Strah koji osjetim, da me netko hoće ubiti – ne želim ga nikome

Podravski list profile

Shizofrenija je duševna bolest sa značajnim kratkotrajnim i dugotrajnim posljedicama za oboljele, njihove obitelji, sustav zdravstvenih usluga i društvo u cjelini. Ovaj poremećaj izaziva značajnu individualnu patnju kao i često dugotrajnu nesposobnost, što negativno utječe na zaposlenost, a time najčešće i na socijalni status, odnose sa drugima i životno zadovoljstvo uopće – piše psihijatar Mladen Haupert na Belupovu portalu Zdravo budi.

Napominje i kako je od svih duševnih poremećaja shizofrenija povezana s najvećom stigmatizacijom i diskriminacijom. Dr. Haupert veli kako se ta pojava vidi i na individualnom planu, u obitelji, zajednici, ali i na razini donošenja zdravstvene i mentalno zdravstvene politike.

Čovjeku koji ima sreću da ne boluje od te duševne bolesti teško si je predočiti razinu patnje kroz koju prolaze oboljeli. Valen Sokač (66) iz Vojnovca Kalničkog nedaleko od Križevaca, nažalost, to zna od svoje 16. godine života.

– Ja imam šizofreniju. Na živce sam obolio još 1968. godine, odonda se liječim. No, bio sam u vojsci, onda još nisam bio tako bolestan. Sjećam se da mi se jaki strah od smrti prvi put javio negdje 1973. godine. Tada sam radio u PIK-u Vrbovec. U invalidsku penziju otišao sam za deset godina, nisam više mogao raditi. Imam sve skupa 11 godina i šest mjeseci staža – pripovijeda Valent.

Nekoliko mjeseci proveo je i u klinici Vrapče, a sada je, veli, bolest pod kontrolom.

– Svaki mjesec dobijem injekciju, koja me drži tih mjesec dana. Pijem i normabele. No, ipak me nekad primi napad. Kako to izgleda? Stalno mislim da me netko promatra, da me hoće ubiti. To je užasan strah, ne daj, Bože, nikome da ga ima – reći će Valent.

Zbog bolesti se nikad, kaže, nije ženio. Ipak, uglavnom funkcionira potpuno normalno, čak i vozi automobil. No, kao što je to čest slučaj, shizofrenija ga je gurnula u loše materijalno stanje.

– Sirotinja sam, danas imam 1100 kuna penzije. Sad sam i sam. Mama mi je umrla prošle godine, a ona je primala socijalnu pomoć. To nam je puno pomagalo – kaže Valent, koji svake godine oko Uskrsa prodaje maslinove grančice i crkvene kalendare, da si priskrbi koju kunu.

Nije uvijek bilo tako, prisjeća se.

– Za vrijeme Jugoslavije bilo je dobro. Za vrijeme Markovića kruh je koštao tri dinara, cigarete sedam dinara, a imao sam penziju od 3800 dinara. Kad je došla Hrvatska, sve je propalo – smatra Valent.

Napad straha, kaže, ima mjesečno jednom do dvaput, inače funkcionira potpuno normalno, uz adekvatnu terapiju.

Dr. Haupert kaže kako je u zadnjih nekoliko desetljeća došlo je do bitnog napretka u liječenju shizofrenije.

– Stvorena je čitava lepeza novih usluga čiji je cilj umanjivanje simptoma i poboljšanje kvalitete života, kao i restauracija produktivnog života. Liječenje i upotreba usluga obično se dijele po kliničkim fazama bolesti, odnosno liječenje akutne faze, faze stabilizacije, stabilne faze i faze oporavka. Optimalno liječenje uključuje neki oblik farmakoterapije, prije svega antipsihoticima u svim fazama poremećaja, najčešće u kombinaciji s različitim psihosocijalnim intervencijama. Pravilan terapijski pristup i adekvatan odabir medikacije u liječenju endogenog poremećaja, s efikasnim antipsihotičnim učinkom, jednostavnim doziranjem i povoljnim profilom nuspojava, rezultira specifičnim skladom koji donosi toliko željeni mir u život shizofrenog bolesnika– veli dr. Haupert.

Dr. Tihana Jendričko, pak, navodi kako se često pogrešno misli da shizofrenija znači podvojenu ili višestruku ličnost.

– Pojam ‘shizofrenija’ dolazi od grčke riječi ‘schizo’, što znači ‘podijeliti, cijepati’, i ‘phrenos’, što znači ‘razum, duša’, što bi se moglo prevesti kao ‘rascjep duše’ ili ‘podijeljeni razum’, a zapravo se odnosi na promjenu i oštećenje uobičajene ravnoteže osjećaja i razmišljanja. Kod muškaraca shizofrenija se obično javlja u adolescenciji ili u 20-im godinama, dok kod žena počinje u 20-im ili ranim 30-im godinama. Vrlo se rijetko javlja kod djece ili kod osoba starijih od 40 godina  – objašnjava dr. Jendričko.

Psihijatrica Nataša Đuran kaže kako veliki broj bolesnika kojima je dijagnosticirana shizofrenija trajno pati od nekih simptoma unatoč uzimanju farmakoterapije.

– Taj se broj prema nekim istraživanjima kreće između deset i 60 posto. Veliki broj bolesnika vrlo brzo nakon hospitalizacije prestaje s uzimanjem lijekova zbog nuspojava ili jednostavno zbog neprihvaćanja bolesti. Često niti obitelji ili skrbnici, udomitelji, ne razumiju bolest i potrebu stalnog liječenja. To sve dovodi do socijalne izoliranosti shizofrenih bolesnika, lošeg materijalnog statusa i nekvalitetnog života. U prošlosti su shizofreni bolesnici stavljani u okove i u tamnice. Danas, srećom, više nije tako, ali i dalje je teško prihvatiti da boluješ od shizofrenije, kako pacijentima, tako i obiteljima – zaključuje dr. Đuran.

U suradnji sa Zdravo Budi

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti