STARIJI OD STOLJEĆA ‘To je bila naša crkva, tu smo se igrali… Današnji mladi to više ne razumiju.’

Došao mi je jednom jedan Rom i pitao me jesam li njihov kad mi tu vise kotači – prisjetio se Zvonko


Autor: podravski.hr — 02.02.2019. / 13:41 Aktualno

Nikola Wolf / Zvonko i Marica pored hambara

Marica i Zvonko Čanji iz Imbriovca, mjesta kod Đelekovca, još uvijek u svom dvorištu imaju hambar, nekadašnju zgradu žitnicu, gdje se čuvalo žito. Današnjoj djeci, ali i mlađoj generaciji odraslih, takve su zgrade ‘znanstvena fantastika’ jer danas gotovo nitko ne čuva žito kod kuće, a kamoli u hambaru. Zato još više iznenađuje činjenica da je njihov hambar još u funkciji, ali ne zbog žita.

– Kad treba nutra zaprti ženu, kad nije dobra, onda mi posluži – našalio se gazda Zvonko, a supruga Marica od srca se nasmijala.

– Zapravo je samo podrum ispod hambara u funkciji, a unutra držim rakiju i krumpir. Gore u jednom oknu imamo nešto zobi – povjerio nam se Zvonko Čanji.

-Kad smo bili djeca, tu smo provodili dane. To je bila naša crkva, pjevali smo, igrali se…Koliko je star, teško mi je reći, ali znam da su se na njemu igrale i kolegice moje mame, znači, star je više od sto godina – kazala nam je Marica Čanji (68), koja je na tom imanju provela djetinjstvo, a suprug Zvonko k njoj je ‘udan’.

– Dobro je biti udan dok je žena dobra i dok si mlad. Poslije te više nitko ne trpi – našalio se Zvonko Čanji na svoj račun i nešto ozbiljnije dodao kako je ključ uspješnog braka zapravo u toleranciji, a oni su skupa 46 godina. Danas su sami, djeca su otišla za svojim životom, no oni ne odustaju od poljoprivrede, kojom se bave cijeli život.

Hambarom se ponose. Kako nam je pokazao Zvonko, neke dijelove već je obnovio, poput ‘mustre’, koja je na sjevernoj strani, pa je istrunula. Nekad je sa strane imao obješene i kotače, ali ih je skinuo nakon jedne zgode.

– Došao mi je jednom jedan Rom i pitao me jesam li njihov kad mi tu vise kotači – prisjetio se.

Spomenuti hambar, dodao je, kani dodatno zaštititi, kako bi i iduće generacije vidjele da je takvo nešto postojalo u dvorištima. M.Ištvanović