Tri kilometra staze mještani betonirali pune dvije godine

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Bio je to glavni put od Dijankovca do Križevaca. Preko Peska. Njime je u školu išao djed Ivana Drugčevića, pa otac, pa sam Ivan. Godine 1968., kad je on imao devet godina, mještanima je dozlogrdilo da hodaju po blatu ili u prašini, ovisno o vremenskim prilikama, pa su se upustili u za to vrijeme i za tadašnju razinu dostupne tehnologije ogroman projekt.

Dijankovčani su počeli betonirati stazu koja vodi u susjedni Pesek. Za tri kilometra trebale su im pune dvije godine, prisjeća se Ivan.

– Čujte, onda nije bilo ni asfalta, ni kamena ni traktora ni auta. Išlo se pešice i s konjima. Sećam se kad su počeli graditi stazu, išla je po bregu uz današnji put – pokazuje Ivan Drugčević.

Selo se samo složilo da se ide u betoniranje, a samo je i platilo materijal i obavilo radove.

– S konjima su dopeljali šoder i cement do mesta gde budu nastavili, a onda su tam ručno mešali beton i delali kocke, oko 80 centimetara širine. Nije onda bilo ni mešalica. A znalo je, kolko se sećam, u jednom šubu dojti i trideset ljudi. Bilo je onda nekak sloge među ljudima, to danas više nije tak – pripovijeda Ivan.

Doduše, mještane je na rad na stazi vjerojatno motivirala i jedna sitnica – ako se ne bi odazvali kad bi na njih došao red, „odbornik“ bi im napisao kaznu. Javnih radova bili su oslobođeni samo bolesni i nemoćni.

– Selu je jako puno značila ta staza. Ko je mogel dobro hodati, za vuru vremena je mogel dojti v Križevce. Do Peseka je tri kilometra i onda još dva i pol do grada. Staza se koristila negde do prije 30 godina, onda su si ljudi već kupili aute – veli Ivan.

Prisjeća se kako je u Dijankovec makadam došao 1976. godine, a selo je asfalt dobilo tek 1994. godine.

– Nekad se zbilja lošije živelo, al je bilo više ljudi. Dijankovec je imal 110 kuća, sad ih je samo 36. I blago se jako smanjilo, još samo pet gazda ima krave – kaže Ivan Drugčević, koji se s prilično nostalgije prisjeća vremena u kojemu se hodalo po blatu ili u prašini, ali je Dijankovec bio pun dječje igre i kravljeg mukanja. Danas se samo mjestimice može nazrijeti negdašnja betonska staza između Dijankovca i Peska. Zub vremena učinio je svoje.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI