SVJETSKI UMJETNIK: Mogao sam ostati u New Yorku, izabrao sam svoj raj u Legradu

Podravski list profile

Susjedi ga smatraju čudakom, a njegovo imanje džunglom bez premca i pitaju ga kad će to dovesti u red. On je Toni Franović, nesuđeni liječnik, akademski slikar koji govori desetak svjetskih jezika i profesor na Sveučilištu Sjever. Odrastao i rođen u Zagrebu, izlagao je diljem svijeta, a Legrad je otprije nekoliko godina postao njegov stalni dom u kojem ostvaruje svoj san: život u skladu s prirodom i uz prirodu u kojoj je sve u savršenom skladu.

Franović u svom ateljeu

– Ovo nije moj projekt, već trag mog života u Legradu koji mi je u nasljeđe ostavio Ivan Ladislav Galeta (jedan od osnivača permakulture, odnosno prirodne samoodrživosti, op.a.). Radi se o pristupu vodi kao temeljnom fenomenu za održivost, a to su čista dravska voda i vrba, i onda takav vrt donosi plodove cijelu godinu. Tu se ništa ne treba umjetno gnojiti niti navodnjavati, jer kroz ove kanale voda cirkulira. Imam i kokice i guske koje to biološki gnoje – objasnio nam je Franović dok nas vodi kroz svoje imanje.

Na prvi pogled neupućeni promatrač pomislio bi da se radi o običnoj zapuštenoj parceli na kojoj su tek sijenom označene staze, no kada se malo bolje pogleda, sve je savršeno posloženo. Između kanala odnosno staza posutih sijenom i piljevinom dominiraju vrbe, no kraj njih rastu razne voćke i vinova loza, a ispod njih pak, u raznom drugom bilju, povrtne kulture, poput luka, češnjaka, šparoga i čičoke.

Franović: Ovo nije moj projekt, već trag mog života u Legradu

Sve jedno drugo hrani, nadopunjuje i štiti od nametnika, a istovremeno je prilično bujno ako se uzme u obzir da je posađeno vrlo gusto, što je nezamislivo u konvencionalnom vrtlarstvu. Uza sve, raste u prilično pješčanom i šljunčanom tlu, koje i nije najplodnije. Bazeni su pak zamišljeni kao prirodni bazeni za navodnjavanje vrta, s ribama i žabama. Ispred kuće šljunak, imitacija dravskog spruda, i vrbe.

– Ova mreža vrba štiti me od zagađenja. Ja ne mogu natjerati ljude da ne prskaju po poljima. Sve to zagađenje tako taloži se gore – kazao nam je Franović, a da to što govori nije tek puko mudrovanje dokaz je i naš fotoreporter, kojeg je u Franovićevu vrtu prestala mučiti alergija. Sve dotad neprestano je kihao i brisao nos.  

I guske mogu biti inspiracija

– Ljudi u gradu, koji su više izloženi zračenjima i imaju bitno lošiju kvalitetu života, manje su bolesni od nas na selu. Mi tu sami sebe trujemo svojom poljoprivredom, samo što se to taji. Selo je uništeno – reći će Franović, koji živi sam s dva psa i mačkom.

Uz pogled na guske s guščićima, koji spavaju na otvorenom, bazene sa žabama i svoj ‘Edenski vrt’ nalazi inspiraciju za svoja umjetnička djela te neumorno slika.

– Uz Tel Aviv, New York, Istanbul, itd., Legrad je ipak vrhunac mog života, neću reći karijere, jer karijera je danas dignuta na jako bizarnu razinu. Da sam htio, mogao sam ostati u New Yorku, ali nisam. Ostajem u Legradu – veli Franović.  

Franovićevo labuđe jezero
Bazeni su zamišljeni kao prirodni bazeni za navodnjavanje vrta, s ribama i žabama

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti