Štivo za ‘izolaciju’: Znate li kako su nastala naselja Ždala, Gotalovo i Gola?

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Prekodravlje je u 17. stoljeću bilo u potpunosti obraslo većim prašumskim kompleksima, a uz to je uz česte poplave ovim područjem Drava nepravilno meandrirala, zbog čega je dugotrajniji opstanak naselja u tom močvarnom području u prošlosti bio otežan.

Značajnije naseljavanje ovih šumovitih prostora započelo je tek u 18. stoljeću. Uz rastuće naseljavanje širila se i devastacija prirodnog šumskog pokrova što se osobito odnosi na zapadni dio Prekodravlja. S vremenom su sustavno krčene šume na većim površinama radi širenja poljoprivrednog zemljišta.

Gola i Gotalovo u 19.st

Jeftino se drvo tada izvozilo uglavnom u ugarske županije, a za transport drva dijelom je korištena i rijeka Drava. U periodu pojačane sječe šuma na prekodravskim prostorima organizirano je pepeljarenje kao poseban oblik iskorištavanja šumskog bogatstva radi dobivanja pepeljike ili potaše (kalijeva lužina). Potaša ili pepeljika dobivala se paljenjem najčešće bukova drva. Dobiveni se pepeo lužio u posebnim kotlovima pa se kristaliziranjem i kalciniranjem dobivala potaša koja je služila u razne svrhe.

Iskrčeno mjesto

Proizvodnja pepeljike osnivala se na eksploataciji šuma, i to u najneekonomičnijem obliku. Najpoznatije središte pepeljarenja u ovom dijelu Hrvatske bio je prostor šume Repaš gdje su kotlovi za pepeljarenje bili su postavljeni na lokalitetu koji je do danas ostao poznat pod imenom Pepelara (dio sela Novačka).

Iz 1780-ih godina sačuvao se opis sela Ždala, najstarijeg i tada jedinog stalnog naselja na području Prekodravlja: «Udaljeno je dva i pol sata od Molvi, četiri sata od Virja, dva sata od trgovišta Brežnica (Berzence) u Ugarskoj, dva do dva i pol sata od Dvorišča (Somogyudvarhely) u Ugarskoj. Leži vrlo nisko, tik na granici s Kraljevinom Ugarskom. Selo se ne može vidjeti prije no što se dođe 200 koraka do njega jer čini samo malo, iskrčeno mjesto u šumi. Osim njega nema, međutim, više ni jednog sela. Cijeli taj veliki komad zemlje između jarka Ždale i same Drave zove se šuma Repaš. Šuma ima znatno velike iskrčene i iskoristive krčevine te dijelom i zimi nastanjene konake ili staje za stoku.» Prema tome, ljudi su se u Prekodravlje počeli spontano naseljavati najkasnije 1780-ih godina.

Naseljavanje je bilo moguće jer je vladarica Marija Terezija prostor sjeverno od Drave, tada zvan Repaš, dodijelila Vojnoj krajini (Varaždinskom generalatu) umjesto Petrinje 1753. godine. U matičnim knjigama župe Drnje nalazimo podatak o novom naselju preko rijeke Drave pod imenom Novo Selo 1802. godine, od 1808. se spominje Ždala (iako je pouzdano postojala i ranije). Godine 1809. je prvi putaspomenuto Drnje preko Drave (trans Drava) u matičnoj knjizi krštenih, dok se u matičnoj knjizi vjenčanih župe Drnje spominje od 1813. godine, 1812. godine selo Gotalovo, od 1819. se spominje Trčkovec, a od 1822. godine selo Gola.

Selo Gola je svakako nastalo ranije. U matične knjige župe Drnje nije bilo upisivano do 1822. godine zbog toga jer je jedno vrijeme formalno pripadalo u sastav župe Đekenješ, čemu su se Golčani protivili. Naselje Gola se prvi put spominje 1820. godine i tada je bilo u sastavu đekenješke župe. U komisijskom protokolu od 13. studenoga 1821. godine spominje se selo Gola u satniji Peteranec Đurđevačke pukovnije, u vezi uređenja mjesta u vlastitu župu. “Sveukupno odraslo stanovništvo i gospodari kuća mjesta Gola jednodušno su izrazili molbu za vlastitim župnikom i za privremenom izgradnjom kapele, koja će služiti za održavanje službe Božje, što bi im se moglo dopustiti. Upoznati članovi su uvjereni da ništa neće pomoći u čudoređu i uzdizanju Golčana toliko kao osnivanje župe…”

Gola i Gotalovo u 19.st

Seobe

Tada je mjesto Gola od sjedišta drnjanske župe bilo “udaljeno 3 sata i njezini stanovnici imaju težak prilaz dravskim jarcima koji često toliko preplavljuju da je župna crkva gotovo odrezana od njih… Gola, koja sada pripada đekenješkoj župi, ne želi s istom suživjeti, jer se tamo i vjerska nastava i svi ostali vjerski i duhovni čini vrše na mađarskom jeziku, kojega Golčani, mahom Hrvati, ne razumiju.” Selo Gola se tada sastojalo od 52 kuće “i dade se s razlogom očekivati, da će se ono u kratkom vremenu povećati zbog preseljenja onostranih drnjanskih graničara, čije područje Drava često preplavljuje, te su oni na seobu primorani, jer je plavljenje sve učestalije.” Prema tome, 1821. godine već je postojalo selo Gola s 52 kuće, a uskoro se planiralo preseljenje dijela stanovnika iz Drnja. U istom protokolu se predlaže da se selo Ždala, udaljeno 1 sat hoda od Gole, izdvoji iz župe Brežnica i uključi u predloženu župu Gola. Uslijedilo je dopisivanje između Generalne komande i Prečasnog biskupijskog ureda u Zagrebu kome će pripasti selo Gola. Đekenješki župnik je krajem 1822. godine predložio da mjesto Gola ostane u Vesprimskoj biskupiji.

Plansko naseljavanje Prekodravlja odvijalo se od 1822. godine. Prema spomenici župe Gola godine 1822. stanovnici drnjanski iz Posomoka, “što su im kuće po otocima bijahu, pripadajuće selu Drnje, zbog teškoće da dođu k Majci Crkvi radi nabujale rijeke, kao i na posjede koje su na imenovanoj zemlji posjedovali, počeli su se iseljavati. I tako polje Gola s drnjanskim stanovnicima, 12 obitelji iz Mađarske s dopuštenjem svojih gospodara i tri obitelji iz Hudovljana, satnije kapelske, iz župe Mosti, dolaskom svoj početak stvorilo. Kasnije prema prilikama mjesta, broj duša i domova se povećavao. Naziv je određen po dijelu zemlje zvanoj Gola. Godine 1824. pod drnjanskim župnikom Ivanom Sabolovićem ovi, još siromašni stanovnici sela Gola, vlastitim poticajem, žarom i vjerom vođeni, skromnu drvenu kapelu dovršiše, započetu 1823. pod nazivom Sv.Tri Kralja, koja je ostala filijala župe Drnje do 1827. godine. U srpnju 1825. godine je biskup Maksimilijan Vrhovac prigodom dijeljenja sv. potvrde, vođen pastoralnim žarom, iz Drnja došao u Golu, gdje je nove stanovnike potakao da treba slijediti kreposti i vjeru očinsku, te je mnogima podijelio sveti sakrament potvrde. “

Selo Ždala je 1815. godine pripadalo u sastav župe Brežnica (Berzence) u Vesprimskoj biskupiji. U kanonskoj vizitaciji od 11. rujna 1815. godine piše: “Na području vojnom, postojeća Ždala s čardom (koja ima Kapitanyszallas) udaljena je (od župne crkve) na oko jednog i pola sata. Putovanje je otežano zbog močvara, naplavljenih područja i zbog dubokog blata. Biskupski je ured predložio Namjesničkom vijeću da ovdje osnuje samostalnu crkvenu općinu, ali se do danas nije pobrinulo niti o crkvenim zgradama, a ni o materijalnim izvorima opstanka.” U Ždali je tada postojao samo drveni zvonik sa blagoslovljenim zvoncem teškim 92 funte.

U 18. stoljeću Gotalovo još nije postojalo

Zvonar je bio Ivan Mihaldinec, star 46 godina. Babica je bila Josipa Makkosa, stara 53 godine. Ždali je izvan sela Đurđevačka pukovnija dodijelila jedno novo groblje koje je bilo potrebno ograditi i blagosloviti. Žiteljstvo Ždale je bilo čisto katoličko, imalo je 512 stanovnika, od toga 353 sposobnih za ispovijed i 159 djece te 108 bračnih parova. U Ždali je 30 djece podučavao 22-godišnji Martin Bogadi koji je podrijetlom bio iz Drnja, a plaćala ga je vojska. Đurđevačka pukovnija je plaćala župnika 25 forinti. Oni koji su stanovali u Pepelani (hamuegeto haz – kući gdje se proizvodio pepeo za luženje) plaćali su godišnje 2 forinte i dvostruku štolu, ali prestankom posla nestali su i stanovnici.

U Peterancu je 10. travnja 1823. godine napravljen komisijski protokol u kojem su iznesene prednosti “da se mjesto Gola odcijepi od đekenješke župe, no od Vesprimskog biskupskog ureda je protiv toga navedeno sljedeće: da đekenješka župa ima potpuno novi useljiv stan u kojem ima mjesta i za kapelana, te bi on, uspostavi li se župa u mjestu Gola koja nema novog stana, sam se preselio iz Đekenješa u Golu na silu. Točno je da je đekenješka crkva mala i trošna, te postoji opasnost od rušenja, po čemu proizlazi potreba za iskazivanje novih snaga (tj. sredstava) samih Golčana, bez kojih, biskupija tako misli, izgradnja crkve je veoma otežana. Časni kapelan se potpuno upoznao s hrvatskim jezikom kojeg ne govori đekenješki župnik, pa nije ni mogao poučavati. Na kraju Časni Vesprimski biskupski ured nalazi potrebnim spomenuti da se ni u dogledno vrijeme ne može dopustiti uspostava župe u selu Gola. To što navodi strana Časnog Vesprimskog ureda diskutantnim je poznato, kao i skupljenim kućnim glavarima sela Gole, kojima je to preneseno da će bez daljnjega morati doprinositi crkvi i župskom uredu u Đekenješu. A ako već tako vruće žele u svom mjestu ostati kao župa, moraju se obvezati da će najkasnije do konca srpnja ove godine u svom mjestu podići kuću za konak duhovnika. Zbog obaveze izgradnje crkve i farofa, koje oni trebaju, oni sveudilj mole da im u dogledno vrijeme pošalju duhovnika, koji bi se udostojio znati i hrvatski i mađarski,  a koji bi do vremena dovršenja htio stanovati na kartiru, budući da vrt i štola (lukno) još nemaju fonda, te nisu u stanju uzdržavati spomenutog duhovnika iz nekog časnijeg mjesta.

Primjerena kapela

Slijedeći gornje izlaganje, digao se još stanovnik Gole rekavši da zahvaljujući župnicima, osobito onima koji dolaze iz Drnja, još nisu osiromašeni, jer uvijek im nešto preostane, makar duhovnici produžuju svoj boravak, i objašnjava nadležnom Vesprimskom biskupskom uredu da đekenješki župnik sam ne priječi dolaženje vlastitom duhovniku dokle god se Zagrebački biskupski ured tome ne usprotivi, i dok ne osigura sam svoju nadležnost. Zbog gore nadležnih, od strane Vesprimskog biskupskog ureda predočenih stavova, ovaj naredbodavac ne može potvrditi pripojenje golske zajednice đekenješkoj župi, makar je tome sklon.” U komisiju su od strane Vesprimske biskupije imenovani: Ivan Smodich, kaptolski komornik i nadžupnik Sigeta, te Anton Rakotzaj, župnik u Zakanju, od strane Zagrebačke biskupije imenovan je: Ignac Uzorinac, župnik u Virju, a od strane vojne uprave: pukovnik Rebrach, kapetan Mihael Ugibinatz i poručnik Franz Broczek.

Ždala i Pepelara u 18.st

Prema mišljenju Đurđevačke pukovnije od 23. svibnja 1823. godine bi “doseljenici u Goli željeli podignuti primjerenu kapelu, za koju pak trebaju 106 forinti u gotovom, a ostatak novca prikupio bi se doprinosom iz golskih kuća… Za dušobrižnika, odmah po izgradnji crkve iznajmio bi se jedan stan, ne u Đekenješu, nego u Goli.” U spisu od 20. lipnja 1823. godine pisanom u Bjelovaru se vidi da vojno zapovjedništvo smatra “da mjesto Ždala, koja je pod mađarskom župom Brežnica, a pripada Virovskoj kompaniji, pripadne župi Gola do koje joj je ista daljina kao do Brežnice… Također i ubuduće neka nam se pridoda podvoz za 2 kapelana, koji sada ubire župnik u Drnju, makar se to drugome drnjanskom kapelanu ne sviđa, mada Drnjanci i stanovnici s riječnih otoka djelomično su se već preselili u Golu i još se sele, pa se smatraju budućim župljanima Gole, iz čega proizlazi da bi se mogao steći dojam da mjesto Gola treba župnika upućenog i u mađarski i hrvatski jezik. Za njegovo duhovno djelovanje golska je zajednica pripremila kvartir i podigla kapelu vlastitim sredstvima, premda im je crkvena blagajna bila gotovo prazna.” Dana 1. kolovoza 1823. godine Zagrebački biskupski ured smatrao je da “ne bi valjalo Golu pripojiti Đekenješu jer se ne može dopustiti odvajanje posjeda Gola iz Zagrebačke biskupije, jednako tako ne bi valjalo posjed Ždala ostaviti kod naprijed spomenutoga (misli se na župu Brežnica koja je do oko 1777. godine bila u sastavu Zagrebačke biskupije, a tek je od te godine u ušla u granice biskupije u Vespremu), zato ne bi valjalo ovu razdiobu u djelo sprovesti. A u vezi toga može li narod podići odgovarajuću kapelu, očito je da za to dovoljno sposobnih ljudi ima, a za svećenika ima već prije osnutka župe, prikladan stan, konak, također zemlje dovoljno za vrt, utemeljenu dobit na kamatama, sve to je osigurano, zajamčeno i može dobiti odmah. Povrh toga župnik drnjanski do sada ima 2874 duša na brizi, dovoljno da prema propisu ima 2 kapelana na pomoć. Stoga ovaj Biskupski ured u Zagrebu misli: selo Gola neka nadalje ostane na upravi drnjanskog župnika, te da stanovnici posjeda Gola prigodu za svećenika čekaju, a dotle će župnik iz Drnja kapelana za svetu službu dati u Golu kad budu imali kapelu.”  

Godine 1827. poslije mnogih zahtjeva stanovnika Gole, i “radi teškog upravljanja iz Drnja, i jer je to tražilo duhovno dobro, odvojena je filijala Gola od župe Drnje, te je osnovana župa u Goli pod zaštitom Sv. Triju Kraljeva”. U sastav nove župe Gola “pripada iz Berzenca, filijala Ždala, iz Virovske satnije, kojom su prije uspostave utemeljenja župe Gola upravljali župnici iz Berzenca u Vesprimskoj biskupiji. Ima tu već oko 50 godine kako selo Ždala ima svoju tradiciju, a ipak tek sada bilježi svoj početak… Na novoosnovanu župu kao upravitelj poslan je po Ordinariju biskupu Maksimilijanu Vrhovcu Stjepan Ambreuš, kapelan drnjanski, koji je kroz četiri posljednja mjeseca 1827. već upravljao, da bi 1828. u mjesecu siječnju po Preuzvišenom Ratnom dvorskom savjetu prvi župnik ove župe postao.”

Iz Drnja u Golu

Župnik je dobio 1829. godine dva jutra zemlje. Selo Gotalovo je iz sastava župe Drnje godine 1830. ušlo u sastav župe Gola. Iste je godine u Ždali podignuto novo groblje, a takvo je osnovano za Golu 1834. godine u čijem je središtu postavljen lijepi pozlaćeni križ. Župni dvor (kurija) bila je podignuta u godini osnutka župe, a preuređena je bila 1833. godine. Gradnja zidane župne crkve je počela 1839. godine, a 10. svibnja 1840. godine je blagoslovljen kamen-temeljac. U kanonskoj vizitaciji od 1. srpnja 1840. godine piše: “Župna crkva u Goli, koja je ove godine izgrađena, od čvrstog materijala i novog oblika, 17 hvati duga, 7 hvati i dva koraka široka, a do vremena izgradnje ove nove crkve župi je za crkvu služila drvena kapela, 8 hvati duga i 4 široka. Izgradio ju je vjerni narod ove župe.” Godine 1842. je napravljen toranj crkve, a zidovi su iznutra i izvana ožbukani. Crkva je pobijeljena iznutra i izvana, u novu crkvu su prenesene obnovljene orgulje iz stare kapele. Iste godine, 25. rujna, Franjo Milinković, podarhiđakon i župnik đurđevački, blagoslovio je novu crkvu uz prisutnost mnoštva puka i susjednih svećenika.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Uskoro predaja uzoraka za izložbu rakije!

Poljoprivredna udruga Kalinovac povodom Dana općine Kalinovac organizira 11. Međunarodnu izložbu rakije, pripravaka od rakije i octa. – Izlagači su po uzorku dužni donijeti najmanje

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI