Stjepan Radić: Hrvatska Podravina od Koprivnice do Virovitice može se smatrati za kolijevku seljačke stranke

Piše: Hrvoje Petrić

Stjepan Radić (rođen prije 150 godina) još je krajem 19. stoljeća održavao kontakte s pojedinim osobama iz Podravine. Prvo poznato pismo pisano Stjepanu Radiću iz Podravine uputio je Josip Herenčić iz Rasinje 18. kolovoza 1895. godine. Kada je Svetimir Korporić iz Hlebina pisao Stjepanu Radiću iz Praga 22. lipnja 1896., molio ga je da «ako imaš novaca, kupi ove knjige i pošalji ih odmah u Hlebine, pošta Drnje kraj Koprivnice, a u isti čas piši meni i ja ću ti smjesta novce slati.» Stjepan Radić je 17. listopada 1896. boravio kod svog prijatelja Svetomira Korporića u Hlebinama. Radić je iz Hlebina uputio pismo svojoj djevojci Mariji Dvořákovoj. Idući dan joj je uputio pismo iz Mosti kraj Koprivnice. U Moste ga je kolima dovezao Korporić kolima. Tamo je posjetio svoga prijatelja Milana Heimrla koji je bio kod svog ujaka inače župnika u Mostima.

Stjepan Radić

Svetimir Korporić je 24. travnja 1897. iz Hlebina pisao pismo Stjepanu Radiću u Pariz, a potom 3. rujna 1897. u Laussannu u Švicarskoj, gdje je Radić tada boravio. Poznat je boravak Stjepana Radića u Drnju 14. kolovoza 1898. godine kada ga je Svetimir Korporić nakon posjeta Hlebinama dovezao na drnjanski željeznički kolodvor. Iduće poznato Korporićevo pismo iz Hlebina je bilo upućeno Radiću u Zemun 15. studenoga 1900. godine.

Čak je oko 20 ljudi iz Drnja početkom 1904. godine bilo pretplaćeno na novine Dom koje je izdavao Antun Radić, brat Stjepana Radića. Zbog toga je već prije osnivanja seljačke stranke u ovom selu stvarano ozračje pogodno za razvoj seljačkog pokreta. Spomenimo da su pretplatnike Radićevih i njemu bliskih novina smatrali članovima seljačke stranke.

Prema svjedočenju suvremenika, Stjepan Radić došao je u Drnje u drugoj polovici svibnja 1904. godine kako bi ustrojio «organizacijsku jezgru» buduće stranke: «Nepoznati do tada gospodin jednostavan i oku prijazan, zapažen je u selu kako tu i tamo putem zaustavlja po koju seljačku ženu ili dijete, a tako ljubazno i prijazno razgovara kao već stari prijatelj i dobar znanac. On je naime žene i djecu raspitivao o pojedinim gospodarima u selu, koje je imao kod sebe kao pretplatnike Antina Domića kojih je u našem selu Drnju bilo na broju dvadeset. Prijazno držanje nepoznatog gospodina naprama seljačkom svijetu zapaženo je u selu kao neko do tada neviđeno čudo, jer to je bio prvi slučaj da se jedan gospodin sa seljačkim ženama i djecom tako lijepo i prijazno razgovara. Pošavši Stjepan Radić u kuću tadašnjeg pretplatnika Domića Josipa Imbriovčana predstavivši se kućegazdi kao brat Antuna Radića urednika ‘Doma’ Stjepan Radić. Nakon što ga je kućegazda ljubazno i s osobitim poštovanjem primio, objasni mu Stjepan Radić svrhu svog dolaska u Drnje te ga zamoli, da o njegovom dolasku obavijesti seljane, a naročito pretplatnike Domića. Glas o dolasku Stjepana Radića brzo se proširi selom, ali se seljaci nažalost u svom neznanju, mraku i strahu pred gospodom nisu odazvali u većem broju. Sakupili su se samo pretplatnici Antina Domića. Razgovor Stjepana Radića sa dvadesetoricom seljaka trajao je nekoliko sati. Svaka je Radićeva riječ prisutnima otkrivala baš ono što su oni sami kao mislili i osjećali potrebe svog seljačkog života. Vidjevši Stjepan Radić, da su seljaci njegovo razlaganje razumjeli i što više sa naročitim zadovoljstvom primili i usvojili, odmah predloži, da između sebe izaberu mjesne povjerenike, koji će imati za zadaću da u selu dalje šire i razvijaju sve ono što su tada od njega čuli.» Nakon toga su u Imbriovčanovo dvorište gdje se održavao sastanak došli policijski organi, ali je Radić pozvao sakupljeni narod u kuću gdje su se zaključali i uspješno završili sastanak.

Tajni sastanci

«Neočekivani uspjeh u Drnju, seljačka svijest i neustrašivost podravskih seljaka toliko je obradovala Stjepana Radića da je odmah odlučio ostati u Drnju, odnosno u ovom kraju nekoliko dana, da posjeti i obližnja sela. Još isti dan otišao je… Radić u društvu s nekoliko pristaša iz Drnja u Torčec, a zatim u Đelekovec, Sigetec i Hlebine vraćajući se svaki dan sa svojom pratnjom u Drnje gdje je prospavao noć.» Daljnje širenje svojeg političkog nauka Stjepan Radić je u podravskom kraju proveo u kolovozu 1904. godine održavši tri “pouzdana sastanka” u Novigradu, Molvama i Virju i na kojima je izložio one glavne misli koje se imaju smatrati kao “prvo sjeme” Hrvatske pučke seljačke stranke.

Prema tome, možemo zaključiti da je još prije osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke u svibnju 1904. godine Stjepan Radić upravo u Drnju stvorio svoju prvu jezgru i organizaciju na terenu iz koje je dalje širio seljački pokret, na čitavom hrvatskom prostoru. Iz nje je svoj nauk širio po susjednim selima – prvo u Torčecu, a nakon toga u Đelekovcu, Sigecu i Hlebinama. Među ovim selima osobito valja izdvojiti Đelekovec gdje je još prije službenog osnutka Hrvatske pučke seljačke stranke, pod vodstvom braće Radić, stvorena jedna od najučinkovitijih budućih baza seljačkog pokreta u Podravini. Ovdje su živjeli napredni seljaci od kojih su mnogi već tada bili pretplatnici seljačkih novina “Dom” koje je izdavao Antun Radić.

Novine „Podravac“ u Virju više puta su 1904. na svojim stranicama iznosile potrebu osnivanja Hrvatske seljačke stranke, utirući tako put njenom formalnom osnivanju. Tako primjerice 2. srpnja 1904. donose opsežni članak „K osnutku hrvatske seljačke stranke“.

U kolovozu 1904. godine Stjepan Radić stvorio je svoju drugu političku jezgru u Novigradu, Molvama i Virju, jer je u tim selima sredinom kolovoza održao tri pouzdana sastanka i na njima izložio one glavne misli koje su suvremenici smatrali kao „prvo sjeme“ Hrvatske seljačke stranke. Ovi sastanci su osim rada na profiliranju stranačke ideologije predstavljali ujedno pripremu za formalno osnivanje seljačke stranke.

Stjepan Radić sa suprugom i kćeri

Kako je 1904. počinjala Hrvatska pučka seljačka stranka u okolici Virja pisao je 1905. jedan od njenih utemeljitelja – Peroslav Ljubić: “ … Ja sam naime s g. Stjepanom Radićem priredio prošle jeseni nekoliko pouzdanih sastanaka u Podravini, a na tim sastancima raspravljalo se o potrebi i zadacima Hrvatske pučke seljačke stranke. Poslije tih sastanaka o stranci se toliko pisalo u našim novinama, ali se je za to živo radilo na tom, kako da stranka, već u godini 1905. stupi u život i otpočne svojim djelovanjem. Nedavno sam u „ Hrvatskim novinama“ javio da se je 22. prosinca prošle godine sastalo u Zagrebu više iskrenih prijatelja, koji su toga dana stvorili program hrvatske pučke seljačke stranke. Taj program smo donijeli u cijelosti na posebnom prilogu, koji je bio priložen prvom broju „ Hrvatskih novina“ . Temelj pako samoj stranci udaren je već onim danom, kada je ta misao nikla i ušla megju narod. No opazio sam i sam, da naši prijatelji u Podravini poslije ovo nekoliko prošle jeseni održanih sastanaka očekivali, da će se što prije početi ovim poslom, kako im se na sastancima razlagalo. Kako je ovo zamašan i težak posao, koji iziskuje vremena i razmišljanja, trebalo je raditi oprezno, razumno i polako. Danas je hrvatska pučka seljačka stranka gotova stvar. Ona je već danas jedna od najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj, jer broji u prvom svom začetku preko 17.000 članova. Dana 9. siječnja o. g. sastadoše se opet prijatelji hrvatske pučke seljačke stranke u Zagrebu, a na tom sastanku potpisan je po njima program i pravilnik, ili red, po kojem će se raditi i po kojem će se stranku organizirati. Osnivači porazdijeliše si odmah posao, pa ću i ja sam za koji dan tim poslom započeti u Podravini. Možda se već zanimate kakav će to biti posao. Lahak, no važan i ozbiljan, ali ne ću da ga mećem na veliko zvono. Budite samo pripravni. Novine HPSS-a su Hrvatski narod, Pučki list, Hrvatska misao, Hrvatske novine.“

U siječnju 1905. godine Stjepan Radić je ponovno došao u Drnje, o čemu je sačuvan izvjštaj: “iz Drnja u pratnji desetorice pristaša krene u hrvatska prekodravska sela u namjeri da razbije tamošnju još tada čvrstu frankovačku frontu. Pošli su iz Drnja pješke. Nekako na pola puta dogodi se Radiću mala nezgoda u tome što mu se u gotovo neprohodnom zimskom blatu odkinuo đon od cipele. Ali Radić u svojem uvijek vedrom raspoloženju i ako uz punu cipelu vode i blata, i sa špagom privezanim đonom uz cipelu nastavio je put u Gotalovo u najboljem raspoloženju.” U Gotalovu su Radića neistomišljenici pokušali fizički napasti da su ga “njegovi prijatelji iz Drnja morali uzeti u osobnu zaštitu od pokušaja fizičkog napadaja nekih frankovaca.

Povjerenici

Stjepan Radić je krajem kolovoza 1905. posjetio Peteranec, Drnje i Novigrad Podravski “koji velika su mjesta, a seljaci su ovdje veoma bistri, većinom pismeni, dobri su gospodari, a i na glasu su kao i naši primorci sbog svoje iskrene pobožnosti.” Ljudi su najviše čitali Hrvatski narod i Hrvatske novine. “I u Drnju se nagjoše dva žestoka protivnika seljačkoj stranci: župnik Vimpošek još i danas obzoraš i magjaronski frankovac seljak Petrović.” Dana 27. kolovoza 1905. godine u kući Mije Imbriovčana održao se sastanak HPSS-a, a na njemu je bilo oko tri stotine osoba iz Drnja, Botova, Torčeca, Peteranca, Sigeca i Đelekovca. Nakon Peroslava Ljubića, govorio je Stjepan Radić: “Vi ste, prijatelji, hvala Bogu, svi dobri kršćani… Danas malo diete znade odgovoriti tko je Bog, a nekada su se time bavili samo filozofi ili mudraci, a većina ljudi bijahu robovi, tj.samo orudje našoj gospodi. I kad su poslie ovi robovi shvatili kršćanski nauk, biesnili su proti njim njihovi gospodari, svakojako ih mučili, govoreći, da za roba nije nauk na duši, nego samo udarac batine. Takvih, rekao bih pogana, ima i danas, koji javno govore i pišu, da je za seljaka samo plug i motika, da za njega nije politika, tj. briga za domovinu, za narod i za državu. Takvi nesretnici govore to zato, jer da seljak ne može razumjeti, što je to politika. A koji od vas nije kadar shvatiti, da se danas ništa ne da postići silom, nego da nam valja uviek raditi po zakonu, ali tako složno i odvažno, da će se naš glas svuda uvažiti, osobito gdje budemo u većini ? Tko od vas ne razumije, da si narod ne može izabrati zastupnika, ako na izboru vlada sila, i tko od vas ne zna, da je teško silu učiniti onda, kad svaki svoj gospodar ima pravo glasa, kad se službeni glasovi upravo gube medju tisućama izbornika iz naroda ? I onda je Radić dalje tumačio ideje i zadaću, program i organizaciju naše stranke a ljudi su željno gutali svaku njegovu rieč i vladali se tako, da se jasno vidjelo, kako im svaka rieč dopire srdcu. Ovomu govoru samo je na jednom mjesu nešto prigovorio bilježnik Frlan, a na drugom mjestu kazao je po tiho g. župnik da nije baš tako. Radić je naime oštro osudio sve one svećenike, koji od oltara ili s propoviedaonice napadaju seljačku stranku, njezine osnivače i njezine novine, pa je kazao, da nijedan svećenik pod smrtni grieh (prema crkvenom tridentskomu saboru) ne smije nikoga s propoviedaonice poimenice napadati i osudjivati. Govorio je i g. župnik, i sve dobro, dodavši jedino, da nam treba samo jedna hrvatska stranka, naglasivši, da se i prije ovako medju narodom radilo, a naročito da je pokojni koprivnički župnik i narodni zastupnik Berutamedju narod slao svoje saborske govore.” U diskusiji je sudjelovao i “magjaronski frankovac” Petrović. “Na pitanje, tko je proti seljačkoj stranci, nije se nitko oglasio, nego je u najvećem oduševljenju odredjeno 11 povjerenika i to: za Drnje Franjo Sabolić, Franjo Nožar i Mijo Sakač, za Torčec Andro Gašparić i Martin Kovačević, za Gjelekovec Stanislav Pongrac, Stjepan Varga, Josip Gjureta, Stjepan Pavlek i Ivan Gregurek; za Botovo Stjepan Doboš.”

Dolaske Stjepana Radića u Drnje je opisao seljački književnik Mihovil PavlekMiškina iz Đelekovca: “Bilo je to – čini mi se – godine 1905., kad sam ga vidio prvi put, kad se počela slagati i organizirati seljačka stranka. Koliko znam, prvi sastanak u mojoj okolici bio je u Drnju. Ja sam bio onda mladić, skoro diete, pa kako u ono vrieme nisu ni stariji mnogo čitali ni pratili političke događaje, gdje bi onda mi djeca? Ali ipak pošao sam i ja s nekim drugim našim ljudima na sastanak, da nas bude više. Kad smo došli u Drnje, već je sala bila puna. A ipak starije su pustili unutra, dok nas djecu nisu, – jer ni iz svog sela djecu nisu puštali. Ostao sam vani i hodao i čekao, dok sastanak svrši. Kad je prošao sastanak, ljudi su se razilazili i skupljali u družtva i medjusobno o tome razgovarali. Neki su odobravali i govorili, da bi tako i moralo biti, da seljak bude jedanput čovjek; drugi su govorili, da je to nemoguće provesti; a neki su i prigovarali, govoreći, da je od uviek zlo, i tako će ostati do vieka. Slušao sam to, zanimale su me te prepirke medju ljudima. A onda je počeo jedan starac, do koga, kako mi se činilo, nisu baš mnogo držali i nisu se baš mnogo obazirali na njega, kad je počeo: A kuda je taj gospodin sad otišao ? Da nije možda otišao piti s kojim od gospode, a pred nama im prigovara ? Ne, nije – odgovori jedan – pravda se sa župnikom. E, onda nije baš hrdjav čovjek, kad se župnik s njim razgovara – odvrati starac. Do župnika su u cieloj okolici dosta držali, jer je širio medju narod knjige sv. Jeronima…”

Pismen narod

U listopadu 1905. «u Gjelekovcu prirediše naši pristaše pouzdani sastanak na kojem je govorio predsjednik g. Stjepan Radić. Bilo je prisutno do 250 ljudi iz Gjelekovca i okolice, a prisutni požališe, da se već prije nije k njima došlo. Sastanak je protekao uzorno.»

Mihovil Pavlek Miškina o prvom Radićevom dolasku u Đelekovec 1905. godine izjavio je da su prve Radićeve riječi bile: «Nosite li molitvenike u crkvu?», te zapisao: «Kad su mu odgovorili da nose, odgovorio je, da je to dobar znak. Jer kad ljudi znaju da čitaju molitvenik, znat će i nešto drugo da čitaju. Te godine je osnovana Hrvatska seljačka stranka protiv tuđe sile i domaće krivice.»

Stjepan Radić je u novinama Hrvatske pučke seljačke stranke «Dom» 1907. izrijekom napisao: «Hrvatska Podravina od Koprivnice do Virovitice može se smatrati za kolijevku seljačke stranke, jer je tu naš sviet iskreno odan svojoj kršćanskoj katoličkoj vjeri, jer nema gotovo nimalo tudjinaca, jer su gotovo svi ljudi pismeni, a većinom i dobri gospodari, pa sbog svega toga moglo dobro shvatiti i od srca i prigrliti nauk seljačke stranke».

Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI