Tko se ne sjeća ovog plavokosog veznjaka? Tu mu je bilo tako dobro da je odbio Rijeku i Hajduk!

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Srebrenko Posavec nekad je bio velik talent. Bio je na pragu milanskog Intera, u kojem je i trenirao s ‘pravim’ Ronaldom, ali na kraju je najbolje godine svoje igračke karijere proveo u Slavenu Belupu. Danas mu je 40 godina, sa suprugom i sinovima živi u Varaždinu. Maks ima devet godina i trenira nogomet, dok trogodišnji Marko ‘trenira’ roditelje. Srebrenko se bavi privatnim biznisom, ali nije se u potpunosti odmaknuo od nogometa, već radi s mladim igračima kao individualni trener.

– Naravno da se osjeća praznina nakon prekida karijere, jer nogomet je ipak moja prva ljubav, u treningu sam bio od šeste godine. Šok je za nekog malo veći, za nekog manji, ovisi o tome koliko si psihički jak. Moram priznati da mi nije bilo lako prilagoditi se novoj realnosti, ali sad je sve u redu – rekao je Srebrenko Posavec.

S 34 godine bio je u Kini, koja mu je bila posljednja profesionalna postaja. Potom godinu dana nije igrao, pa je na nagovor prijatelja otišao u Austriju, što je shvaćao kao rekreaciju.

– Privikavao sam organizam na neprofesionalizam, ali sam uspio zadržati kilažu od prije. I inače volim biti u pokretu, a ako naglo staneš, kilogrami lako dođu.

Odakle ideja za individualni rad?

– Imam trenersku B licenciju, a bivši suigrač Mujanović pitao me bih li mogao individualno raditi s njegovim sinom. Kao igrač uvijek sam dodatno radio, ideja mi se svidjela. S njegovim sinom radim već godinu i pol, a trenutačno je kod mene desetak klinaca. Strast je i zadovoljstvo kad vidiš da ti igrač s kojim radiš dobro napreduje…

Vratimo se mi na njegovo razdoblje u Slavenu Belupu, gdje je kao standardni veznjak boravio u dva mandata. Prvi je bio od 2000. do 2005. godine, drugi od 2007. do 2010. Ukupno je za Farmaceute odigrao 228 utakmica i postigao 45 pogodaka, od toga 189 (38) u HNL-u.

– U prvim godinama klub se još uhodavao i stabilizirao u prvoligaškom društvu. Igrali smo Intertoto kup, imali dobre uspjehe, a sve konce vukao je direktor Robert Markulin. Svaka mu čast, jer da njega tada nije bilo, ne bi ni klub bio na ovoj razini danas. Kad sam došao drugi put, nismo ušli u skupinu Kupa UEFA, ali smo igrali stvarno dobro. Stigli smo do finala Kupa, imali smo karakternu ekipu s kvalitetnim igračima, i svima nama je Belupo nešto značio.

Njemu je u Koprivnici bilo toliko dobro da nije prihvatio ponude Hajduka i Rijeke…

–  Meni je Slaven bio drugi dom, u svakoj utakmici želio sam pobijediti. Mogao sam otići i drugdje, ali osjećao sam da je klub pošten i stabilan, s dobrim, karakternim ljudima, i to je presudilo što nisam otišao u Hajduk ili Rijeku. Možda bih iz Hajduka uspio ostvariti neki veći transfer. Htio me dovesti i moskovski CSKA, pa me klub nije pustio… 

Imao je Pos odličnih utakmica u dresu Slavena, bilo je i onih manje dobrih. Dio publike znao ga je uzeti ‘na nišan’, no sveukupno je dao velik doprinos igri i rezultatima. Po broju nastupa u HNL-u (189) je peti u koprivničkom klubu, ispred njega su samo Mateas Delić (272), Vedran Purić (262), Marijo Dodik (226) i Petar Bošnjak (208).

Koprivnica 26.050.2007. SB- Dinamo, Posavec- Eduardo, snimio: Robert Sostaric

– Dobre i loše igre, bolja i slabija raspoloženja, sve je to normalno. Ljudi ponekad ne znaju da si igrao i ozlijeđen, da si uvijek dao sve od sebe. Puno igrača znalo je biti pod injekcijama, samo da se pobijedi u nekoj utakmici. Najradije se sjećam finala Kupa s Dinamom, pa pobjede protiv Arisa. Protiv CSKA smo odigrali možda i najbolju utakmicu, a to je bila momčad koja je bila prvak Rusije, pobijedila je i Manchester United na Old Traffordu. Stvarno smo bili jako dobra ekipa, a i rezultati su pokazali, osvojili smo drugo i četvrto mjesto.

Je li zadovoljan ostvarenim?

– Generalno jesam, ali mogao sam puno više. Za to sam malo i sam kriv, malo menadžeri, malo ozljede. Triput sam se ozlijedio prije nego sam trebao potpisati, pa se dogodi i da te klub ne pusti. U Hannoveru sam trebao potpisati ugovor s 19 godina, ali pukao mi je mišić i uslijedila je stanka od tri i pol mjeseca. Iz Belupa sam nakon tri godine trebao ići u Borussiju Mönchengladbach, pa sam ozlijedio koljeno. Dok se spremao transfer u Stuttgart, pukla mi je kost u stopalu. Dvaput mi je Hajduk nudio ugovor, ja nisam htio. Jednom Štimac, drugi put Erceg. Možda sam pogriješio…

Danas nije sav u nogometu.

– Pratim HNL, ali ne temeljito da bih znao što se na kojoj utakmici događalo. Imam obitelj i obveze, a dok stignem, pogledam poneku utakmicu – zaključio je Srebrenko Posavec.

Najbolje sam se slagao s Vručinom

Najdraži gol Srebrenko Posavec postigao je na Kantridi 2004. godine.

– Taj u Rijeci bio je poseban, zabio sam iz daljine za 1:1, a zaigrao sam prvi put nakon ozljede križnih ligamenata.

Otkrio je i koji su mu bili najdraži suigrači. – Solomun koji mi je bio prvi cimer, pa Dodik, Jurčec, kratko vrijeme Mužek, kasnije Musa, Mumlek, Šafarić. Ipak, najbolje sam surađivao s Bojanom Vručinom. Isto smo dugo bili cimeri, a na terenu smo se najbolje kužili, samo pogledom ili po kretnji stopala znali smo kamo ide lopta.


FOTO Arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI