U Križevcima je osnovana jedna od prvih hrvatskih manufaktura

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

U težnji da u pusta sela svojih posjeda privuku nove seljake, feudalci su im nudili i davali slobodnjačke povlastice. Doseljenici se najčešće nisu htjeli naseliti kao kmetovi, a da bi se doseljenici pristali naseliti na feudalne posjede, morali su dobiti povoljnije uvjete nego što su bili na starim vlastelinstvima. Kolonisti su mogli i postavljati uvjete, jer su većinom bili slobodni ljudi. To je bio samo jedan od načina na koji je doseljavano novo stanovništvo na pogranična vlastelinstva Križevačke županije. Tako su nastali slobodnjaci s nasljednim statusom koji su najveći dijelom bili naseljeni u selima: Subotica Podravska, Cvetkovec, Torčec, Botovo, Đelekovec i Cenkovec (danas dio Koprivničkog Ivanca) na Rasinjskom odnosno Kuzminskom vlastelinstvu, Ljubeščica, Radoišići i Črepino na Velikokalničkom vlastelinstvu, Čanjevo i Špiranec (ili Mikotinec) na posjedima križevačkih pavlina i druga.

Novo stanovništvo doseljavalo se i u Slavonsku krajinu (Varaždinski generalat), gdje su osim pravoslavnih Vlaha i Predavaca (katolika doseljenih iz Osmanskog Carstva), naseljavani i drugi stanovnici pretežito katoličke vjere podrijetlom iz zapadnih krajeva.

Karta Križevačke županije s početka 19. stoljeća

Pravoslavni doseljenici su se pod imenom Vlaha u većem broju doselili krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Najveći dio ih se naselio neposredno uz granicu s Osmanskim Carstvom, dok ih je dio naselio vlastelinstva na zapadu. Dio njih, koji su ostali vjerni pravoslavlju, činili su osnovicu na kojoj će se postupno formirati moderna srpska nacija. Glavno vjersko središte doseljenog pravoslavnog stanovništva bio je manastir Lepavina.

Zapovjednik Slavonske krajine isprva je stolovao u Koprivnici, da bi se nakon 1595. središte generala ustalilo u Varaždinu pa se zbog toga govori o Varaždinskom generalatu. Tijekom 16. i 17. stoljeća završen je proces izgradnje i modernizacije vojnokrajiških utvrda. Na ovome prostoru djelovale su Križevačka i Koprivnička natkapetanija te Đurđevečka kapetanija. U sastavu Križevačke natkapetanije bile su utvrde (i vojvodstva): Križevci, Varaždinske Toplice, Sv. Ivan Žabno, Gradec, Cirkvena, Čazma, Svibovec, Bjelovar, Rovišće i Topolovac, dok su Koprivničku natkapetaniju činile utvrde (i vojvodstva) Drnje, Sigetec, Koprivnica, Ludbreg, Novigrad i Virje. Godine 1737. došlo je do reorganizacije ovoga vojnokrajiškog područja na kome su ustrojene dvije pukovnije – Đurđevečka i Križevačka.

Županije

U prvoj polovici 16. stoljeća Križevačka je županija upravno sjedinjena sa Zagrebačkom. Treba spomenuti i to kako je tada Legrad prešao pod upravu Zaladske županije. Uz Križevačku i Zagrebačku, u Hrvatskoj je još postojala jedino Varaždinska županija, a te tri županije činile su temelj državne organizacijske strukture, ali i osnovne teritorijalne i plemićke zajednice. Njihova je uloga bila više sudsko teritorijalna nego upravna jer su sve poslove županija, a tako i Križevačke, vršili organi Sabora i bana. No, usprkos tome, Križevačka je županija zadržala dio upravnih djelatnosti u koje su spadali briga za očuvanje poretka i mira, razrez poreza, briga o sustavu obrane (u koji su ulazili održavanja i popravak utvrda, popravak putova i mostova, briga o uspjehu novačenja, smještaju i prehrani vojske, itd.), informiranje stanovništva o odredbama Sabora te briga o njihovu izvršavanju, itd.

Podaci o stanovnistvu Križevačke i susjednih županija u 18. st

Križevačka županija nije istupala prema kralju i zajedničkom Hrvatsko-ugarskom saboru kao samostalno tijelo, već je to u njeno ime rješavao Hrvatsko-slavonski sabor. Usprkos tome, Sabor i ban su se redovito konzultirali s Križevačkom županijom u svim pitanjima javnog interesa, uprave, vojske i financiranja. Županiji su naredbe mogli izdati samo ban te staleži i redovi okupljeni u Saboru. Zbog toga županijska administracija nije bila plaćana iz županijske blagajne, već iz državnog proračuna. Križevačka županija nije određivala ubirače poreza, već je to bilo u nadležnosti Sabora.

U vremenu kada je Križevačka županija bila sjedinjena sa Zagrebačkom, nisu se održavale redovite županijske skupštine jer su dužnosnici županije (dožupan, plemići suci i podsuci te bilježnici) birali u Saboru. Kasnije ih je birala ili potvrđivala županijska skupština.

Uloga križevačkog župana (ili velikog župana, kako su ih kasnije nazivali) bila je vodeća na prostoru županije. Njega nije imenovao kralj, nego ban, a u razdoblju od 16. do 18. stoljeća uloga je križevačkog i zagrebačkog župana bila jedinstvena s dužnošću podbana (vicebana). Ban je to pravo imenovanja križevačkog (i zagrebačkog) župana izgubio 1715. godine, kada ga preuzima kralj, koji ga je prvi put primijenio 1729. godine. Kako je istovremeno Varaždinska županija bila nasljedna (držali su je Erdődyji), tako je dužnost križevačkog (i zagrebačkog) župana te ujedno bana izuzetno utjecajna, a često se događalo da je onaj predstavnik nižeg plemstva koji bi je uspio dobiti, njenim vršenjem postajao najmoćnijim velikašem. Naime, on je od ukupno tri pod svojom kontrolom držao dvije županije. Usprkos tome, 30-ih godina 18. stoljeća podban je neuspješno pokušao izdvojiti Križevačku županiju iz zajedničke uprave. Do sredine 18. stoljeća bili su poznati križevački veliki župani, koji su jedno bili i hrvatski vicebanovi: Ambroz i Stjepan Gregorijanec, Gašpar Druškovečki, Krsto Mrnjavčić, Tomo Mikulić, Gašpar Konjski, Stjepan Berislavić, Gašpar Orehovečki, Nikola Gotal, Stjepan Jelačić, Baltazar Bedeković, Ivan Rauch i drugi.

Veliki župan je imao pravo imenovanja dožupana (vicežupana), uz suglasnost županijske skupštine. Križevački župan osobno je nadzirao rad svoga dožupana, a od početka 17. stoljeća i nove dužnosti koja je uvedena – poddožupana (podvicežupana), koji je zamjenjivao dožupana u vršenju pregleda terenskih tehničkih radova na cestama, prijelazima, mostovima i drugdje). Župan je nadzirao i rad plemićkih sudaca i podsudaca, sazivao je županijske skupštine i radio druge poslove koji nisu bili u nadležnosti bana i Sabora. Posebna briga križevačkog župana bila je vezana za čuvanje zakonitosti te izvršenje saborskih te banskih odredaba. Važno je reći kako je tadašnja funkcija županije, uz upravnu, bila i sudska.

Popis boniteta zemljišta u Križevačkoj županiji u 18. st

Prostor Križevačke županije dijelio se na kotare, a oni su se granali u distrikte. Na području Križevačke i Zagrebačke županije djelovao je zajednički županijski sud (sudbeni stol) koji se nazivao Vicebanski stol. Njime je predsjedao viceban kao veliki župan Križevačke i Zagrebačke županije. Za područje Križevačke županije do sredine 17. stoljeća postojao je i sud kratkog postupka, koji je bio sud prvog stupnja. Vicebanski stol je sudio u građanskim parnicama i kaznenim procesima. Uz velike župane sudili su i njihovi dožupani, ali oni nisu rješavali žalbe plemićkih sudaca te vlastelinskih sudaca. Nakon reforme sudstva 1723. godine, dožupani su dobili znatno šire ovlasti u građanskom sudskom postupku.

Plemićki suci Križevačke županije su, od sredine 17. stoljeća, mogli suditi u sporovima vezanim uz dugove i zajmove ograničenog iznosa, te djelomično u sporovima zbog nasilja. Oni su sudili kmetovima zbog bijega sa selišta te vršili razne istrage. Plemićki suci bili su nadležni samo na području svoga kotara, dok su na području drugih kotareva mogli djelovati samo po nalogu Sabora. U slučaju spriječenosti, plemićkog je suca zamjenjivao podsudac koji je bio zadužen za upravne (i sudske) poslove na području svoga distrikta. Nakon sudske reforme (1723. godine) plemićki su suci dobili široke ovlasti.

Jedan od najpoznatijih križevačkih plemićkih sudaca je bio Ivan Zakmardi Dijankovečki (oko 1600.-1667.). On je bio i županijski bilježnik, a 1644. godine je postao protonotar Hrvatskog kraljevstva. Bio je osnivač Hrvatskog zemaljskog arhiva, zamjenik bana u sudskim poslovima, zamjenik kraljevskog personala, itd. Svoj posjed u Dijankovcu darovao je križevačkim pavlinima s ciljem osnivanja osnovne škole i gimnazije u Križevcima.

Sjedišta cjelina

Koprivnica je u razdoblju od 1731. do 1765. ponovno bila središte generalata te najvažnije upravno središtem prostranog vojnokrajiškog područja između Križevačke županije, Save, Drave i zapadnoslavonskog gorja. Godine 1759. dolazi do razdvajanja Križevačke i Zagrebačke županije te Križevci postaju županijskim središtem. U osamostaljenoj Križevačkoj županiji bili su križevačko, koprivničko, ludbreško, vrbovečko, novomarofsko područje, te kraj zapadno od Ivanića te južna Moslavina. Tako je početkom druge polovice 18. stoljeća došlo do situacije da su Koprivnica i Križevci istovremeno bili središtima velikih upravno-teritorijalnih cjelina.

Upravna rascjepkanost trajala je sve do 1886. godine, kada je Križevačka županija spojena sa Bjelovarskom županijom (koja je obuhvaćala prostor nekadašnjih Đurđevečke i Križevačke pukovnije) u Bjelovarsko-križevačku županiju, sa sjedištem u Bjelovaru.

Sa procesom upravnog ujednačavanja paralelno se odvijalo ujedinjavanje Križevaca. Oba križevačka grada funkcionalno su srasla u jedno naselje pa je 1661. počelo njihovo ujedinjenje koje je završeno 1752. Značaj Križevaca je porastao 1777. godine, kada je osnovana grkokatolička biskupija kojoj je od 1791. središte u Križevcima. U gradu je osnovana jedna od prvih hrvatskih manufaktura – tvornica keramike baruna Magdalenića, ali je proizvodnja trajala samo šest godina (1775.-1781.).

Vojna je uprava sputavala razvoj gradova Križevaca i Koprivnice sve do druge polovice 18. stoljeća. Prekid s posljednjim ostatkom vojnokrajiške tradicije bio je u 19. stoljeću kada dolazi do rušenja protuosmanskih utvrda. Unatoč tome, u Koprivnici i  Križevcima se razvijaju manufakture (posebice svilane), a pojačava se obujam trgovine što rezultira osnivanjem novih sajmova. U gradskim naseljima dolazi do jačanja društvenog života. U Križevcima se osnivaju glazbena škola (1813.), čitaonica (1839.), kazalište, itd. Istovremeno u Koprivnici dolazi do osnivanja prvih građanskih udruženja –  purgerski kor (1809.), kazališno društvo (1837.), limena glazba (1841.), čitaonica (1846.) itd.

Ovo je područje dalo mnoge osobe koje su dale veliki doprinos hrvatskom narodnom preporodu. Antun Nemčić Gostovinski (1813.-1849.) je osoba koja na simbolički način povezuje preporoditeljsku djelatnost na županijskom području. Radio je u različitim dijelovima Križevačke županije, a najplodniji stvaralački trag je ostavio u Koprivnici i Križevcima. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru te plodan književnik. Najpoznatije djelo su mu «Putositnice». Osim Nemčića, za hrvatsku preporoditeljsku djelatnost su važni još neki vezani uz ovo područje: Petar Preradović, Sidonija Erdődy-Rubido, Alberto Ognjan Štriga, Mirko Bogović, Ljudevit Vukotinović, Andrija Palmović, Tomo Blažek, Ivan Trnski, itd.

Kao prilog gospodarskom jačanju Hrvatske, u Križevcima je 1860. godine utemeljeno gospodarsko učilište, uz koje su se razvijali znanstveni zavodi. Na tome učilištu su predavali mnogi stručnjaci koji su dali veliki doprinos napretku poljoprivrede u nas.

Modernizacija se odvija i u ruralnim sredinama, što se najbolje vidi u Virju. Tamo je djelovao hrvatski preporoditelj Ferdo Rusan, koji je 1850. godine osnovao i vodio kazališno društvo. U kreativnom ozračju je uz 1893. pokrenute novine Podravac (kasnije Hrvatske novine), 1897. tiskan prvi list za kulturu u ovome kraju – «Rusanova zviezda». Plodna kulturna djelatnost ne bi bila moguća bez jake gospodarske podloge, koju je uz jaku poljoprivredu činila i Gospodarska bratovština (osnovana 1867. godine).

U susjednom Đurđevcu su se nakon razvojačenja Vojne krajine koncentrirale kotarske upravne i sudske funkcije, što je bio početak puta u protourbanizaciju i učvršćenje Đurđevca kao gradskog naselja, koje će se konačno oblikovati u 20. stoljeću te prerasti u središte dijela Podravine. Treba naglasiti da to nije bilo bez odgovarajuće osnovice jer je Đurđevac od kasnoga srednjeg vijeka gotovo neprekinuto funkcionirao kao gradsko naselje, tipa trgovište.

Jačanja gospodarstva ne bi bilo bez odgovarajućeg prometnog povezivanja. Osim gradnja cesta, najznačajnije je bilo dovođenje željezničke pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka u ovaj kraj 1870. godine, što je omogućilo industrijalizaciju. Početkom 20. stoljeća izgrađena je nova željeznička pruga prema Đurđevcu i Virovitici, a željeznička prometna povezanost bila je dovršena 1937. godine kada je Koprivnica željeznički povezana s Varaždinom.

Kraj 19. i početak 20. stoljeća je obilježen ubrzanom modernizacijom sela i jačanjem poljoprivredne proizvodnje. Na temelju osnažene gospodarske podloge nastali su preduvjeti za formiranje političke samosvijesti seljaštva.

Gradovi i sela ove županije u 20. stoljeće ulaze s razvijenim kulturnim i društvenim životom. Snaga sela posebice se vidi u snažnim knjižnicama (najbogatija je bila u rodnom selu poznatog književnika Frana Galovića – Peterancu, sa preko 2500 knjiga), pojavi seljačke književnosti (Mihovil Pavlek Miškina, Mara Matočec) i naivnog slikarstva (Ivan Generalić, Mirko Virius, Franjo Mraz) kojemu su poticaje davali Krsto Hegedušić i Petar Franjić.

Do stagnacije gospodarskih funkcija došlo je nakon Prvoga svjetskog rata, a posebno 1930-ih godina kada je propao veći dio industrije, a i poljoprivreda se našla u krizi. To je izazvalo pad životnog standarda stanovništva i socijalne te političke napetosti koje će se produbiti tijekom Drugog svjetskog rata, u kojem je bilo mnoštvo civilnih žrtava, ali i  poginulih vojnika na svim zaraćenim stranama.

Industrija

Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do uspostave nedemokratskog sustava vlasti pod kontrolom komunističke partije. Usprkos nedostatku demokracije i slobode privatnog poduzetništva, ovaj se kraj ubrzano industrijalizira i urbanizira, što rezultira smanjenjem broja stanovnika u selima. Tada su osnovana velika industrijska postrojenja sa značajnim brojem zaposlenika na tradiciji kojih počiva i najveći dio kasnijeg gospodarskog razvitka.

Ovaj kraj je dao značajan doprinos u Domovinskom ratu, kako policijskim i vojnim postrojbama tako i logistikom (Podravka d.d.). U ratu je djelovalo više vojnih postrojbi – primjerice 117. brigada (koprivničko i križevačko područje) i 3. bojna 105. brigade. Godine 1993. osniva se Koprivničko-križevačka županija, koja baštini tradiciju nekadašnjih upravno-političkih cjelina: Križevačke županije i Varaždinskog generalata. Od tada se ponovno ubrzava gradnja infrastrukture, a istovremeno dolazi do gospodarskog, društvenog i kulturnog razvitka gradova i općina.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Prikupljaju uzorke rakije i octa za izložbu

Poljoprivredna udruga Kalinovac organizira 12. Međunarodnu izložbu rakije, pripravaka od rakije i octa u povodu dana Općine Kalinovac, odnosno manifestacije Lukovo v Kalnovcu 2021., stoga

Naši mališani obilježili Olimpijski dan

U Dječjem vrtiću Fijolica Novigrad Podravski prošli tjedan tradicionalno je obilježen Hrvatski olimpijski dan. – O Hrvatskom olimpijskom danu smo razgovarali, upoznali se s njegovim

Umirovljenici uživali u Daruvaru

Članovi udruge umirovljenika općine Kalinovac nedavno su posjetili Daruvar i Daruvarske toplice u okviru svog projekta Druga doza energije. Dan za rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI