Tako je to bilo u Koprivnici: Ako netko ne može platiti kaznu neka ostane bez ruke!

Podravski list profile

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Koprivnica je svoj postanak te razvoj i jačanje regionalnih funkcija temeljila na gospodarski i politički atraktivnom prometnom položaju. U prirodno-geografskom pogledu, Koprivnica se nalazi na najpogodnijoj lokaciji: to je ocjedita terasa na kontaktu tercijarnih pobrđa Bilogore s južne strane i močvarnih terena aluvijalne ravni Drave sa sjeverne strane, a u uvjetima srednjovjekovnog gospodarstva i prometa Koprivnica je obilato iskoristila prednosti svog položaja, pri čemu je imala prednost lokacije na transverzalnom odvojku prema jugozapadu – preko Križevaca u smjeru Zagreba i Jadranskog mora.

Doseljavanje

Negdje između 1000. i 1200. godine udvostručuje se broj stanovnika na zapadu Europe. U to vrijeme počinje velik kolonizacijski val prema istoku, u kojem se „višak“ stanovništva sa zapada preseljava prema srednjoeuropskim prostorima. Kolonisti su imali pravo slobodnog useljavanja i iseljavanja, pravo oporučivanja, pravo na vlastitu općinu, itd.

Nastajanje srednjovjekovnih gradova bio je složeni proces u kojem su važnu ulogu imali doseljenici sa zapada. Uz doseljenike (koloniste), važnu su ulogu imali ranije stvoreni gospodarski preduvjeti. Kao bitan faktor koji je utjecao na postanak grada javlja se trgovina. Prostor na kojem je nastajao grad Koprivnica bio je smješten na križanju trgovačkih putova. Jedan od njih išao je dolinom rijeke Drave i povezivao je zapadne i istočne prostore, a s njime se križao smjer kojim su komunicirala sjeverna i južna područja. Izgleda da je Koprivnica, kao i ostala slavonska gradska naselja, razvijala četiri osnovne funkcije: obrambenu, trgovačku, administrativnu i crkvenu.

Iako je jezgru gradskog naselja u Koprivnici predstavljala naseobina doseljenika, moguće je pretpostaviti kako je ona bila u blizini starijeg ruralnog naselja. Odabir smještaja naselja uz potok koji su nazvali Koprivnica, kao i izbor naziva na temelju biljke koprive, može upućivati na vrlo stari sloj slavenskog naseljavanja. Ne bi trebalo zanemariti važnost prijelaza preko potoka Koprivnica. U budućim bi istraživanjima trebalo pokušati otkriti nastaje li baš na tom mjestu tržna jezgra, tj. nukleus gradskog naselja Koprivnice. Ako da, onda bi trebalo pretpostaviti lokaciju prijelaza preko potoka i arheološki je istražiti.

Rješenje za otkrivanje kolonizacijskog vala mora se potražiti izvan pisanih dokumenata. Otprije je uočeno, ponajprije u njemačkoj historiografiji, da su trgovci u svom prodoru prema europskom istoku i jugoistoku osnivali naselja kojima su prvotna središta bila župne crkve sv. Nikole. Kako se najstarija koprivnička crkva (s arheološkom potvrdom starosti za 12. stoljeće) nalazila na istoj lokaciji gdje je današnja crkva sv. Nikole biskupa, očigledno je taj prostor jezgra oko koje se formiralo gradsko naselje Koprivnica. 

Kralj Ludovik Anžuvinac

Prva pisana vijest o toj crkvi potječe iz druge polovice 13. stoljeća, kada su se u Koprivnicu doselili franjevci. To je potpuno razumljivo jer su franjevci (kao i dominikanci) općenito običavali osnivati svoje samostane u razvijenim gradskim naseljima. Svi izneseni podaci pokazuju da je kolonizacijski val kojim je nastala Koprivnica završio do druge polovice 13. stoljeća, kada Koprivnica već pokazuje karakteristike gradskog naselja. Drugim riječima, Koprivnica je funkcionirala kao grad puno stoljeće prije njenog formalnog proglašenja slobodnim, kraljevskim i glavnim gradom.

Građani slobodnih kraljevskih gradova prvenstveno su imali pravo na izbor vlastitog suca te pravo slobode trgovine. Koprivnica je prve privilegije gradskog naselja dobila 1338. godine, a povlastice slobodnog i herceškog grada 1353. godine, od strane hercega Stjepana.

Povlastice

Nakon njegove smrti grad je u svoje ruke preuzeo kralj Ludovik I. Anžuvinac. Cijeneći veliku geostratešku važnost Koprivnice, Ludovik je odlučio podići Koprivnicu na položaj slobodnog i glavnog kraljevskog grada. On je to učinio tako što je građanima obećao dati povlastice kakve je dobio zagrebački Gradec 1242. godine.

Tako je Koprivnica 4. studenoga 1356. godine dobila svoju prvu kraljevsku povlasticu. Bez obzira na to što je kralj izjavljivao kako je ova povlastica identična gradečkoj iz 1242. godine, Ludovik Anžuvinac vrlo je proračunato izostavio iz gradečkog privilegija ono što mu nije odgovaralo. Ludovik je odmah na početku svoje povlastice najavio građanima da se neće zadovoljiti skromnim herceškim prihodima, nego je oporezio grad vrlo velikom svotom od 40 srebrnih maraka ili 8000 srebrnih denara. Za taj je novac u to vrijeme bilo moguće kupiti 40-ak zemljišta s vinogradima. Isprava kojom je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac podijelio Koprivnici povlastice slobodnog i kraljevskog grada 4. studenoga 1356. godine (koje su stupile na današnji dan prije 663 godine) ubraja se među najvažnije isprave iz koprivničke povijesti.

Početkom 15. stoljeća grad je došao u privatne ruke, a u prvoj polovici 16. stoljeća Koprivnica se vraća pod kraljevsku vlast i pod okrilje kralja Ferdinanda I. Habsburškog. U potvrdnici privilegija koju je napisao 1547. kralj Ferdinand priznao je da su k njemu došli predstavnici suca, prisežnika i ostalih građana našega grada Koprivnice, pokazali mu povlasticu kralja Matijaša Korvina iz 1459. te ga zamolili da je obnovi i potvrdi, što je kralj rado napravio.

Habsburgovcima je Koprivnica bila važna jer su u njoj ustrojili jezgru Slavonske Vojne krajine, koja je bila ključna za obranu od Osmanlija. No, činjenica što je Koprivnica postala središte vojnokrajiške uprave predstavljalo je dvostruki mač. Vojnokrajiški zapovjednici tijekom druge polovice 16. stoljeća počeli su se miješati u rad koprivničke gradske uprave, dovevši postupno u pitanje privilegije slobodnog i kraljevskog grada iz 1356. godine.

Povelja kojom je kralj Ludovik I. Anžuvinac Koprivnici dao status slobodnog i kraljevskog grada

Zastupnik grada Koprivnice na Ugarskom saboru u Požunu (današnjoj Bratislavi) prosvjedovao je protiv ograničavanja gradske autonomije od strane vojnokrajiških zapovjednika. Tužbu je primio i uvažio nadvojvoda Matija, koji je iz Požuna 9. ožujka 1595. javio koprivničkom zapovjedniku da njemu i drugim krajiškim časnicima zabranjuje miješanje u rad koprivničkog gradskog suda i uprave. Isti je dan nadvojvoda Matija izdao još jednu ispravu kojom je vojnim vlastima zapovjedio da su se vojnici koji posjeduju zemljište na gradskom teritoriju, u pitanjima tih zemljišta, dužni pokoravati gradskoj jurisdikciji.

Četvrti stalež

Tijekom 17. stoljeća koprivnička se gradska uprava sastojala od suca, njegova zamjenika, koji je često vršio dužnost fiskusa, bilježnika te 12 senatora odnosno prisežnika. Slobodni kraljevski grad Koprivnica kao jedna cjelina predstavljao je plemićku jurističku osobu i kao takav rangovno je spadao u četvrti stalež Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Koprivnica je kao cjelina imala pravo na plemićki privilegij, odnosno na dva zastupnička mjesta u Hrvatsko-slavonskom saboru. Osim toga, slobodni kraljevski gradovi, a među njima i Koprivnica, imali su također pravo na zastupnike u zajedničkom Ugarsko-hrvatskom saboru i to u donjoj (staleškoj) kući (domu).

U koprivničkim gradskim zapisnicima grad se kao politička zajednica sam nazivao „plemenit varas y vaza obchina“. Iako se Koprivnica najčešće naziva slobodnim kraljevskim gradom („liberae regiae ciuitatis Caproncensis“, „zlobodnoga kralieua varassa kopriunicshkoga“), jednom se spominje i kao slobodni carski te kraljevski grad („szlobodnoga czezaroue y kralieuie zuetlozti varasa kopriunicshkoga“).

Znakovito je bilo da su do 1630. privilegiji slobodnog kraljevskog grada bili iznova ugroženi, što pokazuje njihovo relativno često potvrđivanje kod vladara od sredine 16. i početkom 17. stoljeća (1547., 1571., 1590., 1609. i 1630.). Redovitim potvrđivanjima privilegija koprivnički su građani nastojali zaštititi svoj povlašteni status. Zanimljivo je da se posljednje potvrđivanje gradskih povlastica zbilo 1669. godine, kada su one prvi put bile pisane hrvatskom kajkavštinom. Nakon toga, koliko je trenutno poznato, više nije bilo potrebe za potvrđivanjem povlastica, a privilegije iz 1356. godine vrijedile su sve dok grad Koprivnica nije 1753. godine dobio statut.

U nastavku donosim prijevod kraljevskih privilegija iz 1356. na hrvatsku kajkavštinu, što je učinjeno 13. studenoga 1669. godine.

Anni Domini 1669. die 13 Nouembris. Prepiszani Priuilegiumi, polagh koeh Plemeniti Varas Kopriunichki praude Izuditi ima.

I.

Conditie, ili szlobodschine gozpodarou, ili Purgarou vu gore zpomenutom Varassu Kopriunichkom ztoiecheh i prebiuaiucheh takoue ieszu. Da koi god Purgar, drugoga Purgara, opszuie, ospota, ali nezpodobnemi rechmi opsani, i prauicsum obnaiden bude, tako onomu, koga zbantuie Ranyski deszet, ā vû obchinzki Ztrossak zto nouacz Birsaga plachal bude. Koteri do tretiega tako kastigan pobolsatisze nebude hotel, usze nyegovuo za Varas dasze uzme, ā nyega kakoti nepostenoga, od Plemenitoga Varassa da odtirati imaiu.

II.

Akolibi takaisse koteri druomu plyuzku dal, ali zalaszi zkubol, natezal, takaissum kastigum naisze kastiga.

III.

Akolibi pako prede Szudczem vu szudu, ili praudé szedechim, ili drugache kada goder na vigyenye Szudcza koteri pouffalsze uûchiniti, i uûchinilbi, tako dupliczum naysze kastiga, i akobi pred szamem Szudczem, ali koiemgod nyegou(u)m Priszesnikom uech krat pouffalsze uuchiniti, deszet marki, toieto Cheterdeszet Dukat, nauadneh, ili tekucheh penez za kastigu nay plati.

IV.

Akobi pako, ta koi zapadne kastigum, zkem naplatiti nemal, nay ruku pogubi.

V.

Akobi pako, koteri z-nosem, z-palassem, szuliczom, ztrelum, ali kakouim drugem prizpodobnem orusiem, ili modussem, drugoga ranil, i ranyen prez kuara koteroga kotrigasze izurachil, tako ranienoga barberinu nay plati, i ranyenomu Duadeszeti i pet Ranyski, pet pako Ranyski na Varasku haszan da nay plati; akolibi pako tako ranyen bil, dabi ochuklyauel, ali koteri kotrigmu pokuarien dasze pruauo zurachiti nebi mogal, tako ranyenoga barberinu nay plati, i ranyeniku Cheterdeszet Dukat, ā drugeh Oszam Dukat na Varasku haszen kastige dati ima.

VI.

Akolibi koteri pako chloueka vûmoril, i vûszelbi, dvu dela toga lyudomorcza imetka roditelom vûmorienoga chlovueka, treti pako del naysze na Varas, dasze ima dati. Akolibi pako lyudomorecz bil uloulyen, polag nauade naysze nad nyim kastiga izuerssi. Nego akobisze komu vû igre ili pre hudoga peruo nakanenya pripetilo vûchiniti, tako vû takouom prpecheny, zto Raniski rodbine uûmorienoga duadeszeti pako Raniski, na Varas da ima platiti, koteroga akobi Imetek na izplachanye zadouolyen nebil, na Szudcza i oztaleh Priszesnikou preuigyenye oztáulyasze.

VII.

Takásse akobisze koi Ztranzki vu Varás dossel, terbi ali na vulicze, ali uû koteroi hise, ali na piaczu, toga takouoga kay, kakoie gore poznamenűuano, vûchinil, Szudecz Varaski nayga Szudi, i rauno takouû kastigu, kako ie gore napiszano, nay terpi. Akolibi pako koteri zmegy domacheh Purgarou, ali koy ztranzki, na gruntu, ali kotaru Varaskom, na tatbine, ili toluaiztuû zapopadnyen bil, Szudecz Varaski nayga kastiga.

VIII.

Totakaysze, akobi koteri Ztranzki koteroga iz-Varassa radi kakouoga duga penez, ili kotere druge kriuicze, izkati, ali praudati hotel, tako pred Szudczem Varaskem nayga obnaide, i nÿedna Prauda naysze nepripitaua na boi, ili orusie, nego po szuedokeh, i priszegah nekasze dokoncha, ali bude prauda Ztranzkemi, ali domachemi lyudmi, i szuedoki nekasze rote, kada szuedochiti hoteli budu, i naysze uszaki po szebe, iden za drugem examinuie, i ispitaua. Szuedoki pako koteri, nay postenoga glasza, i dobre conditiesze vzimlyu. Rauno tako, ako ztranzki pri Varoskom ali Varaski pri ztranzkom, konya, vola, ali sto vûkradnyenoga naide, vszegdar szuedoki, kakoie gore recheno, naysze naperuo dadu, i dopelyaiu.

IX.

Pvrgari takaysze vu gore rechenom Varassu, nichiemu drugomu, nego Varaskoga Szudcza szudu, podlosni imaiu bitti.

X.

Akolibi kakoua szumnya bila na Szudcza, i Actor ztanouite zrokebi naperuo dal, da Szudcza uûonoi Causae nebi rada imati, tako pouekse Purgare zazouecs, da nazochi nay bude Szudecz, i pred nyimsze nay dokonya prauda, od kotereh sententie akobi iosche duoinya bila, i Actorbi nye pred Kraly citűual, tako za vsze oztale, szam Szudecz pred Kralya poiti dusen bude.

XI.

Rauno tako zakakou goder zrok, akobi koi Szudecza Varaskoga, i Purgare, ali szame Purgare pred kralya citűual, neszu dusni poiti, nego szam Szudecz Varaski. I akobi koteri Purgare, ali Purgara ( : neproszechi peruo od Szudcza Varaskoga prauicze, i zadouolyschine : ) pred Kralya citûuall, za nyega, toieto za Purgara, illi zanye Szdecs dusen bude poiti, á Citator trude, i ztroske Szudcheue pouernuti moral bude, zato da Priuilegium Kralyeuzki, za kogaie znal, za nistar dersech, Szudcza peru ne bil obnassel, negoga ie zaludo naztroske, i trude dopelyal. Purgari pako odkuda goder hoteli budu szloboduszi imaiu izebrati, i dopelyati Szudcza, koteroga pred nasz uszako leto na vigyenye dopelyati imaiu. Plebanussa pako, koisze nyim, hasznouit videl bude, polag nyihoue uolye naysziga zberu za Czrikuû nyihouû.

XII.

Akolibisze pako kotei uû Calumniae, ali kriuom szuedochanztuû ochiueztom zapopal pri praude, ilisze obnassel, niti Szudczem, niti Szudcheuem Assessorom, niti nyegouem Tolmachnikom od potlam naysze neprepuzti odebrati.

XIII.

Item, pri Varassu prez oduetka akobisze komu pripetilo vumreti, iz-gibuchega szuoga imetka, komu god kay hotel bude, szlobodno oztavui. A stoie pako negibuchega, hise, duor, maroff, vinogradi, zemlye, i oztalo stoie napraulyenoga ili zezidanoga, szuoimei Purgarmi ili Szuszedi tolnach vuchiniuszi, sene szuoie, ili komu zmegy rodbine oztauiti more: Ito ako, da niti ponyem, niti po sene, niti po rodbine nyegoue, od Iurisdictie, i oblazti Varaske odtugyiti, van isneti, illi odtrechisze mogel bude.

XIV.

Item akobi koterisze prez Testamentuma pripetil vumreti, niti sene, niti decze, niti rodbine nebi imel, dua dela imetka niegouoga, po uerűuaneh lyudeh iz-Tolnachia Assessorou nato odlucheneh, sziromahom, te na Czirkuû varasku naysze razdeli, treti pako toga imetka dëel na haszen varasku naysze oberne, i zadersi.

XV.

Item, ieszmo odluchili, da vutom iztom Varassu Piacz ueliki ili tergh uszaki tieden, naimre vu Pondelyek biuati ima, i zatem terghom vszagdassni tergh dasze obdersava.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Stara pošta više nije prijetnja

Ruševna zgrada stare pošte u Sokolovcu kod Koprivnice napokon je uklonjena. Trošna kuća u središtu mjesta bila je opasnost za prolaznike, a sada će ondje

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti