Sportske ikone – Bojan Šimek: Uživamo u Irskoj, sve je puno normalnije!

Sjećate li se Bojana Šimeka? Oni koji ga osobno poznaju sigurno ga nisu zaboravili, iako već godinama živi u Republici Irskoj.

Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

– Nisam mogao više trpjeti taj jad koji se događa u Hrvatskoj. Jednostavno sam odlučio da nešto moram promijeniti u svom životu, jer bih završio ili u zatvoru ili u ludnici zbog tih gluposti – iskren je Bojan.

Bojan, Marina i sinovi Jakov, Teo i Matko u Irskoj

Što ga je učinilo takvim?

– Lopovi i ubojice hodaju po cesti i nikome ništa, a pošten narod pati, ugase ti grijanje i vodu ako nemaš sto kuna. Ta me nepravda strašno nervirala, više to nisam mogao trpjeti. Na kraju krajeva, nisam htio ni da mi djeca slušaju narodnjake – smije se Šimek, koji je s obitelji preselio u Cork, drugi najveći grad u Republici Irskoj.

– Tu sam već više od pet godina, a ostatak obitelji došao je godinu i pol nakon mene. Super nam je ovdje, brzo smo sve polovili. To je ipak drugi svijet, tu je sve puno normalnije. Irci su kao narod jako pristupačni i veseli. Zamislite Hrvate da imaju novce, to je tako, ha ha! Dobro nam je tu, uživamo i živimo normalno.

U slobodno vrijeme i dalje na ribičiju!

Supruga Marina (djevojački Sirovec) bila je profesionalna rukometašica u Podravki, kako se ona snašla?

– Radi u Lidlu, napreduje jako dobro. Došla do menadžerske pozicije, jako je cijene i vole. Mi Hrvati poznati smo kao dobri radnici, gdje god došli. Ja sam zaposlen u jednoj privatnoj kompaniji koja se bavi kemikalijama za leisure centre, hotele i tvornice. Radim u skladištu i u dostavi.

S njima su u Irskoj i sinovi Jakov, Teo i Matko, a Bojan kaže da ne smijemo zaboraviti ni psa simpatičnog imena Ira. Cork ima oko 200.000 stanovnika.

– Grad je velik, a mali. Jako je lijep. To je druga najveća prihvatna luka na svijetu, tu je sjedište Amazona, Googlea, Applea… Ford je prvu tvornicu izvan SAD-a napravio u Corku, djed Henryja Forda bio je iz tog grada.

U dresu Slaven Belupa

Bojan u Irskoj uživa i u ribolovu kojim se strastveno bavio i u Podravini.

– Ovo je top destinacija za štuke, pastrve i losose. A štuke obožavam loviti još od djetinjstva. Kupio sam čamac, motor i prikolicu, dvaput tjedno ‘letim’ po Irskoj. Imaju prekrasna jezera i rijeke, bogate ribom, ljudi to čuvaju. Recimo, u jednu rječicu veličine potoka Koprivnica svake godine ubace 250.000 mlađi pastrve. Možete zamisliti što ide u ostale rijeke, stoga je i ribolov vrhunski.

Šimek je ikonski status u Koprivnici stekao nastupajući za Slaven Belupo i Koprivnicu kao domaći dečko, no okušao se i u rukometu.

– Nogomet je bila moja najveća ljubav, a na rukomet sam prešel kad sam zamrzil nogomet. Otišao sam u drugi sport da se odmorim od gluposti… Igrao sam s Koprivnicom Drugu ligu, u ekipi su bili Budaj, nažalost pokojni Cmarko i braća Đelekovčan…

U Slavenu je u 15 prvoligaških utakmica zabio jedan gol, u Kamen Ingradu tri u 10 nastupa.

– Bila je dobra ekipa, u moje vrijeme igrali su u napadu Dodik, Jurčec i Miljenko Kovačić. S obzirom na to kako su oni bili kvalitetni, još sam i dosta igrao. Najviše sam vremena proveo u Koprivnici, bio sam najbolji igrač i strijelac u Trećoj i Drugoj HNL. Slaven je bio moj matični klub odmalena i tamo mi je bilo dobro, ali je nažalost politika kluba tada bila drugačija. Vidim da se sad forsiraju mlađi, domaći dečki kaj je OK, u moje vrijem to nije bio slučaj, stranci su ipak bili privilegirani…

04.10.2003. Slaven – Hajduk Bojan Simek snimio: Robert Sostaric

Ipak, najljepše mu je bilo u Koprivnici koju je tada vodio Ranko Celiščak.

– To s Cveleom bilo je nezaboravno, sve domaći dečki, prava klapa. Čak smo postavili i rekord prodanih ulaznica, 1700, što je bilo stvarno nevjerojatno, Slaven nije toliko prodao do finala Kupa, oni su dosta ulaznica dijelili. Plaće su nam bile 700 kn mjesečno. Mikolaj i ja dobili smo po 100 kn nagrade jer smo imali sve treninge taj mjesec. To je danas nezamislivo, ali smo trenirali i dvaput dnevno, stvarno je bilo super.

Koji trener je na njega najviše utjecao?

– Normalno, Cvele kao Cvele, on je legenda podravskog nogometa. No, imao sam dosta dobrih trenera, a od svakog možeš nešto naučiti. Čačić, Magić, Bedi, Tomljanović… Sa Cveleom sam hodal i u ribičiju, tak da mi je to sve bilo super.

Imao je Šimek i svoj navijački život, a na kraju je čak i zaigrao protiv svog Hajduka.

– Dječački san bio mi je igrati na Poljudu. Nisam bio dovoljno kvalitetan igrati za Hajduk, ali sam ispunio snove. Igrao sam nogomet iza Treće osnovne, a došao do Prve lige, i u njoj zabijao golove. Uživao sam, baš mi je bilo lijepo. Kao klinci smo hodali na Slaven, Podravku i Hajduk, donijelo nam je to iskustvo, žar i ljubav prema nogometu. Zato sam i golove proživljavao na većoj razini, znao sam koliko to znači ljudima u klubu i oko njega, bio sam navijač i igrač u isto vrijeme.

Od prijatelja iz mladosti čuje se sa Zokijem Ogrizovićem i Ivanom Mesićem, ali nogomet baš i ne prati.

– Moderni nogomet me ne zanima, pogotovo ovaj VAR kao ubojica emocija. I novac je zlo u nogometu. Ako se ne pojavi ‘salary cap’ što prije, mislim da to više nema nikakvog smisla. Imaš 10 klubova koji će idućih 50 godina osvajati Ligu prvaka…

Hoće li se obitelj Šimek jednog dana vratiti u Koprivnicu i domovinu?

– Kako stvari stoje, prije penzije se ne vidim u Hrvatskoj. Ne vidim da se bilo što promijenilo, niti da će se uskoro promijeniti – poručio je Bojan Šimek.

FOTO Privatna arhiva / Podravski list

Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI