Kad bi netko neupućen prošetao centrom Križevaca, neki bi tamošnji stanari za njega mogli biti neočekivani. No, ne i za nas. Naime, na jednom parkiralištu u Ulici Ivana Zakmardije Dijankovečkog prošlog je mjeseca naš fotoreporter uspio uhvatiti nekoliko jedinki malih sova ušara, od kojih su neke taman bile na spavanju.
Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Da ove prekrasne noćne ptice imaju izuzetno važnu ulogu za naš okoliš, znali smo otprije, no ovom se prigodom nismo mogli ne zapitati kako to da su im staništa spomenuta stabla u samom centru grada, okružena betonom i zgradama, uz sav taj metež i buku kroz dan. Da se radi o njihovim sezonskim zimskim staništima, pojasnio nam je Darko Podravec iz Križevaca, član Udruge Biom i dugogodišnji promatrač ptica, koji je baš protekli vikend zajedno s drugim volonterima bio u akciji prebrojavanja ptica močvarica.

– Zapazili ste male ušare (Asio otus) za koje je karakteristično da se na zimska spavališta okupljaju u veća ili manja jata. Jedan od razloga zašto se okupljaju i u većim gradovima i u manjim naseljima može biti nekoliko stupnjeva viša temperatura zraka između zgrada u odnosu na okolicu, ali i dostupnost glodavaca na okolnim poljima kojima se hrane u kasni sumrak i rano jutro – govori nam Podravec, napomenuvši kako ih je teže susresti u proljeće, kada im je sezona gniježđenja tijekom koje zauzimaju napuštena gnijezda drugih ptica.
U centru Križevaca ih je zapravo teže sresti sada nego prije, kazuje Podravec, budući da su neke od grana stabala na kojima su inače obitavale orezane, a jedna je obližnja lipa raskošnije krošnje morala biti i srušena, i to zbog izgradnje stambenih zgrada.

– Prošlih se godina okupljalo dvadeset do trideset malih ušara na stablima u neposrednoj blizini PBZ banke, ali kako su prije dvije godine radi zaštite pješaka i automobila orezane grane breza, ušare su prisiljene na prilagodbu. Zato se sada u tišini okupljaju unutar različitih čempresa, jela i drugih stabala na širem prostoru između ulica Zakmardija Dijankovečkog i Drage Grdenića. Tako sam dnevnim obilaskom nakon Nove godine uočio ukupno 15 jedinki na spavanju – nadodaje Podravec, napomenuvši kako je moguće da postoji još lokacija na području grada ili u naseljima gdje bi sove mogle obitavati.
Građani takva saznanja mogu javiti unutar jednog od projekta građanske znanosti na internet stranici https://malausara.ptice.hr

– Sove su vrlo bitne za naš okoliš jer kontroliraju i smanjuju broj glodavaca kojima smo okruženi, a koji bi nam mogli predstavljati problem u smislu ugrožavanja sigurnosti hrane i javnog zdravlja. S druge strane, sove mogu tijekom zimskih mjeseci značajno unerediti vrlo mali prostor ispod svojih spavališta, no to se može ublažiti postavljanjem privremenih najlonskih presvlaka ili nadstrešnica – ističe Podravec, nadodavši kako su se pojedini građani, tijekom orezivanja stabala, žalili na glasno pijukanje sova tijekom noći, što im je remetilo miran san.

Međutim, to je rezultat ljudske djelatnosti, a sove su se samo prilagodile novonastaloj situaciji seljenjem na druga mjesta, što je vjerojatno iznenadilo one mještane koji nisu naviknuti na glasanje sova tijekom njihovih noćnih aktivnosti, objašnjava Podravec.
– To zapravo pokazuje da čovjekove aktivnosti često imaju utjecaj na okoliš koji možda može smatrati samo svojim, ali koji mu se lako i neočekivano može vratiti, poput bumeranga – zaključuje Podravec.
FOTO Nikola Wolf