Što se dogodilo s križevačkim stanovništvom: Dio je poginuo u ratu, druge su Osmanlije zarobile…

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Feljton: dr. Hrvoje Petrić

Od sredine 16. stoljeća, prelaskom Čazme i Virovitice u sustav Osmanskog Carstva 1552., Križevci su postali pogranični grad na granici habsburškog i osmanskog imperijalnog sustava. Križevačka utvrda bila je sastavni dio Slavonske (Vindiške) vojne krajine odnosno Varaždinskog generalata, od 1578. financirana od Štajerske.

Pograničnost Križevaca potrajala je do kraja 17. stoljeća, tj. do Karlovačkog mira 1699., kada je formirana nova osmansko-habsburška imperijalna granica koja je bila pomaknuta dalje od ovoga prostora. Težište članka je na proučavanju temeljnih osobina prirodnih, bioloških i ljudskih čimbenika križevačkog okoliša tijekom 17. stoljeća.

Križevci i okolica na karti Valvasora s kraja 17. st

Uz povoljan strateški i prometni položaj, raščlanjen prigorski reljef s vertikalom horsta Kalnika, geološki i mineraloški odnosno petrografski sastav, povoljna klima i bogatstvo voda bili su elementi razvitka ovoga kraja u ranome novom vijeku. Pritom valja uzeti u obzir i važnost ljudskog faktora. Ljudska praksa u križevačkom okolišu 17. stoljeća, bilo koji fenomen antropizacije, bilo koji ekosustav uvijek otvaraju i temeljna pitanja moći, vlasti, interesa itd. i u tome bi smjeru bili mogući istraživački nastavci započeti našim člankom. Ovaj tekst treba shvatiti tek kao jedno razmišljanje o tome što je do sada učinjeno o proučavanju križevačkog okoliša u 17. stoljeću i u kojim bi se pravcima trebala usmjeravati buduća istraživanja. Među prirodnim i biološkim čimbenicima koji su obrađeni u radu čini se da posebice valja upozoriti na potrebu daljnjeg istraživanja utjecaja «malog ledenog doba» na ljude i prostor. Istraživanja utjecaja klimatskih promjena u ranome novom vijeku na križevačkom području tek čekaju svoje istraživače. Također, buduća istraživanja valja usmjeriti na značenje i simboliku šuma te voda u ranome novom vijeku te na iscrpnije izučavanje procesa antropizacije.

Kolonizacija

U 17. stoljeću odvijao se intenzivan proces kolonizacije Križevaca i okolice, što je povećalo gustoću naseljenosti Kalničkog prigorja. Način kolonizacije je dijelom bio prilagođen prirodnim osobinama i biološkim čimbenicima. On je uvjetovao stvaranje karakterističnog oblika naseljenosti i prigorskog pejzaža.

U drugoj polovici 18. stoljeća sačuvan je opis Križevaca: «Grad je okružen šest hvati visokim zemljanim bedemom. Njegov je jarak sa strane nasuprot eskarpi, nasuprot tom zemljanom nasipu, dubok šest stopa, a bara u jarku duboka je tri do četiri stope. Na ulazima se nalaze podizni mostovi. U gradu se nalazi pavlinski samostan i županijska kuća te još razne građanske kuće. U grad bi se za obranu mogle smjestiti četiri bojne, no dijelovi su utvrde jako propali i grad sada nije naročito obranjiv. Preko dijelova bi se utvrde bez naročitih poteškoća moglo popeti, a to ima, i zbog kuća koje leže vrlo blizu, loš učinak na okolne krajeve. Samo se na put prema Potočcu i na koprivničku cestu može pucati s istočne strane. U predgrađima se nalaze župna crkva, kapela sv. Florijana, još jedna kapela zvana sv. Rok i franjevački samostan, koji je okružen i kamenitim zidom. U sve bi se te zgrade za obranu mogla smjestiti bojna, a iz njih se mogu zapriječiti putovi koji ulaze u grad. Nad njima, pak, i nad gradom dominiraju Malo brdo i Barunov brijeg, a nad njima, pak, vinogradi Široko brezje. (…) Od gora najviše je brdo Široko brezje. Zagrebačka i koprivnička zemaljska cesta odmah izvan grada na kratkom dijelu moraju proći četiri i pet hvati dubokim usjekom, no dobre su za prolaz i u svako se doba njima može proći teškim kolima. Drveni mostovi izgrađeni za tu cestu također su u dobrom stanju. Put koji vodi prema Guščerovcu odmah od kapele sv. Roka do potoka Crnišćak prolazi udubinom i dalje ima glibljivo tlo, koje dugo ne odolijeva vlazi, a ima isto tako usku kolotečinu usječenu u mnogo dubokih rupa. Njime se lakim kolima može voziti samo za suha vremena. Ipak, u svako se doba može jahati. Majurski put ima sličnu, lošu kakvoću. Put prema Potočcu i dalje prema Batini, bjelovarske ceste i drugi putovi imaju čvrsto tlo, široku kolotečinu i njima se u svako doba, osim za vrijeme poplave, može proći teškim kolima. Šuma Široko brezje mogla bi se uporabiti za zaklon vojne postrojbe, da bi se zapriječila zemaljska cesta prema Koprivnici i Bjelovaru, a služila bi i inim zasjedama ako bi se osigurala vinogradima obrasla brdska izbočina Potočca. Živež se iz okolnih mjesta dovozi ovamo, a katkad bi se odavde mogao prevesti u Zagreb i Varaždin

Križevci na karti s kraja 17. st

Tijekom 16. i 17. stoljeća nastale su velike promjene u stanovništvu pograničnog prostora Habsburškog imperijalnog sustava, a išle su u pravcu smanjenja ukupnog broja stanovnika. Brojni izvori potvrđuju da su razmjeri depopulacije bili vrlo veliki: dio stanovništva je poginuo u ratnim sukobima, druge su Osmanlije odvele u zarobljeništvo, treći su se odselili u sigurnije krajeve (zapadna Ugarska, Hrvatsko zagorje itd.). Ipak, pretpostavljam da je dio stanovništva ostao živjeti na pograničnom prostoru, što prije svega potvrđuje činjenica da obrambeni sustav na ovom prostoru nikada nije došao u pitanje. U prilog tome idu i sačuvani govori lokalnog stanovništva. O brojnosti i prostornom rasporedu preostalih stanovnika buduća će istraživanja zasigurno dati pouzdane pokazatelje. Isto vrijedi i za vrlo važna istraživanja o kontinuitetima i diskontinuitetima na pograničnim prostorima oko Križevaca, koja će vjerujem, u skoro vrijeme dati rezultate. U ovom radu pokušat ću dati tek neka razmišljanja na osnovi dosadašnjih spoznaja historiografije i istraženosti izvora.

Pustošenje

Najintenzivnija pustošenja ovog dijela Križevačke županije izvršena su oko 50-ih godina 16. stoljeća. Iz nekih naselja vjerojatno su kmetovi sredinom 16. stoljeća raseljeni po raznim krajevima Ugarske kao i Moravske. Na puste posjede doseljavali su se u drugoj polovici 16. i tijekom 17. stoljeća novi stanovnici. Kako bismo «riješili» pitanja diskontinuiteta i kontinuiteta naseljenosti na križevačkom području, morat ćemo zaviriti u rezultate antropogeografskih istraživanja hrvatskog prostora. Geograf André Blanc je u knjizi o Zapadnoj Hrvatskoj, istražujući pitanja diskontinuiteta i kontinuiteta naseljenosti, između ostaloga, napisao: «Koliko treba vjerovati nekim autorima koji su, iz sklonosti za dramu ili epopeju, možda uživali uvećavajući razmjere nesreća, pretjerivali i generalizirali? Možda su neki drugi imali interesa da prikazuju stvari još crnjima? Katolički svećenici i biskupi vidjeli su sigurno prednosti u tome da muslimansku opasnost prikažu u još strašnijem svjetlu, ne bi li djelovali na kršćanski svijet i potaknuli njegovu materijalnu i moralnu podršku. Isto su tako izvještaji visokih oficira Vojne krajine mogli biti pretjerano pesimistični: trebalo je izazvati u austrijskim i ugarskim zemljama veliki pokret u prilog ugroženih krajeva; u više navrata glavni se štab morao obraćati bogatašima Štajerske, Koruške i Kranjske da pošalju novac… Spomenimo i neke zastrašujuće opise u srednjovjekovnim dokumentima, u vrijeme feudalnih ratova ili Tridesetogodišnjeg rata. Ako se shvate doslovno, čini se da je sve opustošeno, a ipak je, ukupno gledajući, stanovništvo ostalo gdje je i bilo ili, ako je izbjeglo, ubrzo se vratilo u svoja sela; ako je pak bilo pobijeno, drugi su naselili isti predjel. Osim uz velike ceste, kojima je dolazila najezda, povučenija naselja ostala su netaknuta. Ništa nije tako postojano kao ruralno stanovništvo, koje u svim nedaćama i opasnostima ostaje vezano uz pradjedovsku zemlju i, čim prođe opasnost, baci se na obrađivanje zemlje.»

Isti autor kasnije nastavlja: «teško bi bilo razumjeti zašto dokumenti tog vremena potpuno prešućuju područja ili sela koja su bila pošteđena i koja, prema tome, zauzimaju izuzetne položaje kojima se objašnjava njihovo preživljavanje, bilo zbog geografskih prednosti, bilo igrom slučaja ili zbog strateških nužnosti.» Blanc spominje pošteđeno područje, djelomično opustjelo područje te pustoš i tvrđave.

Blancove bismo spoznaje, u prerađenom obliku, mogli prenijeti i na šire križevačko područje. Prostori u sjevernom zaleđu Kalničkog gorja i zapadno od donjeg toka rječice Bednje spadali su u uglavnom pošteđeno područje. Iako su sela sjeverno od Kalničkog gorja i zapadno od donjeg toka rječice Bednje trpjela osmanske upade, velika većina ih je ostala najvjerojatnije stalno nastanjena, za što je dovoljno usporediti srednjovjekovnu s današnjom toponimijom. Obrambenu ulogu dijelom su igrale i prirodne prepreke, ali to do izražaja dolazi više u slučaju Kalničkog gorja, dok je slučaj tada močvarnog donjeg toka rječice Bednje bio tek neznatna prepreka za osmanske upade. U tom kontekstu treba razmišljati o tome zašto je najzapadnija utvrda križevačke natkapetanije bila upravo u Varaždinskim Toplicama.

Opustjelo područje

Istočno od Kalničkog gorja i donjeg toka Bednje nalazilo se djelomično opustjelo područje. Njega bismo mogli podijeliti u dvije zone. Jedna se nalazila između Kalničkog gorja i Križevaca, a druga između Križevaca i habsburško-osmanske granice. Teritorij između Kalničkog gorja i Križevaca predstavljao je prijelazni prostor između uglavnom pošteđenog područja i «pravog» djelomično opustjelog prostora između Križevaca i habsburško-osmanske granice. Između Kalničkog gorja i Križevaca ostala su u kontinuitetu funkcionirati vlastelinstva i posjedi. Da je kraj između Kalničkog gorja i Križevaca spadao u djelomično opustošena područja govori nam djelomični prekid kontinuiteta toponima od srednjeg vijeka. Možda bi o području između Kalničkog gorja i Križevaca bilo bolje govoriti više kao o prostoru narušene ravnoteže naseljenosti nego kao o prostoru potpunog diskontinuiteta. «Pravi» djelomično opustjeli prostor nalazio se između Križevaca i habsburško-osmanske granice. Tamo su kontinuitet naseljenosti skromnih razmjera u nekoliko naselja održavali starosjedioci iz okolice potpomognuti izbjeglicama iz jugoistočnih prostora. Razvitak šireg križevačkog područja u 17. stoljeću stvorit će socioekonomski i kulturni prostor, koji će biti osnovica kasnije pa dijelom i današnje prostorne organizacije te njegove naseljenosti.

Plan utvrde Križevci u 17. st

Potresi

Prostor oko Križevaca relativno su često pogađali potresi. Iako nema podataka o tome je li potres iz 1590. imao kakav utjecaj na Križevce, zanimljivo je zabilježiti njegov učinak na napuštanje utvrde Medvedgrad. Po Ivanu Kukuljeviću: «jedva izteče šesnaest godinah, odkad bijaše Medvedgrad s nova utvrđen, kad godine 1590. ljuti potres ne samo prednje zidine, nego također gradske sobe i kapelu u Medvedgradu natoliko ošteti, da se je nadalje u njih jedva stanovati moglo.» Iste godine se potres osjetio u Kaniži (danas Nagykanizsa), za koji Vitezović piše «Kanisa grad napolovicuse porusi i vnogo soldatov aliti vojnikov potucse.» Kako se Križevci nalaze na, po prilici, pola puta između Medvedgrada i Kaniže, koji su osjetili potres, moguće je pretpostaviti da se on osjetio na križevačkom području.

Od ostalih potresa u široj i užoj križevačkoj okolici tijekom 17. stoljeća zabilježeno je još nekoliko. Npr. 1640., 1669. i 1689. zabilježeni su potresi u Kranjskoj i Hrvatskoj, 1678. u belskoj župi i dijelovima Hrvatskog zagorja, 1686. spomenuta su dva potresa u Zagrebu te šest u njegovoj okolici, 1691. potres u Karlovcu, 1697. u Osijeku i okolici Zagreba, 1699. jak je potres porušio utvrde Veliki Kalnik i Medvedgrad, pavlinski samostan i crkvu u Sveticama te toranj crkve Sv. Marka u Zagrebu, dok je 1700. jak potres u Karlovcu nanio mnogo štete.

Hidrografska mreža okolice Križevaca izrazito je asimetrična, a najduži potoci i rječice teku kroz južno prigorje. Dragutin Feletar smatra kako ovi vodotoci izviru uglavnom pod samim kalničkim horstom i zatim teku prema jugu ulijevajući se u Glogovnicu. Dolina Glogovnice, Kamešnice i drugih vodotoka tipično su epigenetske, a tercijarne naslage (prije svega pliocenske i oligocenske) znatno su snižene. Najvažniji je vodotok Glogovnica, s prostranom aluvijalnom ravnicom i slivnim područjem od oko 680 km2. «Uz Glogovnicu (61 km duljine) još su u prigorju važni vodotoci Kamešnice (38 km), Črnca glogovničkog (44 km) i drugi, a za lokaciju grada Križevaca osobito potoci Koruška (28 km) i Vrtlin (12 km). Vodonosni slojevi, s obzirom na geološko-petrografsku građu, položeni su različito, pa neka područja Prigorja imaju problema s vodoopskrbom.»

O križevačkim vodotocima govori opis Križevačke županije iz druge polovice 18. stoljeća: «Potoci Crnišćak i Koruška sami po sebi nemaju važnosti i preko njih se može prijeći. Spajaju se dalje s Pištanskim jarkom, nakon čega ostaje potok Koruška, koji postaje znatan. Koruška postaje blatnjava, široka dva hvata i duboka dvije stope. Nakon tog spajanja preko nje se više ne može prijeći bez mosta. Potoci koji teku na istočnoj strani i spajaju se s potokom Glogovnicom najčešće nastaju samo od kišnice, sasvim brzo presuše i preko njih se na većini mjesta može prijeći na konju i kolima. Potok Glogovnica, koji tvori graničnu razdjelnicu Križevačke županije i Varaždinskoga generalata, širok je pet hvati i dubok tri stope, ima četiri stope visoke obale i blatnjavo dno i preko njega se nigdje ne može prijeći bez mostova. Kada se prelije, cijeli ravni kraj bude poplavljen, a prolazni putovi zapriječeni. Poplava potraje još dva dana nakon prestanka kiše.» Kod sela Majurca opisan je potok Glogovnica: «Potok Glogovnica u ovdašnjem je kraju širok pet hvati, dubok je dvije do tri stope, ima blatnjavo dno i četiri stope visoke obale. Preko njega se bez mostova nigdje ne može prijeći. Poplavi češće tijekom godine od čega cijela dolina bude natopljena vodom, a prolazni putovi zapriječeni. Poplava potraje obično još dva dana nakon prestanka pljuskova.»

Ovaj članak treba shvatiti tek kao uvodno razmišljanje o tome što je bi se još  moglo učiniti vezano uz proučavanju križevačke ekohistorije od sredine 16. do 18. stoljeću i u kojim bi se pravcima mogla usmjeravati buduća istraživanja.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI