“U Komarnici stanuju Slavonci, u Ladislavu Vlasi, a u Bregima ne stanuje nitko!”

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Virje se u srednjem vijeku zvalo Prodaviz (u dijelu literature piše se Prodavić), a spominje se od 1244. godine. U popisu iz 1334. u tome naselju spominje se župa sv. Martina, a u 15. stoljeću izgrađena je velika gotička crkva čije su temelje prije nekoliko godina istraživali arheolozi.

Porezni dimovi

Prodaviz/Prodavić najvjerojatnije je bilo podravsko naselje s najvećim brojem stanovnika u srednjem vijeku. Ne treba čuditi da je vrlo brzo dobilo status trgovišta i kao takvo se javlja od 1439. godine. Uz velik broj stanovnika, Prodaviz/Prodavić je imao i značajnu ekonomsku snagu koja se tada mjerila u poreznim dimovima. Ovo je trgovište početkom 16. stoljeća imalo čak 148 poreznih dimova. Trgovište Đurđevac istovremeno je imalo malo više od 30 poreznih dimova, Rasinja oko 50,  a Ludbreg 60. U vrijeme osmanskih prodora oko trgovišta izgrađena je utvrda pa se od 1540. spominje pod nazivom „castellum Prodawycze“. Trgovište su 1544. i 1549. spalili Osmanlije, a vjerojatno je tada stradala i utvrda.

Virje oko 1780.

Zbog obrane od Osmanlija trebalo je formirati Vojnu krajinu kao dubinsku bojišnicu koja se oslanjala na stalnu plaćeničku vojsku u utvrdama pa je tako isprva bilo i s Prodavizem/Prodavićem. Kralj je 1547. godine oduzeo Petru Kegleviću utvrde Đurđevac, Prodavić i Koprivnicu, zadržavši ih za sebe. Kralj Ferdinand 20. prosinca 1548. povjerio je obranu Podravine svom kapetanu Luki Sekelju (Lucas Zäkl, Szekely), vlastelinu u štajerskom gradu Ormožu. Sekelj je godišnje trebao dobivati 2000 rajnskih forinti za uzdržavanje vojnih postrojbi u Koprivnici, Prodavizu (danas Virje) i Đurđevcu. Kapetan se trebao brinuti i za utvrde Viroviticu i Gorbonok (između Đurđevca i Virovitice, danas Kloštar Podravski). Kralj je 1550. u dva navrata donirao Sekelju financijska sredstva namijenjena za popravak utvrda u Koprivnici, Prodavizu (današnjem Virju) i Đurđevcu. Kapetan ovih utvrda Luka Szekely od tada je pod svojim zapovjedništvom imao svu vojsku u Kraljevini Slavoniji izuzev banske vojske pod zapovjedništvom Nikole Zrinskoga.

Nekoliko godina kasnije na prostoru između Save i Drave „počelo je sređivanje lokalnog vojnog ustrojstva čiji će nositelji na kraju toga procesa biti kapetani tvrđavskih okruga“. U tome procesu treba promatrati formalno imenovanje Luke Sekelja za kapetana utvrda Đurđevca, Prodaviza i Koprivnice od 6. rujna 1554. godine. Time je bilo stvoreno prvo vojno uporište u Kraljevini Slavoniji, u koje je bilo moguće smjestiti vojsku unutarnjoaustrijskih staleža, a bez privole slavonskih staleža. Time je ujedno utemeljena Koprivnička krajina kao prvi zametak Slavonske krajine (Windische Gränitz, Confinia slavonica), koja se kasnije po sjedištu zapovjednika nazivala i Varaždinski generalat. Jezgra iz koje se krenulo u ustrojavanje Koprivničke krajine bilo je Koprivničko (i Đurđevečko-prodavizko) vlastelinstvo.

Virler

U kršćanskim/vojnokrajiškim spisima 6. kolovoza 1552. govori se o utvrdi Prodaviz koju su opsjedali Osmanlije, dok se u osmanskom dokumentima 20. kolovoza i 2. rujna 1552. godine spominje utvrda Virler ili Virolar, što je prvi poznati oblik imena Virje. Očito su Prodaviz i Virje nazivi za istu utvrdu. Utvrda je vjerojatno uništena nakon 1552. godine, a obnovljena je između 1578. i 1601. Ime nove utvrde je Weissenthurn (Bijeli toranj).

Kasnije je došlo do promjena u ustroju kapetanija Slavonske krajine. Npr., prema popisu 1601. godine može se vidjeti da su dosadašnje kapetanije postale natkapetanije, a zabilježena je i nova kapetanija sa sjedištem u Đurđevcu. Kako se đurđevački kapetan Stjepan Grasswein spominje 1586. godine, moguće je pretpostaviti da je Đurđevačka kapetanija osnovana između 1578. i 1586. godine. U sastavu Koprivničke natkapetanije 1601. godine bile su utvrde: Koprivnica, Novigrad, Ludbreg, Virje i Drnje. U Križevačkoj natkapetaniji su popisane utvrde: Križevci, Topolovec, Cirkvena, Dubrava, Gradec, Sv. Ivan, Toplice, Rovišće i Čazma. U Ivanićkoj natkapetaniji postojale su utvrde: Ivanić, Novigrad (Posavski), Sveti Križ, Nadrašica i Kloštar Ivanić. Prema tome, Slavonska krajina je 1601. imala 20 utvrda, kojima treba pribrojiti Varaždin.

Od 1578. do 1630. godine bile su osnivane nove utvrde na onom području gdje se širila Slavonska krajina, i to do 1601. u području jugoistočno od Križevaca (Dubrava, Rovišće, Čazma) i jugoistočno od Ivanića (Nadrašica), dok je nova utvrda Virje trebala ojačati obranu područja između Koprivnice i Đurđevca. Istu je namjeru kasnije trebala imati i utvrda Novigrad Podravski (osnovana između 1601. i 1630.). Nove utvrde Bjelovar i Svibovec osnovane su na onom dijelu prostora koji je Slavonskoj krajini pripao nakon Žitvatoročkog mira.

U Virju su djelovala dva vojvodstva plaćenih vojnika kojima donosim popis zapovjednika (vojvoda) u tablici.

U Virju je od 1630. godine bilo smješteno 48 haramija u dva vojvodstva po 24 haramije. U virovskoj župnoj spomenici piše da je utvrda Virje zauzimala prostor oko župne crkve, oko koje je na malom prostoru bilo stisnuto tridesetak kuća. Oko tog prostora bili su opkopi sa stajaćom vodom, a u utvrdu se dolazilo preko dva mosta.

O svakodnevnom životu sredinom 17. stoljeća može nam govoriti jedan događaj iz 1652. godine. Tada je jedan isusovački misionar pohodio Virje. Zanimljiv je detalj izvješća: „Zvono je navijestilo da je došao isusovac i sakupi se lijepi broj slušatelja. Treći dan za misionareve propovijedi došao je glas od uhoda da dolaze Osmanlije, našto svi ostaviše crkvu, pograbe oružje i izađu kako bi načinili zasjedu nepoželjnom gostu“.

Koprivnički župnik Matija Sumer je 10. kolovoza 1638. godine izvijestio zagrebačkog biskupa Benka Vinkovića o stanju na biskupovim posjedima. Između ostaloga, koprivnički župnik piše: „U Komarnici stanuju Slavonci (Sclauis) uz nešto Vlaha (et paucis Valachis). Oko tamošnjeg kaštela nalazi se jarak kroz koji teče voda potoka Komarnice, koja okružuje kaštel. Sv. Mihael de Zdelia se nalazi na brežuljku, gdje se još vide ostaci crkve. Potok Zdelia teče do Virja gdje okružuje kaštel. Crkva u Sv. Ladislavu ima još cijele zidove, ali je bez krova i svoda, a razoreno je svetište ove crkve. Tamo stanuju Vlasi. U Bregima ne stanuje nitko, a tamošnje zemlje obrađuju građani i Vlasi.“

Virje – Weisenthurn

Dojavna mreža

Virje je imenom Weistuern naznačeno i na Wincklerovoj karti granice Varaždinskog generalata iz 1639. godine. U okolici Virja označena su sljedeća naselja: Šemovec (Schemovez), Đurđevac (St. Georg), Čepelovec (Schepeloviz), Sv. Ana (St. Anna), Zdelica (Zdeliza), Črešnjevica (Chresnitza) i Kalinovac (Calinovez).

Zbog zaštite od iznenadnih osmanskih provala ustrojen je sustav uzbunjivanja vojske i civilnog stanovništva. Zemaljski knezovi i staleži Štajerske, Koruške i Kranjske bili su svjesni da obrambena sposobnost zemalja ovisi i dobroj obavještajnoj i dojavnoj organizaciji. Snažno je bila razgranata špijunska služba u Bosni i Dalmaciji, jednako tako sistematično je bila organizirana i služba glasnika koji su špijunske i druge vojne vijesti od izvidnica na turskoj granici prenosili u glavne gradove zemalja. Svakoga je o prijetećem upadu neprijateljskih četa u zemlju obavještavao kao paukova mreža raširen sustav dojavnih točaka, koji je od 1522. godine bio planski uređen i povezan sa zemljama. Čim bi Osmanlije prešle granicu, oglasio se top u Virju, pa onaj u susjednom Novigradu, koji se čuo u Koprivnici, gdje se također pucalo i obavještavalo dalje. Stanovništvo je tako bilo obaviješteno o dolasku Osmanlija pa se moglo skloniti, a vojska je bila pripremljena.

Poplava

U vojnokrajiškom naselju Virje 1700. spominje se osoba s etnikom Židov („Sidov“), što također ukazuje na moguću židovsku prisutnost. No, kako se Virje tijekom 17. stoljeća spominje kao „oppidum“, odnosno trgovište, možda je moguće ove površne tragove vezivati uz trgovačku djelatnost.

Kao jedan od pokazatelja veličine (i snage) pojedinih naselja može nam biti prisutnost studenata na europskim sveučilištima. U Grazu su u 17. stoljeću studirala dva Virovca. To ne treba čuditi i zbog toga jer se još 1649. spominje škola u Virju.

Virje se kao trgovište bilježi u povijesnim dokumentima tek 1706. godine, a to znači da je tada najkasnije imalo takav status. U Virju je 1659. popisano 175, a 1700. godine 292 kućedomaćina, a to bi značilo da je Virje sredinom 17. stoljeća imalo 610-980, a oko 1700. 1020-1640 stanovnika.

Iz 18. stoljeća postoji opis Virja: „Udaljeno je punih pola sata od Novigrada, punih tričetvrt sata od Miholjanca, sat i pol od Hampovice, sat od Šemovaca, puni sat i četvrt od Đurđevca, sat i pol od Molvi, tričetvrt sata od virjanske skele na rijeci Dravi. Leži dijelom na dolinskim stranama potoka Zdelje, koje se polako spuštaju ovamo, najvećim pak dijelom na sasvim ravnome polju. Nad njim dominiraju spomenute dolinske strane. Potok Zdelja širok je šest do sedam hvata. Odozgo prema dolje dolinom i u selu ima na nekim mjestima tri do četiri hvata visoke obale, koje postaju plitke na ravnici ispod sela, gdje potok dobiva razna poravnana mjesta. Dolinom niže taj potok u ovdašnjemu kraju nema prolaza, u selu ima dug postojan drveni most, a između sela i velike bare, u koju se izlijeva zajedno s potokom Starom Komarnicom, koji je prije toga utekao u nj, ima dva prolaza kojima se može voziti. Preko njega se i za suha vremena i za uobičajene vode u donjem kraju može prijeći na raznim mjestima.

Potok je ljeti često sasvim bez vode, za jake kiše brzo nabuja i prelije se, no napose poplavi za dugotrajno vlažna vremena kad nabujaju rijeke i potoci u susjedstvu, te zajedno s ovim potokom uzrokuje prelijevanje bare položene od sela prema istoku. Poplavljen tada bude cijeli kraj od Delova uzduž bare sve dolje do Đurđevca. Poplava traje 14 dana, pa i tri tjedna, a katkad i dulje, pa u to vrijeme iz ovog sela sasvim prestaje prolaz k rijeci Dravi te u Molve. Kada pak izlijevanje potoka nastaje samo zbog jake gorske kiše, tada je ono sasvim kratko i voda se tada širi barom i gotovo isto tako brzo gubi kako je brzo i nabujala. Potok Jaruga jarak i Šemovci, zvan i Hotova – koji su, nakon što se oba potoka spoje, na zemaljskoj cesti koja iz Đurđevca ide ovamo premošćeni drvenim mostom. Močvarna mjesta koja od češćih poplava nastaju na livadama prema velikoj bari ljeti se sasvim osuše.“

Promet

Opis se nastavlja: „Šuma koja se nalazi u ovdašnjemu kraju, s obiju strana potoka Zdelje, na njegovu utoku u veliku baru ima malo visokih stabala, većinom se sastoji od gusto zarasloga grmlja, kroz koje se ne može proći izvan prolaznog puta. Uzvisina obrasla vinogradima pruža daleki vidik prema sjeveru. Kostanj brdo, preko uzvisine kojega vodi put u Šemovce, svojim polaganim padinama dominira napose nad ravnicom prema zemaljskoj cesti koja iz Đurđevca ide ovamo.

Tuda prolaze zemaljske ceste iz Đurđevca i Bjelovara. Cesta iz Đurđevca ide iz ovog sela prema Koprivnici i Kaniži preko Novigrada i dalje, a cesta iz Bjelovara spušta se ovamo iz Hampovice, te odavde prolazi kroz šumarak i livade s druge strane tog šumarka pored Delova, koje ostaje nepunih pola sata slijeva. Potom cesta izlazi na cestu iz Novigrada prema Berzencu u Ugarskoj, te ide k novigradskoj skeli na rijeci Dravi. Od Đurđevca ovuda do Novigrada spomenuta je cesta prema Koprivnici u svako doba uporabljiva natovarenim vozilima, iako je njome zbog loša vremena i razmočena ilovasta tla ponešto teško proći. Cesta koja ovamo udara iz Bjelovara ima na spustu iz Hampovice tlo pomiješano s pijeskom, razne kratke klance, a inače je dobre kakvoće. No cestom je, na dijelu iz ovog sela prema Berzencu u Ugarskoj do mjesta gdje se spaja sa cestom koja iz Novigrada isto tako vodi prema Berzencu, u vlažno doba vrlo teško proći, a kad je kraj poplavljen zbog prelijevanja voda bare i potoka, njome se uopće ne može proći. Cesta je uporabljiva samo u vrlo suha godišnja doba. Putem koji iz ovog sela ide prolazeći između Novigrada i Delova u Jeduševac, za loša se vremena vrlo teško može proći na livadama kod Delova do Jeduševca, a za vrijeme poplavljenosti tamošnjih krajeva njime se uopće ne može proći.

Ipak, putem se za suha tla i za suha vremena može proći i teškim kolima. Putem prema Molvama do velike se bare dobro može voziti, no njime je na nasipu, preko bare premošćenim raznim drvenim mostovima, i za najmanje kiše vrlo teško proći, a kada se bara izlije, dugo je sasvim neuporabljiv. Iste i još lošije kakvoće jest put koji se odvaja desno od puta prema Molvama s druge strane bare u pješčanim brežuljcima te potom vodi kroz druge bare i kroz šumu k virjanskoj skeli na rijeci Dravi; njime se samo teško može voziti lakim kolima u sasvim suho doba.

Pješačka staza koja preko bare ide u Molve uporabljiva je pješice samo za vrlo vrućih i suhih ljeta. Dva časnička konačišta u selu građena su od drva, velika crkva, koja je dijelom okružena jarkom u kojem stalno ima vode, te mala crkva, iznad mjesta i na ulazu puta iz Šemovaca, zidane su i nad njima, kako je već rečeno, dominiraju susjedne uzvisine. Živež se prema okolnostima može otpremati prolaznom cestom kamo je potrebno.“

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Eurojackpot 5+0 pogođen u Ludbregu

U 44. kolu igre Eurojackpot dobitak od 370.460,46 kuna osvojen je u Ludbregu. Listić je uplaćen na prodajnom mjestu Hrvatske lutrije. Ovakvih 5+0 dobitaka bilo

Položili vijence za poginule branitelje

U povodu obilježavanja godišnjice početka operacije Orkan te blagdana Svih svetih i Dušnog dana, kod Spomenika hrvatskoj slobodi u Koprivnici položeni su vijenci i zapaljene

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI