Korištenje službenog automobila lijepa je povlastica, no s njom dolaze i neke obaveze i odgovornosti. Što napraviti ukoliko sa službenim autom skrivite nesreću, pojasnili su iz Revije HAK.
Dobra je stvar ukoliko postoji osiguranje. Oštećenom će se na taj način nadoknaditi šteta s police obaveznog auto osiguranja, a ako ima štete i na službenom vozilu kojim ste upravljali, šteta će biti riješena putem police kasko osiguranja.
Međutim, poslodavac se može odlučiti da nastalu štetu namiri od vas, za što postoji i cijeli niz odredbi, i to u nekoliko zakona. Konkretno, u Zakonu o radu, Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, zatim u Zakonu o državnim službenicima, kao i Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
Zaposlenik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi, to je jasno. Međutim, namjera ili krajnja nepažnja se traže kao pretpostavka. Ključno pitanje jest – kako odrediti granice krajnje nepažnje?
U članku kao primjer navode stav Županijskog suda u Zagrebu vezan uz jedan od slučajeva: “krajnje nepažljivo postupa vozač koji vozilo ne zaustavi kod prometnog znaka stop, nego samo smanji brzinu kretanja i time izazove sudar s vozilom koje se kretalo cestom s prednošću prolaska.”
Drugim riječima, krajnja se nepažnja može tretirati kao utvrđen prekršaj zbog kojeg je došlo do prometne nesreće, odnosno nastale štete. Stav suda proizlazi iz činjenice kako počinitelj vjerojatno nije imao namjeru da nastupi štetna posljedica, no kako nije postupio kako bi trebalo, a to je s pogrešnom procjenom kako do štete neće doći.
O krajnjoj nepažnji je riječ, nastavljaju u članku, onda kada je vozač u svom postupanju zanemario i onakvu pozornost koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti.
Krajnja nepažnja opisana je i kao slučaj zaposlenika koji je prometnu nesreću skrivio zbog nepoštivanja prometnog pravila koje se odnosi na propuštanje vozila i prednost prolaska, kojem sud kao olakotnu okolnost nije uzeo u obzir nepreglednost izlaska na cestu zbog visokog grmlja i raslinja.
No, ima jedna presuda koja ukazuje da se ne radi ni o namjeri ni o krajnjoj nepažnji vozača, uzevši u obzir subjektivne okolnosti, koje ovise od slučaja do slučaja. Radi se o postupcima vozača koji je htio izbjeći nesreću tako što je propustio kočenje i skrenuo udesno, a sve u nakani da izbjegne nepoznato vozilo iz suprotnog smjera koje je prešlo središnju traku. Tu je pak riječ o refleksnoj reakciji koja se ne može ocijeniti ni kao namjera ni kao krajnja nepažnja, zaključuju u članku.
Foto: Ilustracija
