Slavenova legenda: Moji su treneri uglavnom bili ‘tirani’, sad je igračima puno lakše

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Roy Ferenčina rado se sjeti svojih dana u Slavenu Belupu, u kojem je bio u čak tri mandata. Prvo kao igrač, potom kao pomoćnik Elvisu Scoriji, a na kraju i kao glavni trener prve momčadi.

– Često se sjetim svojih dana u Slavenu, i ne znam što je bilo ljepše, igračka ili trenerska epoha. Igrala se Europa i u jedno i u drugo vrijeme, a Slaven je klub koji je u svakom slučaju obilježio moju karijeru, u njemu sam kao igrač i trener proveo više od 10 godina – rekao nam je Roy Ferenčina.

Roy Ferenčina

Došao je krajem listopada 1997. iz Hrvatskog dragovoljca, tada mu je bilo 27 godina.

– Pozvao me tadašnji trener Miroslav Buljan, koji me ranije vodio u Marsoniji. U Slavenu sam ostao sve do zime 2005. godine, kad sam završio karijeru. Najradije pamtim razdoblje Intertoto kupa, u kojem smo bili statistički najuspješniji klub. Najdraže utakmice bile su mi protiv Aston Ville, Stuttgarta, Lillea i Belenensesa, odigrane u lijepom okruženju i poticajnoj atmosferi koja je tada vladala u Koprivnici. Naravno, pamtim i utakmicu s Aston Villom u Birminghamu na koju je došlo 25.000 ljudi.

Kad su u pitanje utakmice domaće lige, Roy je izdvojio dvije.

– Najdraža mi je bila pobjeda protiv Hajduka u Koprivnici, kad sam nakon kornera zabio gol za 1:0. Osim toga, tu je i jedina dosadašnja pobjeda protiv Dinama u Zagrebu, kad smo ih dobili 2:1. Nikad nisam dobio Hajduk u Splitu, ni s jednim klubom, makar u ono naše vrijeme Hajduk osam godina nije slavio u Koprivnici. To je bilo tako, oni su nam odgovarali doma, ne i vani. 

Zamjerali su vam neki da ste više ‘grizli’ protiv Hajduka nego protiv Dinama?

– Mi smo jednako igrali protiv svih, bili smo profesionalci, igrali smo za premije i plaću. No, realno, skoro uvijek je Dinamo imao veću kvalitetu od Hajduka…

Često igrači iz te slavne Slavenove generacije znaju naglasiti da su bili prava ekipa.

– Istina, bili smo prava klapa od 2000. pa do 2003. godine. Nismo mijenjali previše igrača, niti smo imali strance. Često smo znali i izaći zajedno, na večeru ili u gorice, zabaviti se malo. No, kad je došla tekma, bili smo maksimalni profesionalci, a imali smo i rezultate.

Ubrzo po završetku igračke, Roy je započeo trenersku karijeru, a u Slaven se vratio kao pomoćnik Elvisa Scorije.

– U prvoj smo sezoni spasili klub od ispadanja, u drugoj ušli u finale Kupa Hrvatske, zamalo nam je pobjegao trofej tada. No, izborili smo time prvi ulazak u Kup UEFA-e.

Samostalno je preuzeo momčad 2011. godine.

– Došao sam na proljeće i tada je klub bio u problemima. Izborili smo opstanak, a u sljedećoj sezoni osvojili treće mjesto uz statistički rekordan broj osvojenih bodova i mislim da je to bio moj najveći uspjeh u Slavenu. U pretkolu Europske lige pobijedili smo sjevernoirski Portadown, nakon toga slijedio je Athletic Bilbao. Tamo smo izgubili 3:1, doma dobili 2:1. Bila je to na knap utakmica, mogla je skroz otići i na našu stranu. Međutim, oni su mjesec dana prije toga bili u finalu Europske lige, prije toga su dobili Manchester United. Bio je to možda i najjači Bilbao u zadnje vrijeme.

Baske je tada vodio čuveni argentinski stručnjak Marcelo Bielsa, a Slaven ih je sredio njihovim oružjem presingom. 

– U najavi utakmice rekao sam da ćemo ih stisnuti i ganjati po cijelom terenu. U prvenstvu smo jako dobro krenuli, imali smo šest pobjeda u sedam kola, ali su se onda ozlijedili glavni igrači i izgubili smo kontinuitet dobrih utakmica. Opet, ušli smo u polufinale Kupa. Kad sam na proljeće odlazio, bili smo šesti na ljestvici, ali u klubu su htjeli osvježenje.

Ferenčina je kasnije vodio drugoligaše Vinogradar i Hrvatski dragovoljac, makedonsku Škendiju, radio je u drugoj momčadi Al-Aina iz Emirata, a kao gost-instruktor bio je na nekoliko nogometnih akademija u SAD-u čije državljanstvo posjeduje s obzirom na to da je rođen u San Pedru. U Slaven ga više nisu zvali.

– Očekivao sam da ću dobiti poziv kao posljednji trener koji je izborio Europu, no nikad nisam bio u kombinacijama. Ne znam zašto je to tako, bivši sam igrač i trener koji je napravio uspjeh. No, sa svima sam ostao u dobrim odnosima, a klubu uvijek želim sve najbolje.

Neki trendovi i odnosu u nogometu su se promijenili?

– Moji su treneri većinom bili ”tirani” koji su nam vadili dušu. Te naše pripreme, to je bilo ”tko preživi, taj igra”. Jesu li nam takvim metodama skratili karijere ili ne, nije znanstveno dokazano. No, činjenica je da se puno jače treniralo prije, pogotovo bez lopte. Sada, 15-20 godina kasnije, sve se radi s loptom i igračima je puno lakše nego što je bilo prije. U HNL-u je sad dosta stranaca, prije ih nije bilo toliko, dok naši mladi igrači odlaze van već nakon jedne sezone. Puno vrhunskih igrača iz moje generacije, poput Jurčeca i Dodika, nikad nije bilo u inozemstvu, danas je to puno drugačije.

Osim Dodika i Jurčeca, najdulje su s njim igrali Amižić, Crnac, Pero i Stipe Bošnjak te Međimorec. Otkrio nam je Roy i neke zanimljive detalje iz njihove ere.

– Imali smo naše fanove koji su nas pratili, živjeli su za Slaven. Postojao je jedan krug ljudi iz Koprivnice s kojima smo se družili. Pokojni Branko Job bio je ljudina, veliki čovjek. Često smo bili kod njega u goricama na roštilju ili peki, tamo smo se družili i dogovarali za utakmice. Mislim da smo više vremena provodili zajedno nego što to igrači danas čine, neovisno u kojem su klubu. Mi smo imali veliko zajedništvo, znalo se naći i dvije trećine ekipe, pojeli bismo, popili, kartali, zapjevali – zaključio je miljenik Slavenovih navijača.

Najvažnija je selekcija igrača

Kako Roy gleda na aktualnu situaciju u Slavenu Belupu? – Realno gledajući, klubovi koji su sad ispred Slavena na ljestvici imaju veći proračun i mogu dovesti bolje igrače. Međutim, još uvijek smatram da se klub mora boriti za Europu, odnosno barem biti blizu te borbe za četvrto ili peto mjesto. Klub ima veliku sreću što je Podravkin šef Marin Pucar veliki nogometni zaljubljenik i tu se mogu napraviti velike stvari. Najvažnija od svega je selekcija igrača i tu se ne smije promašiti – smatra Ferenčina.

FOTO Podravski list

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI