To je Hrvatska: Stroj mi je potpuno smrskao šaku, nemam pravo na invalidsku

Podravski list profile

Lijepo uređen okoliš ispred crkve sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu kod Ludbrega zasluga je i djelo Marinke Štefenec (51), koja tamo radi kao zvonarka.

Uredno pokošena trava, lijepo i uredno cvijeće, besprijekoran okoliš kao i unutrašnjost crkve nikad ne dolaze u pitanje, unatoč činjenici da je Marinka teški invalid rada te se praktički može služiti samo jednom rukom.

Sve je to posljedica nesreće na radu koju je pretrpjela na radnom mjestu u lokalnoj tvrtki, u kojoj je radila 17 godina.

Radilo se o nesretnom slučaju koji je obilježio Marinkinu budućnost. U jednom trenutku moćan stroj uhvatio je njezinu ruku te je u potpunosti smrskao, a u šaci nijedna kost nije ostala cijela.

– Moji posao je bio da, između ostalog, stavljam naljepnice na proizvod koji je prolazio po traci. Kad sam to radila, stroj je stajao. No, nisam primijetila da mi je jedna od naljepnica pala i prekrila senzor, što je stroju dalo znak da krene dalje. Pokretni dijelovi stroja primili su mi šaku i smrskali i posljednju koščicu u njoj – rekla je Marinka Štefanec.

Liječnici su joj izvadili gotovo sve kosti iz šake i umjesto njih stavili su metalne dijelove, kako bi šaka dobila barem nekakvu konturu.

– Stavili su mi osam šipki, s tim da sam jednu morala izvaditi jer mi je počela izlaziti kroz meso. Velike sam probleme imala, a gotovo sam u potpunosti izgubila funkciju lijeve šake – prisjeća se ona.

No, tek tad kreće prava agonija, jer se liječnici i komisije nisu mogli dogovoriti koliko je njezin invaliditet, tj. može li raditi puno radno vrijeme ili ne.

– Najprije su mi rekli da zbog svoje ozljede imam pravo na četverosatno radno vrijeme, pa onda su mi rekli da nemam niti to. Nisam htjela biti na poslu samo broj, a u proizvodnji nisam mogla raditi i tako smo se poslodavac i ja dogovorno razišli – rekla Marinka.

No, ostati bez posla znači i ostati bez prihoda, a komisija ju je odbila i kod zahtjeva za invalidsku mirovinu. Srećom, dobila je priliku svoj kruh zaraditi kao zvonarka u mjesnoj crkvi.

– Ima i tu fizičkog posla, ali pomognu mi članovi obitelji, a evo, s motikom se još snalazim, makar mi je teško. Raditi se mora, a ove godine mi je bilo posebno teško. Korov i trava rasli su brzo kao nikada, ponekad mi je došlo da sve poprskam otrovom – kazala je Marinka Štefanec.

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti