Kurvo, kobilo, svinjo šugava! Ubit ću tebe pa sebe – vikao je Marin iz Križevaca svojoj izvanbračnoj supruzi, odgurnuo je sa stolca, ošamario i pljunuo u lice. Nesretna 27-godišnjakinja bila je u tom trenutku u visokom stupnju trudnoće! Dulje je vrijeme trpjela uvrede i batine, no tad je odlučila reći „stop“ i sve prijavila policiji.
Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Ovo je samo jedan od brojnih slučajeva težeg obiteljskog nasilja koje se događa u Podravini i Prigorju. Međutim, tek rijetki se prijave policiji. Verica Rupčić, prva dama županijskog Povjerenstva za ravnopravnost spolova, ali i Marina Švagelj, predsjednica „bratske“ udruge HERA iz Križevaca, ističu kako iza svakog prijavljenog nasilja u obitelji „leži“ njih još deset neprijavljenih.
Samo ove godine, prema podacima Policijske uprave koprivničko-križevačke, na području županije imali smo 193 prekršaja nasilja u obitelji, a čak 43-oje nasilnika već je policiji poznato za takva nedjela. U tim slučajevima 185 žena bile su žrtve, a u 88 slučajeva muškarci. No, ovdje se radi uglavnom o uvjetno rečeno „blažem“ nasilju, uvredama, vikanju, svađama… U težim, kaznenim djelima, kad imamo i fizičke napade, a posebno ozljeđivanje – svi počinitelji su isključivo muškarci, a žene ni u jednom slučaju.
– Ove godine bilo je 17 kaznenih djela nasilja u obitelji i u svim slučajevima imali smo 17 žena koje su bile žrtve – otkrila je Dijana Žagar iz PU koprivničko-križevačke i dodala kako nije bilo ponavljača.
Slični su podaci i za prošlu godinu, od 23 kaznena djela, u sva 23 stradale su žene. U 2020. bilo je i 272 prekršaja, bilo je 281 žrtava među ženama, a 113 među muškarcima. Za njih 66 to nije bilo prvi put da je dolazila policija.
Ako je vjerovati iskustvu Rupčić i Švagelj, a ovom problematikom bave se dugi niz godina i svakodnevno se susreću s takvim slučajevima – pomnožimo brojke s 10 i dobijemo gotovo tri tisuće prekršaja godišnje i stotinjak kaznenih djela. Prema tome, svaki treći dan jedna je žena u našoj županiji premlaćena, a naša policija usto mora osam puta dnevno izlaziti na dojave o obiteljskim svađama.
– Ovaj podatak o 10 neprijavljenih slučajeva na jedan prijavljeni uopće nije netočan – ispričala nam je Marina Švagelj prošli tjedan kad se obilježavao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
– Žene ne prijavljuju jer se boje, ne vjeruju institucijama, egzistencijalno ovise o zlostavljaču, a još ako su tu i djeca, onda je još teže ženi prijaviti slučaj – navodi Švagelj koja želi ohrabriti žene da se odluče na taj korak, a udruge poput HERE su tu da se pobrinu da im odlazak od zlostavljača bude što bezbolniji.
Udruga provodi i velik projekt Sigurne kuće koja je trenutno u iznajmljenim prostorima u jednom našem gradu. Ima kapacitet smještaja za osam žena. Iduće godine, nada se Švagelj, imat će gotovu i vlastitu sigurnu kuću za 15 žena, ali i apartmane za djecu. Tendencija je ipak da se žene što više distancira od zlostavljača pa su tako u našoj Sigurnoj kući žene iz drugih županija, a naše idu negdje drugdje. Predviđeno je po pravilniku da tamo budu do godinu dana, no Švagelj misli da to nije dovoljno i da bi država te lokalna zajednica trebale naći rješenje da se ženama da više vremena i prostora da „stanu na noge“.
Švagelj ipak ističe još jedan velik problem:
– U Hrvatskoj je pravo vlasništva ipak veće od prava na „život“. Zato se zlostavljane žene mora negdje smjestiti na sigurno, dok nasilnici ostaju u kući. Jer, u većini slučajeva, oni su i formalni vlasnici doma.
