Kristijan Čaval proveo je tri sezone u Slavenu Belupu. Stigao je u ljeto 2007. godine, kad je momčad preuzeo Kruno Jurčić i u prvoj sezoni ostvario najveći uspjeh kluba u hrvatskom prvenstvu osvajanjem drugog mjesta. Čaval je postigao pet pogodaka u 26 nastupa u toj sezoni, a ukupno je odigrao 71 utakmicu i zabio sedam golova za Farmaceute.
– Tri godine provedene u Koprivnici ostale su mi u lijepom sjećanju. Igrali smo Europu, ostvarivali odlične rezultate. Bili smo dobra ekipa, dobra klapa, sve je bilo onako kako treba. U Koprivnici mi se rodio i prvi sin Lucijan, tako da doista imam jako lijepe uspomene, a ostalo mi je i nekoliko prijatelja s kojima sam u kontaktu – rekao nam je Kristijan Čaval.
Po odlasku iz Slavena vratio se u Rijeku, gdje je 2013. i završio karijeru te je ostao u klubu kao trener u Školi nogometa.
– Vodim mlađe uzraste, morčiće i pionire, stalno sam na treninzima i utakmicama. Imam B licenciju, uskoro bih trebao krenuti na A.
I dalje igra nogomet, ali više je to rekreacija.
– U veteranima Rijeke sam. Prije smo igrali županijsku ligu, sad više ne. Imamo ponedjeljkom navečer termin na Rujevici, pa organiziramo prijateljske utakmice s drugim veteranima ili niželigašima. Zanimljiva je to ekipica, vodi nas Mladen Mladenović, tu su i Vjeko Miletić, Damir Milinović, Natko Rački, Ahmad Sharbini, Danijel Šarić, Zoran Ban…
A što Čaval posebno pamti iz Slavena?
– Imali smo lijepe uspjehe, osvojili drugo mjesto u HNL-u, izbacili Aris, igrali s CSKA-om. Bio je to mali klub u europskim razmjerima, ali je igrao na visokoj razini. Kroz sve te godine bio je nekako u sredini, bliže vrhu, ali smo imali i jako dobru generaciju tada.
Njega je publika posebno cijenila zbog iznimne borbenosti, a u Koprivnici su takvi igrači uvijek bili ljubimci navijača.
– Bio sam prije u Rijeci, Kamenu Ingradu i Šibeniku, i uvijek sam se davao maksimalno bez obzira na to o kojem se klubu radilo. Stalno govorim: koliko daš, toliko ti se i vrati. Eto, igram nogomet i dan-danas jer ga volim. Sve treninge i pripreme odrađivao sam uvijek na maksimumu, a kod Jurčića i Mile Petkovića imali smo dobre pripremne cikluse i bili smo dominantni na terenu. U Koprivnici nas je bilo teško iznenaditi.
Ostali ste u kontaktu s bivšim suigračima?
– Najviše s Delićem, Poldrugačem, Jurićem i Vručinom. Znam sresti i Ivešu koji i dan-danas brani za Opatiju, a s nekima se viđam i na nogometnim terenima jer nas ima i u trenerskim vodama, nedavno sam baš bio s Perom Bošnjakom.
Slaven danas?
– Ne znam, nekako mi nije ‘legao’ pristup koji ima trener, a mislim da ova ekipa može i puno bolje. Vjerujem da se trude i marljivo rade, no sad su u nezgodnoj situaciji i moraju brinuti za opstanak. U ovim odnosima snaga u HNL-u Slavenu je realno mjesto u sredini ljestvice.
Za razliku od Rijeke koja uz ozbiljna ulaganja niže trofeje i igra u Europi.
– Ipak se ovdje kod nas ulaže puno više, drugačiji su uvjeti za rad, jasno i financijski. Kamp na Rujevici na visokoj je razini, puno toga je drugačije nego prije 10 godina, tu su i trofeji, zapaženi europski nastupi. Podigla se i kvaliteta cijele lige koja je dosta izjednačena jer svatko svakog može dobiti, i treneri su dosta mladi i ambiciozni. Sviđa mi se rad trenera Rožmana – rekao je na kraju Kristijan Čaval.
I sinovi su nogometaši
Kristijan Čaval ponosan je otac dvojice sinova. Stariji Lucijan rođen je 2009. godine u Koprivnici, mlađi Rafael 2013. u Rijeci. I obojica su krenuli tatinim stopama.
– Treniraju u Rijeci, Lucijan je u mlađim pionirima, igra više defenzivno. Rafael je u morčićima, on je ljevak na tatu, on je krilo.
