Susjedi negoduju, Marina kaže: Mojih četrdesetak peseka nikome neće ništa!

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Pojedini stanari Gajeve ulice u Novigradu Podravskom ogorčeni su na obitelj Ferenčić koja na svom imanju ima brojne pse te ih zbrinjava sve do udomljavanja. Članak je bio objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Ponekad, kažu ogorčeni stanovnici, na imanju ima i po 50 pasa koji svojim lavežom ometaju njihovu svakodnevicu.

– Možete si misliti kakva je to buka kad svi ti psi u isti glas zalaju. Upitni su i uvjeti u kojima ih oni drže, a mislimo da takvom nekakvom skloništu nije mjesto u samom selu gdje su naseljene kuće. Nemamo ništa protiv životinja, ali  situacija koju imamo nedaleko od naših kuća je nedopustiva – kažu ogorčeni stanovnici Gajeve.

Marina Ferenčić ne bježi od toga da psi o kojima skrbe ponekad i laju, ali taj je lavež kratkotrajan i događa se isključivo kad dolazi netko nepoznat ili poštar. Susjedi su joj, dodaje ona, često slali razne inspekcije, ali nikad nije dobila nikakvu kaznu jer sve radi po propisima.

– Zajedno s obitelji šest godina obavljam volonterski posao privremenog zbrinjavanja pasa kroz koji smo Općini uštedjeli najmanje 150.000 kuna. Kad god netko od neodgovornih vlasnika ostavi psa u selu, mene se zove da ga zbrinem, a takav smo slučaj imali i prije tri mjeseca. Iskreno mi je žao što psi ponekad ometaju susjede u dnevnom odmoru, ali to traje vrlo kratko jer se uvijek zaustave kad čuju moj glas. Rijetko kad laju noću i spavaju u zatvorenom, a lavež koji se zna čuti u noćnim satima dolazi od pasa iz susjedstva koji su na otvorenom – ističe Marina Ferenčić.

Zbrinjavanje pasa, naglašava Marina, obavlja se u suradnji s azilom i prema zakonu, a svaki odrasli pas je čipiran, cijepljen i streliziran. Pse, tvrdi ona, drži u odgovarajućim uvjetima i svaki ima svoj krevetić u kući ili kućicu za spavanje te se slobodno kreću, a najviše vole biti tamo gdje je ona i njeni ukućani.

– Svi su psi socijalizirani i nikad nikome neće nauditi. Naš je stav da su psi slobodna bića pa ih ne držimo na lancima i u boksevima i nikad nisu sami jer sam 24 sata s njima ili kad moram nekud otići, tu su moji ukućani. Zar netko misli da uživam po cijele dane raditi i skrbiti za pse, čistiti, odgajati, liječiti, tražiti domove, voziti u nove domove? Nikako! Ogroman je to posao, trud, zalaganje i težak rad bez dana odmora – pojašnjava Marina Ferenčić.

Uz devet vlastitih pasa, Marina trenutno ima 14 odraslih pasa za udomljenje te 19 štenaca i pasa mlađih od šest mjeseci. Većina pasa, ističe ona, kod nje provede najviše do 15 dana jer im vrlo brzo pronađe osobe koje će ih udomiti i to ne samo u Hrvatskoj, već i u inozemstvu. 

– Zapravo, oni nisu moji. Moji su koliko i od susjeda jer pripadaju općinama i trebaju što prije pronaći dom da dugoročno ne opterećuju proračun općina. Ovo što čini moja obitelj i svi drugi volonteri jest nešto korisno za zajednicu u kojoj živimo i državu općenito – smatra Marina Ferenčić.

Da je država odradila svoje, kaže Marina, i natjerala nedogovorne vlasnike da budu odgovorni, volonteri ne bi imali posla. Pse preuzima na molbu azila kad su oni prebukirani, a kako je Ottova kućica bila zatvorena u protekla tri mjeseca,  kod nje se pojavio veći broj pasa, no svejedno im vrlo brzo pronalazi dom. Broj pasa na njenom imanju vrlo će brzo pasti jer Ottova kućica ponovno radi, a otvoren je i novi azil u Sigecu.

– Iza nas je gotovo 1000 udomljenih pasa u proteklih šest godina aktivnog rada te smo napokon odlučli raditi kao Udruga Lajka i pokrenuti projekt Lajkin dom za koji početkom travnja kreće kampanja. Zemljište za Lajkin dom je rezervirano na obroncima Bilogore,izvan naseljenog mjesta, a vjerujemo da će Lajka kao projektna ideja privući brojne sponzore i donatore koji će pomoći u što bržoj realizaciji i oživotvorenju ideje. Naravno, ne želimo biti teret na proračun općine i snalazit ćemo se sami. Kontakte i poznanstva kroz minuli rad imamo po cijeloj Europi, a dotad molim susjede da se strpe kad ponekad začuju lavež. Znamo da smo predmet sprdnje i ismijavanja u selu i šire, ali eto, nama to smeta jer nas vodi vizija boljeg svijeta bez napuštenih životinja i s više osviještenih ljudi – zaključila je Marina Ferenčić.

FOTO I VIDEO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI