“U župi Imbriovec ne postoji niti jedan grešnik koji bi svojim životom služio na smutnju”

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

Župa Imbriovec tijekom 17. i 18. stoljeća obuhvaćala je naselja Zablatje, Mali Otok, Veliki Otok, Đelekovec i Imbriovec. Krajem 18. stoljeća Đelekovec je dobio zasebnu župu.  Spomenuti se prostor nalazio u staroj Križevačkoj županiji i bio je pograničan prema Vojnoj krajini i mađarskoj Zaladskoj županiji u dijelu obrađivanog razdoblja. Tijekom 17. stoljeća ovaj je prostor bio pograničan prema teritoriju Osmanskog Carstva. Veliki Otok i Đelekovec prije su se nalazili na rijeci Dravi, odnosno u njenoj neposrednoj blizini. Glavne prometnice od Koprivnice do Legrada i od Legrada do Ludbrega su prolazile kroz Đelekovec odnosno Veliki Otok. U početku su to bili karavanski putovi i staze, da bi se tek u 18. stoljeću modernizirali i pretvorili u makadamske putove.

Zanimljiv je primjer modernizacije prometnica tzv. trgovačke ceste koja je 1777. povezivala Veliki Otok, Đelekovec, Torčec i Drnje. Na njoj je preko potoka Gliboki 1780. izgrađen most. Nova cesta od Legrada do Ludbrega spominje se od 1805. godine. Kroz naselja župe – Zablatje, Mali i Veliki Otok 1810. prolazila je poštanska cesta. Ona je vodila od Koprivnice i Kuzminca do Velikog Otoka i tamo se spajala na ceste prema Ludbregu, Legradu i Đelekovcu odnosno prema Drnju. Kod Đelekovca i Velikog Otoka postojali su gazovi preko rijeke Drave, odnosno kasnije brodovi. Župa Imbriovec u cjelini nije imala periferan položaj. To se ne odnosi na selo Imbriovec koje je kao sjedište župe bilo smješteno izuzetno periferno u prometnom smislu (a takav je položaj zadržalo do danas). Po drugoj strani Imbriovec se nalazio u središtu prostora župe. Đelekovec je istočno, Zablatje je zapadno, a Mali i Veliki Otok sjeverno od Imbriovca. To je danas prostor Koprivničko-križevačke županije. Imbriovec i Đelekovec su u sastavu općine Đelekovec, dok Zablatje, Mali i Veliki Otok pripadaju u općinu Legrad. U reljefnom smislu župa Imbriovec, od tri zonalne cjeline Podravine, koje se protežu zapad-istok – a to su kalničko pobrđe, pleistocene i holocene terase prema sjeveru te niski dravski poloj, najvećim dijelom zahvaća najniži dio dravskog poloja na sjeveru te manji dio holocene terase na jugu.

Imena mjesta

Rijeka Drava je, tisućljećima meandrirajući u vlastitim naslagama, stvorila tipičan holoceni reljef nanoseći velike količine pijeska i šljunka. Njezino se korito s vremenom uzdignulo u vlastitim naslagama pa je najniži, zamočvareni prostor postao onaj koji se nalazi nešto dalje od glavnog korita Drave. Razumljivo je da vodotoci (potoci Gliboki i Segovina) koji teku s kalničkih obronaka prema sjeveru ne utječu u Dravu najkraćim putem, nego na niskom terenu podalje od korita Drave skreću prema sjeveroistoku. Do početka 18. stoljeća prostorom imbriovečke župe tekla su rječice Bednja i Plitvica. Zapravo se Plitvica ulijevala u Bednju kod Malog i Velikog Otoka, a onda je Bednja u neposrednoj blizini utjecala u Dravu. Danas se obje rječice ulijevaju u Dravu nešto zapadnije, na prostoru bukovečke župe. Važnost vodotoka na ovom prostoru može se vidjeti i po tome što su oni utjecali na davanje imena većini naselja župe (Zablatje, Veliki i Mali Otok). Bitno je istaknuti da je, s obzirom na osobine prirodno-zemljopisne osnovice, ovaj kraj od pamtivijeka bio prvenstveno poljoprivredno područje, što je utjecalo na strukturu i svakodnevicu stanovništva te fizionomiju naselja, a većim se dijelom poljoprivredni karakter zadržao do današnjice.

Župa u Imbriovcu prvi se put spominje u popisu 1501. godine kada je spomenut župnik. U izvorima ne piše kome je bila posvećena župna crkva, no podatak iz 1615. godine spominje crkvu sv. Emerika u Imbriovcu (Ecclesia Sancti Emerici de Jemrihowcz). Iz toga se može zaključiti da je i župna crkva s početka 16. stoljeća najvjerojatnije bila posvećena sv. Emeriku. Najvjerojatnije je i selo Imbriovec dobilo ime po svojoj crkvi, od Emerika (Mirka, Imbre).

Postoje i drugačija razmišljanja. Ranko Pavleš iznio je mogućnost da je moguće povezati župnu crkvu sv. Stjepana kralja koja se spominje u popisu župa iz 1334. godine s Imbriovcem. On u svojoj knjizi o Koprivničkom i Đurđevečkom vlastelinstvu daje argumente koji idu u prilog ovom razmišljanju, ali i one koji su protivni. Čini se da je isti autor u novijim istraživanjima sasvim napustio mogućnost da se crkva sv. Stjepana 1334. nalazila u Imbriovcu. Franjo Brdarić misli da je župna crkva prije Imbriovca bila u Zablatju i da je bila posvećena sv. Martinu. On je smatrao da je u Zablatju u 14. stoljeću (1334.) bilo selo Kopina.  Pokušao je povezati kasniju kapelu sv. Martina u Zablatju s istoimenom župnom crkvom u srednjem vijeku. Da se crkva sv. Martina, koja se spominje 1334. i 1501., nije odnosila na Zablatje dokazao je Antun Kancijan. On je uspio povezati župu sv. Martina u Kopini s područjem južno od današnjeg sela Mali Poganac. Tome u prilog ide i zapisnik kanonskog pohoda iz 1615. godine koji spominje crkvu sv. Martina u Pogancu «ecclesia Sancti Martini de Poganecz» koja je bila u ruševnom stanju i imala još samo zidove i raskriveni toranj. Crkva sv. Martina bila je južno od sela u kojem žive Rašani («Raschiani graeci fidei»). To je selo imalo pravoslavnog svećenika.

Crkva u Imbriovcu je, prema zapisu u spomenici župe, «bila prvotno posvećena sv. Ivanu Apostolu i Evanđelisti, ali kako je mjesto imalo ime Imbriovec… sagradili su oltar sv. Imbre, te tako da bude i crkva sv. Imbre u Imbriovcu.»  Franjo Brdarić misli da je crkva u Imbriovcu bila prvo posvećena sv. Ivanu, a kasnije sv. Mirku (Imbri). Taj se podatak odnosi na razdoblje od 40-ih godina 17. stoljeća, jer je, kako sam ranije pokazao, najstarija župna crkva ipak bila posvećena sv. Emeriku. Iz zapisnika kanonskog pohoda od 11. listopada 1649. vidi se da je crkva u Imbriovcu bila posvećena sv. Ivanu Evanđelistu. Tada je imala sve potrebno za služenje sv. mise.

U zapisniku kanonskog pohoda od 21. ožujka 1659. može se vidjeti kako je izgledala župna crkva sv. Ivana Evanđelista u Imbriovcu. U izvješću koje je kanonik Andrija Vinković podnio zagrebačkom biskupu Petru Petretiću piše da je župnu crkvu u Imbriovcu oko 1641. i 1642. dao obnoviti Martin Koren, tadašnji župnik u Kuzmincu. Crkva je bila zidana sa zidanim tornjem. Imala je otvorene prozore od kojih je staklo bilo samo na jednom. Nad svetištem je bio zidani svod, a nad ostatkom crkve drveni strop.  Krov na crkvi i tornju bio je dobar, ali crkva nije imala krstionicu ni ispovjedaonicu. Nad zidanim oltarom nalazila se ploča s papirnatim slikama, a imala je laneni antependij. Crkva još nije bila posvećena kao ni oltar. U tornju se nalazilo blagoslovljeno zvono. Oko crkve postojalo je groblje, ali je bilo loše ograđeno pa su svinje rovale po grobovima. Na oltaru se nalazio u zeleno obojeni tabernakul. U njemu se Presveto otajstvo čuvalo u srebrnoj posudi, u kojoj je svećenik nosio presvetu hostiju kada je obilazio bolesnike. Crkva je imala srebrni križ, dvije kazule, dva drvena i četiri limena svijećnjaka, rimski misal, crvenu rubeninu i knjige.

Na vratima crkve u Imbriovcu postoji zapis iz kojeg se može zaključiti da je nova (današnja) crkva bila podignuta 1723. godine. Tu je godinu kasniji kroničar župe Franjo Brdarić uzimao kao godinu izgradnje crkve. No, izgleda da taj zapis na vratima crkve zavarava jer u kanonskim zapisnicima oko te godine (1721., 1727. i 1731.) nisu zabilježene nikakve promjene vezane uz gradnje i pregradnje župne crkve u Imbriovcu. Prema tomu, nova crkva nije bila podignuta 1723. godine nego kasnije. Zapis na vratima crkve očito se odnosi na nešto drugo, a ne na godinu gradnje crkve.

Zidani dvor

Kao crkva sv. Ivana Evanđelista posljednji se put spominje u zapisniku kanonskog pohoda iz 1747. godine, a kasnije je bila posvećena sv. Emeriku, što se može vidjeti iz kanonskog zapisnika iz 1750. godine.

Župna crkva u Imbriovcu, prema opisu iz 1787. godine, bila je posvećena sv. Emeriku, a nalazila se u jadnom stanju. Kanonik je prigodom kanonskog pohoda zapisao da je crkva sv. Emerika više sličila na kakvu bogomolju usred polja negoli na župnu crkvu. Glavni razlog tome bila je neizvjesnost gdje će biti sjedište župe, kada dođe do očekivane regulacije podravskih župa. Pogibelj da će se srušiti je, kao i cijeloj crkvi, prijetila i tornju koji se nalazio na pročelju crkve. U tornju su se nalazila tri zvona u dosta dobrom stanju. Odbornik je bio Stjepan Belović koji je izjavio da župna crkva ima u gotovom novcu 40 forinti i 24 krajcara, a posudila je Kazimiru Hochenreiteru 300 forinti uz šestpostotnu kamatu, te Stjepanu Đurkanu 200 forinti uz petpostotnu kamatu.

Nova (današnja) crkva bila je podignuta između 1787. i 1804. godine. Prema kanonskom zapisniku iz 1804. godine vidljivo je da je u Imbriovcu od posljednjeg kanonskog pohoda s opisom (1787.) bila izgrađena nova crkva posvećena sv. Emeriku. U zapisniku iz 1787. pisalo je da se sa gradnjom nove crkve čekalo zbog nove regulacije župa. Kako je Imbriovec i nakon regulacije 1789. ostao središtem župe (tada se Đelekovec izdvojio u samostalnu župu), vjerojatno se s gradnjom počelo iza te godine. Crkva je morala biti dovršena prije 1798. godine jer se u knjizi računa za razdoblje od 1798. do 1804. ne spominju izdaci za gradnju crkve. Gradnja današnje imbriovečke crkve stoga se može staviti u razdoblje između 1790. i 1797., tj. u 90. godine 18. stoljeća.

U kanonskom pohodu 1659. uz župnu crkvu bio je opisan i župni stan u Imbriovcu. U prizemlju se nalazila staja te kuhinja i stan za družinu. Na prvom katu je bila kuhinja i stan za župnika. Župnik Nikola Vuglović nije vodio matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih. Posudu sa svetim uljem župnik je čuvao u župnom dvoru u svom stanu.

Prema podacima iz spomenice župe (zapis F. Brdarića) vidi se da je župni stan (današnji) bio podignut 1760. godine. U prilog mišljenju da je župni dvor bio podignut 1760. mogao bi ići podatak iz inventara vlastelinstva u Rasinji u kojem se spominje prodaja cigle za župni dvor. Taj se podatak vjerojatno odnosio na župni dvor u Kuzmincu. Postoji i jedan zapis iz 1850. u kojem se spominje da je «hiža župnička» izgorjela «pred sto letmi», tj. sredinom 18. stoljeća. Zbog ovog je podatka moguće povjerovati je da je župnikov stan bio podignut oko 1760., no taj se podatak ne može odnositi na današnji župni dvor koji je u cijelosti zidan.

U zapisniku kanonskog pohoda iz 1787. piše da je župni dvor od pamtivijeka bio drven, ali mu je župnik 1786. dao prizemlje podzidati, a krov valjano pokriti. U prizemlju su se nalazili kuhinja, pivnica i soba za družinu, a na prvom su katu bile četiri udobne sobe za župnika, kapelana i goste. Gradnja novog župnog dvora počela je 1786., a završena je postupno kasnijih godina.

Godine 1787. prema zapisniku kanonskog pohoda kanonik je prigodom obilaska župe Imbriovec zapisao da u cijeloj župi ne postoji niti jedan grješnik koji bi svojim životom služio na smutnju. U prvoj polovici 19. stoljeća u župi Imbriovec dijelili su svetu potvrdu 17. kolovoza 1806. biskup Maksimilijan Vrhovac i 1846. u travnju biskup Juraj Haulik. Godine 1850. u župi Imbriovec je živjelo 1327 katolika, šest Židova i jedan protestant.

Prema zapisniku kanonskog pohoda iz 1733. vidi se da je u župi Imbriovec djelovala bratovština kršćanskog nauka. Glavna svetkovina bio je blagdan Presvetog Trojstva. U posebnu knjigu su se upisivali članovi i svakog mjeseca čitala se sv. misa za žive i umrle članove. U određene dane članovi su dobivali obilna oproštenja grijeha. Sv. mise su se služile u župnoj crkvi u Imbriovcu i u kapeli u Đelekovcu. Rektor je bio župnik, a bila su tri ekonoma, po jedan iz Imbriovca, Đelekovca i Zablatja. Svećenika su bratimi za služenje svete mise nagrađivali iz prikupljenih milodara jer bratovština nije imala posebnog imetka. Ona se spominje u svim idućim zapisnicima kanonskih pohoda, primjerice 1778. piše da se sv. misa služila za blagdan sv. Emerika u Imbriovcu, te za blagdan Uznesenja Marijina u Đelekovcu. U zapisniku kanonskog pohoda iz 1787. piše da u župi Imbriovec više nema bratovštine. Bila je ukinuta reformama crkvenih institucija koje je provodio Josip II.

Popis kućanstava

Prvi zapis o stanovništvu na prostoru župe Imbriovec je iz 1659. kada su popisani kućedomaćini ili starješine (patres familias). U Imbriovcu (villa Jembrihoucz) ih je bilo 39, Zablatju (villa Zablatie) 29, Malom Otoku (villa Mali Ottok) 15,  Velikom Otoku (villa Veliki Ottok) 30 i Đelekovcu (oppidum Jellekouczii) 106 starješina.  

Za godinu 1671. postoji zabilježen broj kuća (domus) po selima: Imbriovec (pago Jembrehoucz) – 30, Zablatje (pagus Zablatie) – 25, Đelekovec (pagus Gellekovecz) – 120, Veliki Otok (pagus Ottok maior) – oko 40, Mali Otok (pagus Ottok minor) – 13 kuća. Godine 1680. zabilježeno je da u župi Imbriovec ima 241 kuća (domus). Ukupno je bilo 40 kuća u Imbriovcu (Embrihoucz), 27 u Zablatju (Zablatie), 44 u Velikom i Malom Otoku (Nag & Kis Otok) te 130 u Đelekovcu (Gelekoucz). Popis obveznika podavanja župe Imbriovec postoji za 1700. godinu. Tada ih je u Imbriovcu (pagus Jemberhouecz) bilo 39, Zablatju (pagus Zablatie) – 26, Velikom Otoku (pagus Nagy Otok) – 30, Malom Otoku (pagus Mali Otook) – 9 i Đelekovcu (pagus Gellakoucz) – 108 obveznika. Prema tom popisu zabilježeni su oni koji su podavali kopune ili žito. Vidljivo je da broj kuća tijekom druge polovice 17. stoljeća odgovara približno broju kućedomaćina.

Sačuvan je i popis kućedomaćina (saponista, saponalista) iz 1733. godine. U Imbriovcu (pagus Imrihovecz) su bila 42, Đelekovcu (pagus Giellekovecz) – 158, Zablatju (pagus Zablatie) – 28, Velikom Otoku (Nagy-Attak) – 48 i Malom Otoku (Kis-Attak) – 13 starješina. Godine 1768. u župi Imbriovec bilo je oko 300 kuća (domus) u kojima je živjelo 2050 osoba. Kanonski zapisnik iz 1783. donosi podatke o broju kuća u selima župe Imbriovec.

U Imbriovcu su tada bile zabilježene 44 kuće, Đelekovcu – 164, Malom Otoku – 20, Velikom Otoku – 38 i Zablatju – 30 kuća.  U zapisniku kanonskog pohoda iz 1787. imamo podatke o ukupnom broju i strukturi stanovništva za sva naselja župe Imbriovec. U Imbriovcu je bilo 45 kuća (domus) u kojima je stanovalo 85 oženjenih parova te 350 za ispovijed sposobnih osoba i 65 djece, u Đelekovcu je popisano 160 kuća, 311 parova, 1203 odraslih i 236 djece, u Zablatju je bilo 30 kuća, 54 oženjena para, 220 odraslih i 68 djece, Veliki Otok je imao 50 kuća, 60 parova, 220 odraslih i 72 djece, a za Mali Otok je popisano 18 kuća u kojima su živjela 22 para s 82 odraslih i 20 djece.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Članovi Udruge slijepih igrali govorni pikado

Program Priprema, pozor, SAD! Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije nastavljen je Mjesecom društvenih igara. Članovi su u manjim skupinama iskušali svoje vještine u govornom pikadu te

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI