelji malog Karla.
– Već je velik, evo baš ga tata čuva. Spavamo dobro, to nas svi pitaju – smije se Antonia.
Ne skriva da joj se život u velikoj mjeri promijenio otkako je postala majka.
– To je stvarno nešto posebno. Uživam u tome, jednostavno te to majčinstvo promijeni. Osjećaje je teško riječima opisati, to svatko mora doživjeti. Ovo je nešto najljepše što mi se u životu dogodilo – kaže 28-godišnja Sinjanka, vratarka Podravke Vegete.
Povratak rukometu ni u jednom trenutku nije bio upitan.
– Cijeli život sam u tome, posvećena sam rukometu, od malena sam se vidjela u tome. Znam da će mi u početku biti teško vratiti se, ali vjerujem da ću brzo biti na potrebnoj razini. Što se tiče svega ostalog, vjerujem da ću se uspješno prilagoditi. Bojan u početku puno pomaže, uzeo je porodiljni, a tu su i baka i djed koji isto uskaču kad je potrebno, tako da je velika prednost što ih imamo ovdje. Neće biti problema, a ja jedva čekam da krenu utakmice.
U prošloj, poništenoj sezoni Podravka Vegeta stigla je do polufinala EHF kupa, a bila je na pragu osvajanja dvostruke krune u domaćim okvirima.
– Moram priznati da mi je teško bilo gledati utakmice ‘sa strane’. Nije lako sjediti na tribini kad si cijeli život u tome. Što se tiče nove sezone, moja su očekivanja velika. Nadam se da će sve ići svojim tijekom, da će se utakmice igrati i da neće biti prekida sezone. Cure su u prošloj sezoni napravile odličan rezultat, želja mi je da i u novoj ostvarimo zacrtane ciljeve. U Ligi prvakinja svaka je utakmica teška, svaki suparnik ima nešto zbog čega je tu i protiv nikog neće biti lako. No, mi ćemo dati sve od sebe, a i stručni stožer će obaviti svoj dio posla. Nadam se da ćemo opet imati priliku vidjeti punu dvoranu i naše navijače koji nam daju vjetar u leđa.
Odaje priznanje treneru Saračeviću.
– On je prije svega jako dobar kao čovjek, što je meni jako bitno, cijelim takve ljude. Naravno, onda dolazi i sve ostalo, njegovo znanje i iskustvo koje prenosi na nas. Teško je toliko ženskih glava skupiti i držati ‘pod kontrolom’, ali on ima sve konce u svojim rukama!
Tonka će minutažu među vratnicama dijeliti s Julijom Dumanskom koja je stigla iz rumunjske Valcee te s mladom Magdalenom Ećimović. Hoće li biti mjesta za sve?
– Nadam se da će trener kao i dosad raspodijeliti minutažu te da neće biti nikakvih problema. Čula sam se s Martom Batinović koja je prošle sezone bila s njom u klubu. Trebat će vremena da se upoznamo, ali mislim da je dobra golmanica. Vrijeme će pokazati svoje. Što se tiče Megi, ona je mlada i ima još vremena, ali nadam se da će jednog dana izrasti u veliku golmanicu. Nas tri ćemo gurati jedna drugu i to će biti dobro, nadam se da će naša trenerica Barbi biti zadovoljna.
Antonia je postala prava Koprivničanka, iz Sinja je u Podravinu kao veliki talent stigla sa svega 14 godina.
– Već više vremena živim u Koprivnici, nego što sam ga provela u Sinju. Igrala sam za Cetinu, ali jedini cilj od malena mi je bio da postanem članica Podravke. Naravno, željela sam igrati i osvojiti Ligu prvakinja, ta želja i dalje postoji. Uživam i zadovoljna sam ovdje i htjela bih do kraja karijere ostati u Podravki. Namjeravam igrati sve dok me zdravlje služi i dok me klub treba. Koprivnica je miran grad za život, tu sam osnovala obitelj, a klub jako dobro funkcionira.
Kaže kako joj je ranije uzor bila sjajna norveška golmanica Katrine Lunde.
– Imala je neki svoj stil koji mi se svidio. No, svaki vratar ima nešto svoje, niti jedan nije isti.
Prije je branila i za reprezentaciju Hrvatske, nada li se novom pozivu?
– Htjela bih, ali to je na izborniku. Mogu samo reći da se nadam pozivu, ali prvo ga trebam zaslužiti.
Možda niste znali, ali Antonia ima i status studentice, na Sveučilištu Sjever čeka je završni ispit iz tehničke i gospodarske logistike.
– Bilo je teško, malo se odužilo, ali rukomet je uvijek bio na prvom mjestu.
Kakvi su planovi nakon karijere?
– Cijeli život bit ću u sportu. Što se tiče rukometa, htjela bih raditi s djecom, s vratarkama. Imam već neko iskustvo, pomagala sam treneru Smiljancu, ali uz ostale obveze nisam stizala. No, mislim da bih jednog dana, uz posao, mogla raditi i trenerski posao, ali isključivo specijalistički. Ekipu ne bih željela voditi – priznala je Antonia Tucaković.
Kako funkcionira sportski brak s Bojanom, novim članom četvrtoligaša Tomislava iz Drnja?
– Super! I u nogometu je bila stanka, pa je više bio doma i dosta je pomagao oko bebe. Sad se i on vraća nogometu koliko će stići, jer ja ipak imam status profesionalke.
Slobodno vrijeme je za Tonku često tek pusta želja posljednjih mjeseci.
– Većinom mi je vrijeme posvećeno sinu, još je jako mali i sve se vrti oko njega. Inače smo tijekom moje trudnoće Bojan i ja kao sportski tipovi dosta biciklirali i šetali. Kad imam vremena, volim pogledati neki film i otići s curama na kavu, no najljepše mi je vrijeme provedeno s obitelji, osobito kad se vratim s puta. Kakve filmove volim? Sve, a rado gledam horrore. Od glazbe slušam sve, normalno da su mi drage dalmatinske pjesme i klape. Sad kad sam više bila doma najviše sam slušala Petra Grašu…
