SVJETSKI UMJETNIK: Mogao sam ostati u New Yorku, izabrao sam svoj raj u Legradu

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Susjedi ga smatraju čudakom, a njegovo imanje džunglom bez premca i pitaju ga kad će to dovesti u red. On je Toni Franović, nesuđeni liječnik, akademski slikar koji govori desetak svjetskih jezika i profesor na Sveučilištu Sjever. Odrastao i rođen u Zagrebu, izlagao je diljem svijeta, a Legrad je otprije nekoliko godina postao njegov stalni dom u kojem ostvaruje svoj san: život u skladu s prirodom i uz prirodu u kojoj je sve u savršenom skladu.

Franović u svom ateljeu

– Ovo nije moj projekt, već trag mog života u Legradu koji mi je u nasljeđe ostavio Ivan Ladislav Galeta (jedan od osnivača permakulture, odnosno prirodne samoodrživosti, op.a.). Radi se o pristupu vodi kao temeljnom fenomenu za održivost, a to su čista dravska voda i vrba, i onda takav vrt donosi plodove cijelu godinu. Tu se ništa ne treba umjetno gnojiti niti navodnjavati, jer kroz ove kanale voda cirkulira. Imam i kokice i guske koje to biološki gnoje – objasnio nam je Franović dok nas vodi kroz svoje imanje.

Na prvi pogled neupućeni promatrač pomislio bi da se radi o običnoj zapuštenoj parceli na kojoj su tek sijenom označene staze, no kada se malo bolje pogleda, sve je savršeno posloženo. Između kanala odnosno staza posutih sijenom i piljevinom dominiraju vrbe, no kraj njih rastu razne voćke i vinova loza, a ispod njih pak, u raznom drugom bilju, povrtne kulture, poput luka, češnjaka, šparoga i čičoke.

Franović: Ovo nije moj projekt, već trag mog života u Legradu

Sve jedno drugo hrani, nadopunjuje i štiti od nametnika, a istovremeno je prilično bujno ako se uzme u obzir da je posađeno vrlo gusto, što je nezamislivo u konvencionalnom vrtlarstvu. Uza sve, raste u prilično pješčanom i šljunčanom tlu, koje i nije najplodnije. Bazeni su pak zamišljeni kao prirodni bazeni za navodnjavanje vrta, s ribama i žabama. Ispred kuće šljunak, imitacija dravskog spruda, i vrbe.

– Ova mreža vrba štiti me od zagađenja. Ja ne mogu natjerati ljude da ne prskaju po poljima. Sve to zagađenje tako taloži se gore – kazao nam je Franović, a da to što govori nije tek puko mudrovanje dokaz je i naš fotoreporter, kojeg je u Franovićevu vrtu prestala mučiti alergija. Sve dotad neprestano je kihao i brisao nos.  

I guske mogu biti inspiracija

– Ljudi u gradu, koji su više izloženi zračenjima i imaju bitno lošiju kvalitetu života, manje su bolesni od nas na selu. Mi tu sami sebe trujemo svojom poljoprivredom, samo što se to taji. Selo je uništeno – reći će Franović, koji živi sam s dva psa i mačkom.

Uz pogled na guske s guščićima, koji spavaju na otvorenom, bazene sa žabama i svoj ‘Edenski vrt’ nalazi inspiraciju za svoja umjetnička djela te neumorno slika.

– Uz Tel Aviv, New York, Istanbul, itd., Legrad je ipak vrhunac mog života, neću reći karijere, jer karijera je danas dignuta na jako bizarnu razinu. Da sam htio, mogao sam ostati u New Yorku, ali nisam. Ostajem u Legradu – veli Franović.  

Franovićevo labuđe jezero
Bazeni su zamišljeni kao prirodni bazeni za navodnjavanje vrta, s ribama i žabama

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI