Slavenov novi trener Stipić samo za Podravski: Ovakve uvjete nema ni Grasshoppers

Podravski list profile

Tomislav Stipić (40) novi je trener Slavena Belupa, a na mjestu glavnog stratega naslijedio je domaćeg dečka Ivicu Sertića. Hrvatskoj sportskoj javnosti relativno je nepoznat s obzirom na to da mu je ovo prvi hrvatski angažman, a dosad je trenirao strane klubove, između ostalog i švicarski Grasshoppers te kineskog drugoligaša NT Zhiyun. Djetinjstvo, igračke te trenerske dane proveo je ponajviše u Njemačkoj u blizini Ingolstadta, gdje se s obitelji za vrijeme rata preselio iz rodnog mu Tomislavgrada (BiH).

Otvoren, a opet odmjeren, njemački precizan, motivirajućih stavova, sretan što se „vratio“ u Hrvatsku. Prvi je to dojam o novom treneru. U Njemačku je otišao s 11 godina, iz sela Letka kod Tomislavgrada. „Osjetio se strah, majka je ušla u sobu u pola 4 ujutro i samo rekla – idemo!“, priča Stipić.

Tomislav Stipić djetinjstvo i nogometne dane proveo je u Njemačkoj

Otac ih je smjestio u predgrađe Ingolstadta. Prilagodba nije bila lagana.

– Naravno da je bilo teško, bio sam divlje dijete, odgojen na selu, ono, nogom u guzicu i idemo dalje. Kad svane, ideš van, kad se smrkne, vraćaš se kući. Volio sam se i potući i posvađati u školi – priča Stipić i dodaje kako je „otac napravio pametnu stvar što nisu došli u dio grada gdje su stranci.“

– Živjeli smo 10-ak kilometara u manjem mjestu kod Ingolstadta, gdje je bilo 95 posto Nijemaca. U školi nitko nije govorio hrvatski. Morao sam se prilagoditi, bio je to šok – kazat će novi Slavenov trener.  

Nogomet je igrao aktivno do 28. godine te zadnjih godina paralelno bio trener. I sad, kaže, ponekad zaigra za veterane jer voli nogomet. Nikad ni u jednom snu prije toga nije se vidio na trenerskoj poziciji. Osnovao je obitelj, sagradio kuću, dobio dvoje djece i uz sport radio u tvornici Audija.

Do kontakta s direktorom Šimunovićem došlo je slučajno

– U tom manjem mjestu s 3500 stanovnika ima klub koji je igrao u devetoj ligi. Uprava je tražila da preuzmem ekipu i da igram. Kao, dobit će boljeg igrača za ligu i trenera. Svidjela mi se ideja da budem blizu kući i da ne putujem daleko na utakmice u klub u kojem sam igrao – dodaje on. 

Najviše ga se dojmilo što svi nakon utakmice, vodstvo kluba i igrači, odlaze na druženje u gostionicu, a tamo 50 navijača, djedova, baka, roditelja, navijača… svi komentiraju svaki pas, gol, korner… „To je draž!“, kaže Stipić koji se slaže da možda to zajedništvo nedostaje profesionalnom nogometu.

– Kad sam nakon prvog treninga došao kući pred suprugu i kazao da želim biti veliki trener, opalila me i rekla da nisam normalan. No, osjetio sam da je to to – iskren je, te dodaje kako ga je sa Slavenom spojila slučajnost.  

– Imao sam priliku upoznati direktora Zvonimira Šimunovića prije više mjeseci. Na neutralnoj utakmici, predstavili se, slučajno. U međuvremenu sam pratio mnogo liga pa i hrvatsku, jer sam znao da je to odlična opcija. Došao je poziv da dođem u Koprivnicu na neobavezan razgovor. Sjeo sam u auto iz Njemačke i došao. Nisam imao u planu ostati, nisam uopće ponio stvari. Eto, odmah sam ostao i tek u srijedu mi je stigla torbu s garderobom – otkriva Stipić koji je bio na nekoliko Slavenovih utakmica i pratio ih uživo.

Za prvu momčad kaže kako je jako bitna, jer je žila kucavica kluba. Ako je uspješna i mlađi su uzrasti sretniji, baš kao i čistačice i onaj što kosi travu.

– Najbitnije je steći povjerenje momčadi da krene mojim putem. Povjerenje ne možeš kupiti ni moliti. Volio bih da kliknemo, ne jer sam trener, zbog nekih prirodnih stvari, mog znanja i osobnosti. Volio bi ih „zaraziti“, da daju sve od sebe, jer, uostalom tu su ih i doveli s nekim razlogom – jer vjeruju u njih – riječi su Tomislav Stipića koji ne smatra da je hrvatska liga nezanimljiva, a da je infrastruktura loša ne može reći – jer mu je u Koprivnici – top!

– Ono što sam vidio u Slavenu je i više nego zadovoljavajuće. Ovako kvalitetne terene nisam doživio ni u najboljem švicarskom klubu Grasshoppersu. Ma sve, od igrališta, prostorija, prehrane… super.

Stipić: Moj stil je napadački, kad nemaš loptu, napadaj loptu, kad imaš, napadaj gol

Inače, Tomislav Stipić ne robuje formacijama, voli napadački nogomet, a znanje je tesao na praksi u Bayernu kod Ancelottija, pa u Barceloni, Hamburgu, Vitesseu. Pratio je treninge Pepa Guardiole…

– Moj stil je napadački, kad nemaš loptu, napadaj loptu, kad imaš, napadaj gol. Volim posjed lopte, da su sve pozicije aktivne, duge, kratke lopte… Mora biti zdrava količina svega. Prema kvaliteti igrača Slavena sastavit ću sistem – izjavio je i složio se da treneri koji forsiraju formaciju prije pojedinaca možda biraju lakši način, ali ne nužno i bolji.

Od prvog govora u svlačionici pred novom momčadi želi izdvojiti:

– Rekao sam im da kad idu u trgovinu i kupe mlijeko, da ono ima rok trajanja. Da isto tako ne zaborave da svi imamo rok trajanja u ovoj obitelji u Slavenu, ali i u nogometu. Svaki dan je dan manje za napredak – pridodao je Stipić koji je „na prvu“ shvatio da je momčad Slavena homogena i da nema „pokvarenih“ igrača.

– Bitno je da zaboravimo na poziciju na ljestvici i rezultat i da se fokusiramo na zadatak na terenu. Svatko svoj, po pozicijama. Da dignemo igru na veću razinu. Mislimo li samo na rezultat, pobijediti u utakmici je slučajnost, jer preskačemo korake. Naravno i da se treba podsjetiti na onu draž nogometa „idemo igrat lopte!“. To je moj zadatak, da ne zaborave zašto su zavoljeli ovu igru – navodi Stipić koji već neko vrijeme pratiti i Slavenova sljedećeg protivnika – Rijeku.

Ono što vidi je momčad koja ima veliko iskustvo, a s novim trenerom Rožmanom i želju da igraju brz i moderan nogomet.

– Imaju iskustvo, visinu, opasni su u prekidima, kad šutiraju lopte u 16 metara. Imaju brze bokove, vole dijagonale… No i oni imaju mane, posebno kad u tuđoj polovici izgube loptu – pojašnjava Slavenov strateg. 

Obitelj mu je, kaže, ostala u Njemačkoj i zasad ne dolazi. Jednostavan je i najviše mu se ovdje svidjela hrana. „Jedem sve, ja sam kao kanta za smeće. Mogu sve.“, reći će i dodati da ga opuštaju hobiji: tenis, trčanje, joga, sauna fitness, glazba… U slobodno vrijeme uživa u svom 40 godina starom oldtimer mercedesu kojega mu je želja dovesti u Koprivnicu. Na utakmicama je često u casual ili sportivo izdanju, ne sjedi ni ne skače uz aut-liniju.

– Neka minijatura Pepa Guardiole, više stojim i gledam. Reagiram kad treba. Ne volim previše gestikulirati.

FOTO Dubravko Vutuc

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti