Susreli smo se s legendom od igrača: “Sad sam više Podravec nego Bosanac!”

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Marijo Dodik najbolji je strijelac u prvoligaškoj povijesti Slavena Belupa. U 316 utakmica u svim natjecanjima postigao je 109 pogodaka, od toga je u HNL-u zabio 83 u 271 nastupu, dok je 15 golova utrpao u 22 nastupa u Intertoto kupu, bivšem Uefinom natjecanju u kojem su Farmaceuti bili statistički najuspješniji sudionik.

Ostvario je uspješnu karijeru, ali nije ispunio sve svoje želje.

– Jedino mi je žao što iz Slavena nisam napravio jedan veliki transfer u neku od liga Petice, da igram uz najbolje svjetske igrače tog vremena. Interes je bio velik, bilo je ponuda iz Italije, Španjolske i Francuske. Vjerojatno bih u tom slučaju postao i reprezentativac – rekao nam je Dodo.

Da je tada otišao, vjerojatno u Koprivnici ne bi imao ovakav kultni status?

– Lijepo je to da ljudi imaju takvo mišljenje o meni i da imam takav status u klubu i gradu, ali bolje bi za sve bilo da sam otišao van, profitirali bismo i klub i ja.

Rođen je u Sarajevu 18. veljače 1974. godine, a prije dolaska u Koprivnicu igrao je za Željezničar, belgijski Mechelen i turski Sakaryaspor. Jedan je od rijetkih igrača koji su došli sa strane i ostali tu živjeti.

– Ni ja nisam mislio da će to biti tako, ali okolnosti su takve kakve jesu. Tu mi se rodio sin, ljudi su OK, stekao sam i dosta prijatelja s kojima se družim i igram veteranski i mali nogomet. Koprivnica je lijep i miran grad, nikad dosad nisam imao neko loše iskustvo u ovih 20 godina. Sad sam više Podravec nego Bosanac!

U posebnom sjećanju mu je prva gostujuća prvoligaška pobjeda.

– Pobijedili smo Cibaliju 1:0. Nakon završetka utakmice vidio sam našeg tajnika Damira Žganeca da jako plače i zabrinuo sam da se nekome iz njegove obitelji nije nešto dogodilo. No, on mi je rekao da plače od radosti, jer je Slaven prvi put pobijedio u gostima. Sve pobjede sa Slavenom su mi drage, posebno one protiv velikih klubova Dinama i Hajduka, kao i one u europskim utakmicama.

Dakako, Dodik rado pamti i duge nizove neporaženosti pod vodstvom trenera Mladena Frančića.

– Tad je bila dobra škvadra i prava atmosfera. Svi su ljudi bili uz klub, bila su to lijepa vremena. Danas je drugačije, sve se promijenilo. Nema više one atmosfere, ne osjeća se na ulici prije velikih utakmica. Neki dan je tu bio Hajduk, u gradu nisam osjetio ni djelić nekadašnje atmosfere kad bi Hajduk dolazio u Koprivnicu. Zašto je to tako, ne znam…

A koja mu je najdraža europska utakmica?

– Pobjeda na gostovanju kod Bastije. Svi su očekivali da ćemo dobiti četiri-pet komada, ali mi smo i na Korzici pobijedili 1:0, također mojim golom. Poslije toga bila je Aston Villa, bivši europski prvak s Ginolom, Mersonom, Dublinom, Schmeichelom na golu. Bila je ludnica u gradu, šteta što ih nismo pobijedili s više od 2:1, možda bismo prošli dalje. Malo su nas i podcijenili, a ja sam kriv što nismo zabili više jer sam propustio dvije velike prilike. I dandanas vrtim sliku kako sam s dva metra glavom promašio čistu priliku…

Najdraži trener?

– Luka Bonačić donio je pravu dozu profesionalizma u Slaven, pod njim i Frančićem sam igrao najbolji nogomet. Bili smo selekcionirana momčad s karakterom i pobjedničkim mentalitetom. Družili smo se, bili smo prava ekipa i zato smo imali dobre rezultate. Trajali smo nekoliko godina, Slaven je tada postao stabilan prvoligaš, što je i danas. Dugo već Slaven nije izborio Europu, to je želja vodstva kluba, također i moja želja, da opet ovdje dolaze veliki europski klubovi i da ljudi uživaju. Nadam se da će se to opet vrlo skoro dogoditi.

A suigrači?

– Od napadača Renato Jurčec i pokojni Miljenko Kovačić, nekoliko utakmica i Bojan Šimek s kojim sam se dobro slagao. Zatim Roy Ferenčina, a volio sam igrati i sa svim tim domaćim dečkima, od Daje, preko Zokija Ogrizovića, Brglesa, Radičeka… Svi su oni donijeli kvalitetu. Jasno, i Pero Bošnjak, bez njega to nije to!

Dodik u Slavenovoj školi vodi mlađe kadete.

– Ima dobrih igrača, nadam se da će neki od njih u budućnosti biti prvotimci Slavena.

A njegove ambicije?

– Želio bih jednog dana voditi i prvu momčad nekog kluba u Hrvatskoj ili inozemstvu. Zasad mi ide dobro, imam iskustva, bio sam pomoćnik Frančiću, Bonačiću i Ćiri Blaževiću, dosta sam naučio od njih… 

Još uvijek je aktivan u veteranima.

– U Omladincu iz Herešina igramo jako dobro i lijepo se družimo. S CB Activeom sam osvojio Zimsku ligu, a igramo i na KC ligi. Mali nogomet sam usavršio u Sarajevu još kao dijete, zasad mi još dobro ide. Dobra smo ekipa s Tušekom, Ogrizovićem, Mesićem, Radičekom… Naši prijatelji iz Inducte pokušavaju biti bolji od nas, ali zasad nemaju uspjeha. Zokiju Peričiću uvijek je bio san da Inducta bude poput Activea, ali to se nikad neće ostvariti – smije se Dodo.

Desetkom ispunio dječački san

Marijo je 2000. godine zabio šest golova Varteksu u pobjedi Slavena 7:1 u Koprivnici. To je još uvijek aktualni rekord kad je u pitanju broj golova jednog igrača na utakmici HNL-a.

– Ne možeš očekivati da ćeš zabiti šest golova na jednoj utakmici. Potrefilo se tako tog dana, imali smo jako dobru momčad. Oni su tada isto bili strašna ekipa s Bjelanovićem, Karićem i ostalima, a u finišu sezone su nas prestigli i otišli u Kup UEFA-e. Sretan sam da još uvijek držim taj rekord, makar nikad ne znaš što će se u budućnosti dogoditi. Svaki napadač mašta da zabije barem jedan gol na utakmici, hat-trick je savršenstvo, a tek dvostruki hat-trick… Tada sam u svim novinama dobio čistu desetku, time mi se ispunio dječački san, svi smo kao mali jednog dana htjeli odigrati ‘za desetku’ – rekao je Dodik.

FOTO Podravski list

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI