Svako je selište moralo davati dva kopuna, dvije kokoši, 12 jaja i jednu svinju!

Piše: Hrvoje Petrić

U prošlom smo nastavku objasnili da, iako skupine slobodnjaka kao posebne grupe podložnika postoje još od kraja 15. stoljeća, njihov je položaj bio drugačiji od kasnijih slobodnjaka jer im povlastice nisu bile nasljedne. Postanak nasljednih slobodnjaka u 17. stoljeću uglavnom je bio povezan s naseljavanjem, odnosno vlastelini su im morali dati povoljniji položaj jer je stalno postojala mogućnost da pobjegnu u susjednu Slavonsku krajinu (Varaždinski generalat) i ondje postanu krajišnici.

Torčec

Barbara Bednyey je selo Cvetkovec naselila kolonistima, koji su 1662. godine dobili slobodnjački status. Svaki slobodnjak dobio je selište i osam jutara oranica s livadama koje su trebale davati šest vozova sijena. Od svakog selišta trebali su plaćati četiri forinte. Privilegij koji su dobili glasi u prijevodu na standardni hrvatski jezik: „3. kolovoza 1662. godine. Ja Barbara Bednyei, udovica plemenitoga i visokopoštovanoga gospodina Keczer Nikole, dajem na znanje svima pred koje dođe ovaj moj otvoreni list, kako sam ja protjerala Vlahe sa svoje zemlje Cvetkovog Dola, zbog njihove nepravde učinjene protiv mene i nevjernosti. Na tu zemlju ili selište nastanjujem sa svojim sinom Keczer Ivanom “slovenske sine” i primam pod moju zaštitu, obranu i zagovor. Dole navedenim popisanim naseljenicima dajem 8 rali zemlje u cijelosti i svakome od njih za kuću i selište, šest vagana sijena, vinogradi pored toga koliko si budu htjeli otkrčiti, pod uvjetom da ti dole navedeni naseljenici budu dužni meni i mome sinu Ivanu Keczeru i njegovim potomcima, od gore spomenutog selišta, svaki od svoje okućnice od osam rali dati 4 ugarska dukata na Dan sv. Martina. Ako ne bi položili novčani iznos na spomenuti Dan sv. Martina gore, bit će dužni isplatiti uz globu. Tko, pak, bude posjedovao vinograd, morat će također ispuniti daću gornicu, a ako bi moj sin ili njegov potomak morao poći u vojni pohod, moraju poći naoružani s njim,  te biti pripravni i spremni. A ja, gore spomenuta gospođa, sa svojim sinom i njegvim potomcima, budem dole popisane ljude držala u zaštiti i sva njihova prava štitila i branila. Ako bi se među naseljenicima našao neki nevaljao čovjek, slobodna sam ga otpustiti sa svoje zemlje i protjerati, a ako bi netko svojevoljno htio otići, dužan je javiti se meni i mome potomku i dati uobičajeni dar. Ovi dole popisani naseljenici su na gore spomenutoj zemlji: Đurko Polec, Marko Tomas Horvat, Mihael Hunyadi, Matok Zvonar, Matok Kramarić, Martin Kuzmović. Ovu ispravu ili pravo popisanih ljudi, njihove djece i njihovog potomstva osnažujem mojim pečatom i potpisom moga sina.

Cvetkovec na karti iz 18. stoljeća

Pročitao i s originalom usporedio Anton Berke, sudac Križevačke županije i Iudexnobilium.”

Tijekom prve polovice 17. stoljeća dolazi do obnove naseljenosti sela Torčeca, koji se, koliko je to za sada poznato, spominje od 1643. godine. Koloniste je u Torčec, koji se tada nazivao Donji Torčec, naselio sredinom 17. stoljeća plemić Bočkaj. On je svakom kolonistu dao osam jutara oranice, a sve ostalo tj. druge oranice, livade, šume, kao i pašnjake držali su dijelom preko Drave, a dijelom na području Vojne krajine. Bočkaj je kolonistima dao status slobodnjaka.  

Sačuvan je zemljišnik (urbar) između vicekapetana Nikole Makara s podložnicima u Torčecu od 12. srpnja 1665. godine. Torčanci su Makaru bili dužni davati podavanja svake godine “doklam mira z Turci bude”. Ako bi došlo do prekida mira  onda je regulirano da se napravi nova pogodba, ali ono što su se dogovorili morali su Torčanci izvršavati. Stanovnici Torčeca su morali:

            1. svake godine davali dva dana po četrdeset kosaca,

            2. po četrdeset žetelaca na dva dana za pšenicu,

            3. isti broj žetelaca za hajdinu,

            4. isti broj žetelaca za proso,

            5. na dan Sv. Martina (11. studenoga) kao kolektivnu daću plaćati 100 talira, davati 35 kopuna svake godine oko Martinja ili Miholja,

            6. davali su 35 pilića “kojeh čezleto da bude moja dva meseca a njihova pakotrejti”,

            7. desetinu svih žitarica  “da ono k sudecu zvoze i da se ond izmlati i vu Kuzminec dopela” u vlastelinov kaštel,

            8. “da bi kakvoga hudodelnikavu lovili da su ga dužni vu kaštel kuzminski dopeljati”,

9. “ako bi kada vulovili sužnja da su ga dužni vu kaštel moj dopeljati i zapitek suproti tomu hoće se dati”,

            10. “ove težake koje su dužni davati da imaju rano dohajati okolu ore šeste ali sedme imanja i vsakojačkvu obrambu da su oboružni dužni dojti i braniti”.

Vlastelin je stanovnicima Torčeca nametnuo plaćanje kolektivne daće od 100 talira. Novo i neuobičajeno podavanje za slobodnjake bila je tlaka. Torčec je trebao dvaput godišnje davati 40 kosaca, dva puta po 40 žetelaca za pšenicu i dva puta po 40 žetelaca hajdine i prosa. Osim toga, podložnici su trebali davati 35 kopuna i 35 pilića, te desetinu svih žitarica.

Stanovnici Torčeca pružili su otpor tim teretima koje im je nametnuo Makar, te je on od 1669. do 1674. godine protiv njih vodio parnicu, ali slobodnjaci iz Torčeca nisu se pomirili s novim teretima pa su nastavili borbu. Problem je najvjerojatnije bio i to što su Torčanci osim spomenutog morali vlastelinu predavati eventualne zarobljenike i dolaziti naoružani radi obrane imanja kao i svake druge obrane, s čime stanovnici Torčeca nisu bili zadovoljni.

Slobodnjacima naseljenima u pusto selo Globočec koprivnički vicekapetena Lovro Jagatić je 1663. godine nametnuo da su morali platiti zajedno ugarskih dukata, služiti oružjem kao i drugi slobodnjaci, a kada bi u ratu nešto zaplijenili, trećinu su morali dati Jagatiću, a njihov privilegij u prijevodu glasi: „Ja, Lovro Jagatić, potkapetan konjanika Koprivničke krajine pod zapovjedništvom gospodina Jurija Erdödyja mlađeg, velikog kapetana spomenute krajine, dajem na znanje ovom mojom ispravom svima kojih se tiče i kome god dođe pred lice ova isprava, kako su došli pred mene poštovani i viteški Tadija Andriević, Ivan Brodarić, Pavel Stoičević i Ivan Mikulić, zauvijek pobjegavši iz Osmanskog carstva u koprivničku krainu i zamolili mene, kako za sebe tako i  druge svoje drugove i “pajdaše“ da se  nastane, budući da  sada imam pusto selište Globočec na ludbreškom vlastelinstvu od uglednog gospodina Jurja Erdödya, gore spomenutoga gospodina. Imenovani dopusti gore navedenim ljudima i svima i ostalima koji budu htjeli nastaniti u spomenuti Globočec. Mogu se preseliti, sagraditi nastambe i cijelu jednu godinu biti slobodni počevši od sada i bez ikakve službe, a nakon godinu dana da gore navedeni Tadija Andriević, Ivan Brodarić, Pavel Stoičević i Ivan Mikulić i ostali njihovi tovauši budu dužni ako im dobra volja bude iz prinosa, ako bi im Gospodin Bog nešto dao, da mi daju trećinu prinosa, a dvije trećine sebi ostaviti i učiniti s tim što god žele, što je krainski običaj. Ako ti isti, ili njihovi sinovi ili njihovi potomci ne bi mogli vršiti tu službu ili ne bi znali, dužni su i moraju  sabljom, puškom kao i drugi slobodnjaci služiti i od cijelog selišta 30 ugarskih dukata godišnje davati kako je prvo od tog sela služeno i plaćano. Dogovorivši da vinograde koje sam obradio one godine moraju obraditi i zemlju koja je posijana da je zasiju “obsnjem”  i “posenem”, a koje su za sada zaorane pod proso i hajdinu, te im tako i onako zaorane uruke dajem kao i druge skupa s vinogradima kada se oberu, osim vinograda kojega je nekoć Vološić držao, kojega sam ja za sebe svojim novcima kupio. U ovom pravu ja se ovom mojom ispravom obvezujem da ću je pravedno ispuniti tako da to isto moraju i oni da će je pravedno održati. Zbog toga dajem ovu ispravu s mojim vlastitim potpisom i pečatom radi veće vjerodostojnosti.

Selo Globočec na karti s kraja 18. stoljeća

Dano u Ludbregu 24. svibnja 1663. godine. Potvrdio grof Georg Erdödy O. Lovro Jagatić O. Također potvrdio grof FranjoErdödy O.

Pročitao Stjepan Kato sudac Križevačke županije, ord. Judex nobelium”

Novčana daća

Na velikobukovečkim posjedima feudalna podavanja slobodnjaka iz Sv. Petra i Novog Sela bile su određene ispravama o naseljavanju i urbarom iz 1643. godine. Svaki slobodnjački posjed u Novom Selu trebao je godišnje platiti četiri, a u Sv. Petru šest rajnskih forinti slobodnjačkog činža. Ta je novčana daća bila 4-6 puta veća od one koju su plaćali kmetovi. Slobodnjaci nisu morali obavljati tlaku, a svako je selište moralo davati samo četiri radnika. Oni su sudjelovali u vlastelinskom lovu, prenosili vlastelinsku poštu, obavljali službu teklića, a u slučaju potrebe išli su u rat. Povrh toga svako je slobodnjačko selište moralo davati vlastelinu dva kopuna, dvije kokoši, 12 jaja i jednu svinju.

Prema urbaru iz 1696. godine slobodnjaci iz Černoglavca plaćali su godišnje 30 forinti, iz Duge Rijeke 36, iz Ivanca 28 i iz Čukovca 36 forinti. Tijekom 17. stoljeća Vlasi naseljeni u Prkosu plaćali su 18 forinti i 75 denara, a slobodnjaci iz Mikševog Sela 15 forinti i 75 denara.

Položaj slobodnjaka po pojedinim posjedima neznatno se razlikovao. Na svim su mjestima oni plaćali visoku novčanu daću koja je iznosila 4-5 forinti po selištu, ali su mnoga sela plaćala i u paušalnom iznosu. Slobodnjaci nisu davali tlaku. Njihova je osnovna služba trebala biti vojnička služba u vlastelinskom banderiju. Ali kako u 17. stoljeću više nije bilo velikih vojnih operacija i ratova, feudalci su slobodnjacima postepeno nametali i druge službe kao što su stražarenje, prenošenje vlastelinske pošte, sudjelovanje u lovu, obavljanje različitih poslova u kaštelima i tvrđavama itd. Slobodnjaci nisu bili slobodni seljaci. Oni su, jednako kao i kmetovi, podložnici svoga vlastelina. Njemu su morali služiti i davati novčanu rentu. Njihov položaj, uzeto u cjelini, bio je znatno bolji od položaja kmetova. Vlastelin je nad slobodnjacima imao sudsku vlast, a «najvažnija sloboština po kojoj su se razlikovali od kmetova sastaojala se u tome da nisu morali davati poljoprivrednu tlaku».

Za razliku od slobodnjaka, kmetovi su imali različiti položaj. Npr. u urbaru za spomenuti Veliki Bukovec iz 1643. godine vidi se da je tlaka bila osnovni feudalni teret kmetova. Svaki kmet je tjedno morao davati 2-3 dana tlake sa stokom ili ručno. U doba najvećih poljoprivrednih radova (od Petrova do Miholja) trebali su kmetovi raditi tri, a preko zime i u proljeće (od Miholja do Petrova) dva dana tjedno. Osim tlake, svaki je kmetski posjed morao vlastelinu davati godišnje  kabao zobi i isto toliko prosa, četiri kokoši i 12 jaja. Novčana daća po selištu iznosila je jednu rajnsku forintu godišnje. Donosimo dio urbara iz 1645. godine u prijevodu na standardni hrvatskijezik:Mi, gospodin Franjo Sigismund Sekel, slobodni gospodin i banderijat od Ormožai Zavrča dajemo na znanje ovom našom ispravom, svima pred koje god dođe, kako smo mi naselili poštovanog Grgura Petrina, suca našeg sela, sada naseljenog u Novom Selu i u mjestu Malčevi vetri, brata njegovog Ivana Petrina i Mihalja Ćuka s ostalim njihovim drugovima i dali smo im na svako kmetsko selo devet rali oranice od naše dvorske zemlje Velikog Bukovca, otkud će se pomagati a što se tiče sjenokoše svima koliko ih bude moglo dopasti da dobiju jednako.

Vlastelinsko vino

Oslobođeni su na četiri godine od dana nakon Sv. Martina biskupa, pod uvjetom da kad isteknu četiri navedene godine, računajući od svetkovine Sv. Martina, da moraju sa svakog kmetskog selišta spomenuti Grgur Petrin sa svojim drugovima i ostalim naseljenicima i njegova djeca svake godine dati 4 ugarske forinte u gotovim novcima, polovicu na Sv. Jurja Viteza, a drugu polovicu na Sv. Martina biskupa, položiti još četiri pijetla, 12 jaja, posudu i 4 težaške peše.

Isto tako da uvijek budu dužni poći u lov na našu zapovijed ili našeg vladara, iz svake kuće jedan čovjek, ikad god se zapovjedi da idemo u tabor, da uvijek od svakog cijelog kmetskog sela budu dužniti gore navedeni sa svojim drugovima i naseljenicima, nasljednicima i potomcima njihovim, s nama i s ljudima po nas poslanim, naši nasljednici i potomci poći i u taboru sve do tad biti, dok mi i naši ljudi, kako smo gore napisali, tamo budu. Isto tako da osim štete životinjske, što bi životinja učinila, sudac i njegovi zamjenici nemaju što suditi, nego da sve njihove razmirice moraju pred nas ili naše vladare donijeti i suditi prema vlastelinskom pravu zajedno s razmiricama ako bi životinja koja čini štetu na silu oteo. Na što mi gore spomenutim, sucu Grguru Petrinu, bratu njegovom Ivanu Petrinu, Mihalju Ćuku i ostalim njihovim drugovima, njihovim na seljenicima i potomcima dali smo ovu ispravu s našim osobnim potpisom i pečatom za njihovu buduću obranu.

Dano u našoj kuriji Veliki Bukovac na dan Sv. Šimuna i Jude apostola 1645.”

Položaj slobodnjaka dobio je u nekim elementima već krajem 17. stoljeća javno-pravni karakter. Slobodnjaci su  činili vojnu postrojbu svog vlastelina odnosno vlastelinstva (banderiumdominale). Hrvatski je sabor za vrijeme ratova donosio odredbe da vlastelinstva na kojima postoje slobodnjaci daju u vojsku određeni broj slobodnjaka. Ti slobodnjaci sudjelovali su u ratu kao vlastelinska postrojba i pod zapovjedništvom časnika koje je odredio njihov vlastelin. Smatralo se da su vlastelinstva sa slobodnjacima i predijalcima (dominiabanderiata) dužne opremiti i poslati svoje postrojbe u zemaljsku vojsku.

U prvoj polovici 18. stoljeća nametnute su neke nove dužnosti slobodnjacima. Neki slobodnjaci bili su prisiljeni prodavati vlastelinsko vino, a drugima je povećan podvoz na duge relacije, s time da su od ranije morali s polja voziti u spremište vlastelinske žitarice. Slobodnjaci, usprkos svom privilegiranom statusu, ipak nisu spadali u imućnije seljake jer su  držali posjede samo s 2-3 jutra oranica. Među njima je općenito prevladavao sitni seljački posjed.

Iako su slobodnjaci imali važnu ulogu u organiziranju hrvatske zemaljske vojske, feudalci su u 18. stoljeću, naročito u razdoblju kada nije bilo ratova, nastojali izmijeniti njihov položaj. Njima zapravo, osim pri nekim svečanostima, nisu mnogo trebali podložnici koji su vojnu dužnosti imali kao gotovo osnovnu dužnost jer više nije bilo direktne opasnosti od Osmanskog Carstva koje od mira u Srijemskim Karlovcima, potpisanog 1699. svoju granicu prebacuje s Drave na Savu. Time se položaj podravskih slobodnjaka znatno pogoršao.

Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI