SPAŠEN MU JE ŽIVOT Martin Furdić (62): Dobio sam novu jetru i udebljao se čak 20 kilograma

Ne smije piti ništa gazirano niti alkoholno


Autor: podravski.hr — 19.01.2018. / 19:00 Aktualno

Ilustracija / Zbog manjka anesteziologa sve je manje operativnih zahvata u Općoj bolnici u Koprivnici

Martin Furdić (62) danas je živ samo zahvaljujući ženskoj osobi iz Hrvatske koja mu je donirala jetru i tako ga spasila. Martin je, naime, prije pet godina obolio od ciroze i raka jetre i kako liječenje nije pomoglo, jedina mu je mogućnost bila transplantacija, koju je sretno dočekao.
Prisjetio se te, za njega teške 2015. godine, te nam detaljno opisao svoju borbu za život koja nije bila nimalo laka, i koja je sretno završila samo zahvaljujući odluci osobe ili njene obitelji da želi donirati organe nakon moždane smrti.
Gospodin Martin je, inače, iz Prugovca, naselja na području općine Kloštar Podravski kod Đurđevca.
– U Koprivnici sam se liječio od Nove godine do svibnja, puna četiri mjeseca. Tu su ustanovili da imam tumor i cirozu i rekli da se ne može puno toga učiniti. Kako su došli godišnji odmori, moj liječnik je otišao, i nije mi preostalo ništa drugo nego tražiti drugo mjesto gdje ću se liječiti – kazao je Martin Furdić koji je tada otišao u bjelovarsku bolnicu, a iz Bjelovara su ga poslali u Zagreb, u KB Merkur.
– Tad je prošlo već sedam mjeseci od dijagnoze. Na Merkuru su ustanovili da imam dva tumora i cirozu. Ondje sam ležao dva mjeseca, prije Božića sam operiran, pa sam išao na kemoterapije. Jedan tumor mi se smanjio s pet centimetara na dva, ali se pojavio i treći, pa nije bilo druge no transplantacija – kazao je Martin.
Stavljen je na listu čekanja, a čekao je samo šest dana.

Martin Furdić: Nepoznata žena pružila mi je novu priliku

– Na samu Veliku subotu pozvali su me na transplantaciju, a na sam Uskrs sam transplantiran. Jetru sam dobio od ženske osobe iz Hrvatske, rekli su mi samo spol i dob, 62 godine. Ime i prezime nisu htjeli otkriti jer ne smiju – kazao je Furdić, koji nije krio radost što je dobio priliku za novi život.
– Naravno da sam sretan što su doktori uspjeli spasiti me, ali da nije bilo donora, ne bi bilo ni mene. Dobro sam, od transplantacije sam se udebljao 20 kilograma, a to opet ne valja za kukove koje sam operirao prije 10 godina, pa moram hodati sa štakom – iskren je Furdić, kojemu je transplantacija značila i prekid s mnogim navikama prijašnjeg života, uključujući i težak rad na poljoprivredi.
– Ne smijem piti ništa gazirano niti alkoholno. Moram paziti i na količinu hrane koju unosim u više obroka kroz dan. Iako idem redovito na kontrole, rekli su mi da sam odsad sam svoj doktor, jer ja najbolje osjećam kad nešto nije u redu. Primjerice, nedavno je bio Božić pa sam se malo zapustio, jeo ono što baš i ne smijem, pa osjećam da je jetri sada teško – zaključuje Furdić. (mi)
FOTO: ARHIVA