Spomenica ne laže: U Koprivnici se za sajma smrzlo sedam ljudi“

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

U školski odbor škole u Peterancu 16. srpnja 1907. izabrani su: za mjesnog školskog nadzornika i predsjednika školskog odbora župnik u Peterancu velečasni Ivan Nepomuk Horvatić, za zamjenika predsjednika je izabran kovač, sitničar i krčmar Antun Pavlović (rodom iz Drnja), a članovi su bili načelnik općine Bolto Blažek, Mijo Blažek, ravnajući učitelj Lavoslav Kovačić i Josip Ilotić iz Peteranca te Mijo Žganec iz Herešina. Školske godine 1908./09. su nakon vapnjenja zidova školski podovi bili premazani uljem.

Do većeg povećanja broja knjiga u školskoj knjižnici došlo je školske godine 1909./10. kada su knjižnicu pomogle općina Peteranec i hrvatska vlada, a knjige je dobivala i kao član Matice hrvatske, Društva sv. Jeronima i Hrvatskog pedagogijskog književnog zbora. Školske godine 1910./11. za mjesnog školskog nadzornika i predsjednika školskog odbora izabran je velečasni Ivan Horvatić, a članovi su bili Martin Mihin, Josip Jurjević, Tomo Lončar, zamjenik predsjednika umirovljeni općinski blagajnik, krčmar i trgovac Stjepan Dolenec iz Peteranca te Gjuro Poljan iz Herešina, dok su zamjenici bili Andro Baronić i Josip Valeš iz Peteranca. Krajem kolovoza 1912. godine izmijenjen je pod, a postavljene su nove klupe u učionicama nižih razreda. Izradio ih je mjesni stolar Josip Kedmenec. Školske godine 1911./12. problem je bio u tome što je bez znanja i odobrenja ravnajućeg učitelja Kovačića učitelj Dončević preuzeo službu orguljaša, što mu je donosilo određene prihode. To je izazvalo sukob između njih dvojice, jer je Kovačić tražio povišenje orguljaških prihoda za sebe i tek kada ih nije dobio, orguljaško mjesto je prihvatio Dončević uz prijašnje prihode. Bilo je čak problema oko orguljaškog stana koji je koristio ravnajući učitelj Kovačić. U spomenici škole je zabilježeno veliko nevrijeme: “Nagli preokret vriemena, koji se desio dne 3. veljače 1912 na dan sv. Blaža kao godišnjeg sajma u Koprivnici prouzročio je 7 žrtava ljudi. -Od rana jutra pa do 9 sati bilo je krasno toplo vrijeme, po tom je počela padati sitna kiša, koja je kašnje bivala sve jača. – Oko 11 sati počeo je duvati oštar sjeverozapadnjak, te je pretvorio kišu u soliku a onda u snježnu vijavicu. – Narod s blagom upravo je bježao sa sajma i sklanjao se pred strašnim nevriemenom, da je od snijega bilo zastrto tamom cielo obzorje. – Nesretnici, koji se nijesu mogli nikamo sklonuti, stradali su životom, jer su pošavši kući smrznuli se na putu. – Po odjelu njihovom načinila se tvrda smrznuta kora od leda kao okamenjeni; a od gustoga krpastoga padanja snega nije se vidjelo u daljinu ni korak pred sobom.”

Potpis nadbiskupa Bauera prigodom posjeta školi u Peterancu 1924.

Školski vrt

Zdravstveno stanje učenika je nadzirao kotarski liječnik dr. Bogoslava Šešerin iz Koprivnice kao općinski liječnik “uzadruženih zdravstvenih upravnih općina: Peteranec, Drnje i Hlebine”.  U svibnju 1913. kod nekih se učenika pojavio mumps ili “ušni zažeg”. Školski vrt je redovito obrađivan i korišten u nastavi. Osim školskih praznika koji su bili tijekom srpnja i kolovoza, učenici su bili slobodni svaki četvrtak, na župne zavjetne svece, 4. listopada na imendan kralja Franje Josipa I., te na 14. obljetnicu smrti kraljice Elizabete 10. rujna kao i na njezin imendan 19. studenoga. U spomenici piše o rijetkoj prirodnoj pojavi: “Dne 10. veljače 1913. pojavila se na večer do 10 sati sjajne noći uz pomlađeni mjesec zviezda Venera kao njegov pratilac, sjajući uz desnu stranu neobičnim svjetlom nad svim zviezdama kao rietki prirodni pojav, što je po saopćenju zviezdoznanaca imala trajati tako do kojih 14 dana. -” Uz to je u spomenici zabilježeno: “Neobični strahovit orkan nadošao je na uskrsni ponedjelak dne 24. ožujka 1913. oko 1/2 1 sat poslije podne smjerom iz Bosne a pomješan sa tučom i naglom plohom, da se sve zamračilo, te je ovđe u mjestu oštetio crkveni limeni krov, bacivši ga na susjedni Benotićev krov kuće razotkrio i razlupao criep na crkvi, u škol. pokusnom vrtu isčupao sa korjenjem veliku ringlo-šljivu, polomio sa krošnjom ogromni orah na vrtu učiteljevom i mnogo drveća na dielove raskomadao. – Na kućama je porazbacao criep, 2 štaglja i koševe sa kukuruzom srušio tako, da takovog nevriemena niti najstariji ljudi ne pamte i bilježe. U noći pak od 12. na 13. travnja 1913. digao se silni vihor sa kišom a poslje sa silnim sniegom, da je do zore bilo zapuha na mjestima putem do metar a negdje i do 2 metra visoko. – Voće procvjetano kao trešnje, višnje, kajsije i orasi skroz pozeblo i na granama se oledilo, a pod teretom teškoga sniega lamale se grane sa voćaka. – Temperatura je pala na mnogim mjestima ispod ništice i došlo je do smrzavice uslijed koje su pale žrtvom maldide voća i vinograda koje su pocrnile i otpale. – No ipak je kraj svega toga rod jabuka i krušaka bio obilan, šljiva i ostalog voća ništa, a i zimski usjevi donijeli su dobar prirod pa i vinogradi zaponijeli su grožđa dosta obilno preko svakog nenadanog očekivanja, jer su kraj glavnoga pupa na rezu loze, koji je od smrzavice pocrnio i otpao bio, pokrajna dva oka rod ipak prilični donijela.”

U novi školski odbor su 17. srpnja 1913. izabrani: mjesni školski nadzornik i predsjednik školskog odbora velečasni Ivan Horvatić, učitelj Lavoslav Kovačić, članovi Franjo Benotić, Martin Barčanec, Đuro Cmrk i Tomo Godek iz Peteranca te Valent Lončarić iz Herešina. Školske godine 1913./14. u spomenici je, među ostalim podacima, zabilježen početak I. svjetskog rata, kao i postojanje zimske gospodarske škole u Peterancu. “Poticajem ovdješnjeg gospodarskog društva kao zadruge po revnom svom seljaku tajniku Ignacu Kolarek – a onda izabranom opć. načelniku ovđe, na molbu i nastojanje hrvat. slavon. društva kao središnje zadruge u Zagrebu, otvorena je riješidbom vis. kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 10. studena 1913. broj III. A 3.682 zimska gospodarska škola, koja je po svem sudeći ove godine od svijuh drugih najbolje uspjela. – To je i lako bilo shvatiti, jer je škola u Peterancu održana među najboljim elementom u našoj marnoj hrvatskoj Podravini. – Obdržanavala se je od 7. prosinca 1913. do 22. veljače 1914. kroz 24 predavanja nedjelom i četvrtkom od 5 do 8 sati na večer. – Zanimanje je bilo za tu školu tako veliko, da je popriečno bilo kod svakog predavanja prisutno do 127 slušača i da je polazak kod svih predavanja iznosio preko 2.800 slušača, od kojih su dosta pridolazili bili čak iz mjesta samoga Drnje.” Ispit na gospodarskoj školi je otvorio 22. veljače 1914. banski savjetnik Zvonimir Žepić, a nazočni su bili županijski izvjestitelj za gospodarstvo Oton Navratil, ravnajući tajnik Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, tajnik središnjeg saveza hrvatskih seljačkih zadruga Edo Marković, zastupnik bjelovarskog kotara i zakupnik ovdašnjeg lovišta, domaći sin Josip Werklein. Prisutni su bili i svi učitelji škole, uglavnom profesori gospodarskog učilišta u Križevcima pod vodstvom svog ravnatelja Mije Graha, dr. Vinko Mandekić koji je predavao bilinogojstvo, dr. Ljudevit Prohaska koji je predavao živinogojstvo, Ivan pl. Radić koji je predavao voćarstvo, vinogradarstvo i pivničarstvao, dr. Ferdo Kerin koji je držao predavanja iz veterinarstva te Franjo Hadjek koji je predavao zadrugarstvo. Među polaznicima te škole osobito su se istaknuli: Gjuro Benotić, Jakob Blažek, Stjepan Vrban, Josip Jakupić, Franjo Betlehem, Štefo Gaži, Josip Jurjević, Franjo Deželić, Stjepan Belčić, Tomo Cmrk i Mijo Godek.

Na ratište je 28. lipnja 1914. otišao učitelj Josip Dončević, borio se prvo u Srbiji, a potom u Galiciji gdje je 30. ožujka 1915. pao u rusko zarobljeništvo. Na njegovo je mjesto došao pripravnik Rudolf Žličar, koji je u Peterancu radio od 20. rujna 1914. do 8. siječnja 1915. Škola u Peterancu je pripremala toplu odjeću od vune, flaneli i pamuka za vojsku, te prikupljala vunaste otpatke, učenici su sakupljali kupinovo lišće za čaj, te novčane prinose za darove vojnicima te za njegu ranjenicima. Prigodom evakuacije Sarajeva u Peterancu je bilo smješteno oko 120 španjolskih Židova od 4. srpnja 1915. do 4. ožujka 1916. godine. Školske godine 1915./16. učenici i učitelji su također sakupljali kupinovo lišće i drugu pomoć, a školske godine 1916./17. učitelj Dončević se nalazio u zarobljeništvu u Sibiru. Za mjesnog školskog nadzornika i predsjednika školskog odbora izabran je 1. veljače 1917. općinski načelnik Ignac Kolarek, a članovi su bili župnik Ivan Horvatić, ravnajući učitelj Lavoslav Kovačić, Martin Požgaj, Jakob Valeš i Martin Barčanec iz Peteranca te Ignac Lončarić iz Herešina.

Učitelj u Sibiru

Školske godine 1917./18. zbog bolesti griže ili srdobolje nastava je bila prekinuta od 10. listopada do 26. studenoga 1917. godine. Na ovu školu je 16. prosinca 1917. došla namjesna učiteljica Dragica Benkek koja je zamjenjivala učitelja Dončevića koji je i dalje bio u ruskom zarobljeništvu. Školsku općinu su i dalje činila naselja Peteranec i Herešin. Polazak škole je bio slab zbog ratnog vremena i pomanjkanja radne snage u domaćinstvima pa su djeca korištena za rad. Sve je to utjecalo na slabije znanje učenika.

Školske godine 1918./19. dana 12. kolovoza 1918. na mjesto zarobljenog učitelja Dončevića došao je namjesni učitelj Matija Dolenec rodom iz Hlebina, koji je u studenom postao upravitelj. Ravnajući učitelj Lavoslav Kovačić je 16. studenoga 1918. otišao u mirovinu, ali je ubrzo umro u rodnom Drnju 1. prosinca iste godine. Na školu je došla raditi učiteljska kandidatkinja Dora Lovašen iz Križevaca. Iduće školske godine je učiteljica Marija Salajpal bila bolesna pa ju je mijenjala učiteljska kandidatkinja Ivka Maltarić. Školska djeca su sakupljala dobrovoljne priloge za siromašnu djecu iz Istre. U školskoj knjižnici je bilo 788 svezaka, a u učeničkoj 203.

Učitelj Josip Dončević vratio se na službu početkom školske godine 1920./21. Iste je godine trogodišnja škola iznova proširena na četverorazrednu. Učiteljica Dora Lovašen premještena je na pučku školu u Veliku Pisanicu, a iz Velike Pisanice je u Peteranec došla Justina Viner. Dotadašnji upravitelj Matija Dolenec je upravu škole 1. prosinca 1920. godine predao ravnajućem učitelju Josipu Dončeviću. Od 1. srpnja 1921. godine na školu je došla raditi učiteljica Dragica Radočaj, koja je do tada službovala u Modrušu. Namjesna učiteljica Ivka Maltarić otišla je raditi u Ferdinandovac.

U listopadu 1921. godine na školu u Peterancu je došao raditi privremeni učitelj Ignacije Barčanec (rođen u Peterancu 28. kolovoza 1902.) na mjesto Matije Dolenca koji je polazio Višu pedagošku školu u Zagrebu. Općinsko zastupstvo u Peterancu nije funkcioniralo pa je poglavarstvo općine predložilo sastav općinskog školskog odbora: Ignacije Kolarek kao predsjednik, te članovi Franjo Lukač, Franjo Betlehem, Josip Jurjević iz Peteranca te Josip Mesarić iz Herešina. Školske godine 1921./22. prosvjetne vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odredile su da se neke proturežimske knjige izbace iz školske knjižnice. Iste školske godine peteranska djeca sakupljala su pomoć za siromašnu istarsku djecu te za gladne u Rusiji.

Školske godine 1922./23. uvedeno je uz učenje latinice i pismo ćirilica. Jedno vrijeme je škola bila zatvorena zbog bolesti “scarlatina”. Kako je učitelj Ignacije Barčanec bio bolestan, u lipnju 1923. na službu u Peteranec je došla učiteljica Matilda Vrbančić iz Virja. Nakon ozdravljenja Barčanec se vratio na službu, a učiteljica Vrbančić u virovsku školu. U studenom 1923. Barčanec je premješten u Donju Petričku, ali je odbio premještaj i podnio predstavku na ministra prosvjete. No kako su premještaji bili u djelokrugu pokrajinske uprave Barčanec je ipak premješten, a na njegovo mjesto imenovan je Mihajlo Zolić, kandidat pučkog učiteljstva u Križu koji nikada nije došao na peteransku školu jer je služio vojsku. Na kraju je u siječnju 1924. na školu u Peterancu došao privremeni učitelj Martin Vlahović, koji je tu radio do svibnja kada je premješten u Donju Petričku.

Iz Donje Petričke se vratio učitelj Ignacije Barčanec, ali je već u srpnju 1924. godine otišao u vojsku. Školske godine 1924./25., dana 14. rujna 1924. školu su posjetili brojni crkveni dužnosnici predvođeni nadbiskupom dr. Antunom Bauerom. U ožujku 1925. učitelj Ignacije Barčanec se vratio iz vojske, a uz učiteljsku službu bio je i općinskim povjerenikom u Peterancu. On je u kolovozu 1925. godine premješten na osnovnu školu u Koprivnici. Na njegovo mjesto je došao svršeni učenik učiteljske škole Nikola Kajić iz Kalinovca. Početkom iduće školske godine, u studenom 1925. učitelj Barčanec se iz Koprivnice vratio u Peteranec, a Nikola Kajić je premješten u Zrinsku. U veljači 1926. učitelj Barčanec je premješten na školu u Drezničkom Grabovcu, a u ožujku je učiteljica Justina Vimer premještena na osnovnu školu u Novim Pavljanima. Ravnajući učitelj Josip Dončević je u ožujku 1926. godine premješten u Malu Mučnu, a za ravnajućeg je učitelja imenovan koprivnički kotarski školski nadzornik Ante Blašković. Isti mjesec je iz Virovskog Bukevja u Peteranec premještena Marija Brodarić, a iz Koprivnice je u srpnju 1926. premještena u Peteranec Pavica Blašković. Školske godine 1926./27, u listopadu 1926. u Peteranec se iz Novih Pavljana vratila učiteljica Justina Vimer, a isti mjesec je učiteljica Marija Brodarić premještena u Virovsku Drenovicu. Istovremeno je iz Virovske Drenovice u Peteranec premješten učitelj Josip Žagar, a iz Torčeca učiteljica Tinka Žagar. U studenom 1926. ravnajući učitelj Ante Blašković je umirovljen, a na njegovo mjesto je iz Male Mučne vraćen kao ravnajući učitelj Josip Dončević. On se isti mjesec vjenčao s učiteljicom Justinom Vimer. U prosincu 1926. u Torčec je premještena učiteljica Dragica Radočaj. U veljači 1927. umirovljena je učiteljica Pavica Blašković.

Izlet u Zagreb

Školske godine 1927/28. općinsko zastupstvo je izabralo u novi školski odbor: Tomu Požgaja, Stjepana Blažotića, Stjepana Vrbana, Ivana Jakupca i Andru Baronića. Dana 14. lipnja 1928. učenici 4. i 5. razreda su pod vodstvom učitelja Josipa Žagara otputovali na izlet željeznicom u Zagreb. U kolovozu 1928. učitelj Josip Žagar je premješten na školu u Drnju, a u rujnu mu se pridružila Tinka Žagar. Na njihova mjesta su došli supruzi Petar i Marija Franjo. Školske godine 1929./30. za nove članove školskog odbora u ožujku 1930. godine imenovani su: Josip Jakupić, Stjepan Betlehem, Stjepan Blažotić, Andro Baronić i Stjepan Vrban, ali članovi nisu stupili na dužnost jer je načelništvo kotara u Koprivnici imenovalo u travnju nove članove školskog odbora: Pavao Sataić, Franjo Galović, Ivan Petreković, Martin Blažek i Mijo Benotić. Dana 4. lipnja 1930. školu je posjetio ban Savske banovine dr. Josip Šilović sa suradnicima.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Mališani uživali u pričaonici

Dječji odjel Gradske knjižnice Đurđevac u povodu Mjeseca knjige priredio je večer kreativnog pripovijedanja uz Jelenu Premec, odgojiteljicu u koprivničkom Dječjem vrtiću Tratinčica, koja se

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI