Učionica je bila okrenuta prema stajama i gnojištu, a pred prozorima su bili zahodi

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

Djeca iz Torčeca do prve polovice 19. stoljeća polazila su školu u Drnju. No, kako su putovi od Torčeca do škole u Drnju često bili plavljeni, djeca nisu mogla redovito polaziti nastavu, poglavito u proljeće i u jesen. Stoga su mještani Torčeca odlučili osnovati školu. 1840./41. nastava je isprva bila u jednoj privatnoj kući da bi 1842. Torčanci izgradili prvu školsku zgradu, od zemlje i pletera te pokrivena slamom poput ostalih kuća u Torčecu. Na početku obvezatnost polaska škole nije bila regulirana, a imućniji i brižljiviji roditelji svoju su djecu redovitije slali u školu.

Prvobitna nastava bila je primitivna, a glavna svrha škole bila je naobrazba djece u kršćanskom duhu pa se stoga najviše učio vjeronauk. Uz to su djeca učila ponešto čitati, pisati i računati. Učitelji su imali učiteljski stan koji je bio loš, a sastojao se od dvije malene sobe, smočnice i kuhinje. Tek je 1858. godine prigrađena učiteljevu stanu još jedna soba iz solidnog materijala. Uz stan su učitelji imali i najnužnije gospodarske zgrade koje su izgradili sami vlastitim sredstvima, ali su one bile u lošem stanju. Uz školu su postojala dva vrta. Manji je bio neposredno uz školsku zgradu, a veći je bio nešto dalje. Prvi nadzor nad školom vršio je prečasni Duhovni stol u Zagrebu, a kasnije je mjesni nadzor vodio župnik iz Drnja.

Nacrt školskog vrta u Torčecu

Na početku plaće učitelja nisu bile točno određene, a davala ih je školska općina uz sudjelovanje kuzminskih gospodara Erdödyja. Prva poznata plaća učitelja u Torčecu bila je 120 forinti na godinu, po jedan voz sijena i slame, 12 hvati drva, a učitelji su je podizali kod mjesnog starješine svaka tri mjeseca. Tako je bilo sve do 1854. godine kada je odredbom Kraljevskog namjesničkog vijeća došlo do preustroja financiranja učitelja. Prema tome su učitelji dobivali 300 forinti godišnje i 12 hvati drva, a 1856. godine plaća je povišena na 400 forinti.

Križevačka županija naložila je školskoj općini u Torčecu 1871. godine da se zbog lošeg stanja najstarije školske zgrade mora hitno na drugom mjestu sagraditi nova škola po osnovi županijskog mjernika. Na mjestu stare škole kasnije je izgrađena seoska gostionica. Zemljište za novu školu kupljeno je od Andre Galera i to površina od pola jutra za 300 forinti. Sve troškove gradnje nove škole snosila je školska općina Torčec. Drvena građa se vozila iz seoske šume, ciglu su pravili sami mještani, a radnici su plaću dobivali iz seoske blagajne. Ne računajući drvo i cigle, za školu je tada potrošeno oko 4000 forinti. Gradnja je završena krajem veljače 1872. godine, a nastava je u novoj školskoj zgradi počela u travnju. Problem nove školske zgrade je bio što je za razliku od stare škole bila zatvorena u sklopu susjednih kuća. Učionica je bila slabo namještena s problemom ustajalosti zraka zbog loše prozračnosti jer je bila okrenuta prema stajama i gnojištu, a pred školskim prozorima su izgrađeni zahodi.

Dokument o učitelju Dermenčiću iz 1847

Učitelje je birala školske općina Torčeca i predlagala ih prečasnom Duhovnom stolu na imenovanje. Biranje je bilo obično na tri godine. Prvi učitelj bio je Đuro Sinković rodom iz Hlebina, ali je prema pisanju školske spomenice bio nesposoban i nemoralnog ponašanja pa ga je zamijenio uzorni učitelj Franjo Drmenčić, rodom iz Đelekovca, koji je u školu došao iz Novigrada Podravskog 1842. godine i tu je radio do 1847. godine. U Torčecu je vršio dužnost notara, kao i njegov nasljednik Mato Tkalčić koji je bio rodom iz Zagreba. U Torčecu je radio do 1851. godine kada odlazi za poreznog službenika u Štrigovu. Učitelj Mirko Radoboj dolazi 1851. godine u Torčec, nakon pet godina službe u Imbriovcu, kao što se vidi iz dekreta prečasnog Duhovnog stola od 3. siječnja 1851. godine. U Torčecu je radio neprekidno do svog umirovljenja. Uz redovitu godišnju plaću, uživao je dva jutra oranica i dobivao šest hvati drva, što su zapravo bila skromna primanja.

Školske godine 1875./76. polazak škole bio je uredan. Osnovana je učiteljska knjižnica u kojoj je bilo osam djela u osam svezaka, dok učeničke knjižnice nije bilo. Škola je imala vrlo malo učila, a školski je vrt bio na lošem zemljištu koje je uz to bilo močvarno. Za prvog mjesnog školskog nadzornika i predsjednika školskog odbora imenovan je Tomo Kovač, a ostali članovi odbora su bili: Tomo Đuranek kao načelnik općine Đelekovec pod koju je spadalo selo Torčec, Ignjat Vimpošek kao župnik u Drnju, učitelj Mirko Radoboj kao perovođa, Tomo Zetović, Pavao Fonjak i Stjepan Ferenšćak, koji je bio potpredsjednik. Školski odbor se konstituirao 20. siječnja 1876. godine i odmah je zatražio brojna učila za školu te je učlanio u Društvo sv. Jeronima u Zagrebu, slično je stanje bilo i iduće školske godine. U školskoj godini 1877./78. školska mladež ispunjavala je sve školske i vjerske dužnosti, a polazak škole bio je redovit. Školska knjižnica imala je u učiteljskom dijelu 11 djela u 11 svezaka, dok dio za učenike nije postojao, a zbirka učila bila je jedva zadovoljavajuće opremljena. Član školskog odbora od travnja 1878. godine prestao je biti načelnik općine Đelekovec Tomo Đuranek jer je ta općina ukinuta, a Torčec je priključen općini Peteranec. Na Đuranekovo mjesto imenovan je načelnik općine Peteranec Ante Jančarić. Školske godine 1878./79. škola je kao i ranije bila četverorazredna, a imala je kao i prije opetovnicu.

U učiteljskoj knjižnici bilo je 19 knjiga, a školski vrt imao je 14 divljih i 16 plemenitih voćaka. Mjesni školski nadzornik i predsjednik školskog odbora bio je Ante Jančarić, a članovi školskog odbora su bili župnik Ignjat Vimpošek, Mirko Radoboj kao perovođa, Martin Kovačević, Mato Kardaš, Tomo Kovač, Ivan Lakuš i Tomo Zetović. Škola je od Zemaljske vlade dobila nekoliko slika, a škola je postala članom utemeljiteljem Matice hrvatske u Zagrebu. Školske godine 1879./80. u školskoj je knjižnici bilo 30 knjiga, a u školskom vrtu 20 divljih i 30 oplemenjenih voćaka. Bilo je pokušaja uzgoja trsova koji su odbačeni jer je tlo školskog vrta bilo močvarno. Dana 16. travnja 1880. godine umro je predsjednik školskog odbora i mjesni školski nadzornik te načelnik općine Peteranec Ante Jančarić, a novim predsjednikom školskog odbora i mjesnim školskim nadzornikom imenovan je Tomo Zetović. Iduće je godine učiteljska knjižnica proširena na 56 knjiga, a učenička još uvijek nije postojala, dok je broj voćaka ostao isti. Dana 9. studenoga 1880. godine je bio jak potres, a o tome u školskoj spomenici piše: “Bijaše to u pol osam sati u jutro. Vrieme bijaše mamurno nu kiša ne padaše. Najprije čuo se je podzemni šum i najednom potresla se je silno zemlja. Ljudi se uplašiše, te bježahu iz svojih kuća bojeć se sudnjeg dana. Ljudi koji se desiše pokraj voda, vele, da se je voda uzkomješala, te dosta visoko bacala talase. Potres nije srećom u mjestu Torčec, niti na kapelici, niti na školskoj zgradi, a niti na seljačkih kuća prouzročio nikakove štete.”

Dana 27. rujna 1881. godine županijsko školsko nadzorništvo iz Križevaca po naputku Zemaljske vlade javilo je školi u Torčecu da sakuplja stare predmete po selu i osnuje školsku muzejsku zbirku. Nije poznato je li to realizirano. Godine 1881./82. učiteljska je knjižnica brojila 81 knjigu, a u školskom je vrtu bilo 40 divljaka i 35 oplemenjenih voćaka. Škola je imala minimalan broj učila. Predsjednik školskog odbora i mjesni školski nadzornik bio je Martin Kovačević, a članovi odbora su bili: velečasni Ignjat Vimpošek, Mirko Radoboj, Tomo Zetović, Mato Kardaš, Tomo Kovač i Ivan Lakuš. Školske godine 1882./83. predsjednik školskog odbora i mjesni školski nadzornik postao je Tomo Zetović, a članovi odbora su bili: velečasni Ignjat Vimpošek, Mirko Radočaj, Tomo Kovač, Pavao Fonjak i Ivan Lakuš. Školske godine 1883./84. osnovana je učenička knjižnica s 15 knjiga, a u učiteljskoj knjižnici bila su 93 sveska knjiga.

U školskom vrtu bilo je oko 40 komada divljih i oko 200 plemenitih voćaka. Školski odbor ostao je isti. Dekretom Zemaljske vlade od 10. svibnja 1884. godine učiteljska kandidatkinja Jelka Malinšćak mijenjala je bolesnog učitelja Radoboja i za to dobivala 80 posto učiteljske plaće koja je tada povišena na 500 forinti, a nakon nje je jedno vrijeme službovala Justina Petrić. Školske godine 1884./85. učenička knjižnica je imala 17, a učiteljska 97 knjiga. U školskom vrtu bilo je 40 divljih i 350 oplemenjenih voćaka, a općinarima je podijeljeno 50 komada. Od učila je škola imala: slike za zornu obuku, globus, zemljovide Europe, Austro-ugarske monarhije i Hrvatske i Slavonije, dva računala, 12 komada risarskih predložaka, tlakomjer, toplomjer i pet komada slika biblijske povjesnice. Školski odbor radio je u istom sastavu kao i ranije.

Školske godine 1885./86. nakon zazivanja Duha Svetoga 16. listopada, dan kasnije započela su predavanja. Školska mladež uredno je izvršavala sve školske i vjerske obveze. Učenička knjižnica imala je 22, a učiteljska 113 knjiga. U školskom nije bilo divljih voćaka već je svih 400 komada oplemenjeno. Dana 11. svibnja 1886. postala je učiteljicom u Torčecu Ljubica Kranjčević, rodom iz Križevaca, ali je u vrijeme praznika prešla u Drnje. Školske godine 1886./87. dana 11. studenoga 1886. godine za namjesnu učiteljicu postavljena je Ljubica Vidačić rodom iz Križevaca, a na kraju školske godine odlazi u Novigrad Podravski.

Za predsjednika školskog odbora izabran je Tomo Zetović, a članovi su bili: velečasni Ignjat Vimpošek, Ljubica Vidačić, Tomo Kovač, Pavao Fonjak i Ivan Lakuš. Nakon odlaska učiteljice Ljubice Vidačić škola je ostala bez učitelja, a administraciju je vodio mjesni školski nadzornik Tomo Zetović. Škola je ostala bez učitelja do Božića 1887. godine kada je primljen Krsto Štadler, rodom iz Varaždina,  kao privremeni namjesni učitelj. U Torčecu je radio do 1. svibnja 1888. godine kada prelazi u Peteranec. Učenička knjižnica 1887./88. godine imala je 26, a učiteljska 123 knjige. U školskom vrtu nije bilo oplemenjenih voćaka nego samo do 100 divljaka, a uz to su tri četvrtine vrta bile puste. Dekretom Zemaljske vlade od 1. svibnja 1888. godine učitelj je postao Mihovil Palmović, rodom iz Rasinje, a u Torčec je došao iz Ludbrega. Kasnije je postao ravnatelj, a u Torčecu je radio do 1900. godine. U Torčecu je rođen njegov sin Slavko Palmović (1892.-1972.), koji je svoje obrazovanje počeo u rodnom selu. Kao liječnik radio je u Pasteurovu zavodu u Zagrebu, od 1924. kao njegov predstojnik. Bio je vrhunski laboratorijski, klinički i epidemiološki stručnjak, proizvođač cjepiva protiv bjesnoće te učitelj stručnih kadrova. Izgrađivao je hrvatsku rabiologiju od njezinih temelja.

Školska godina 1888./89. nakon popisa sposobnjaka obavljenog 14. kolovoza 1888. započela je 16. listopada uz svečanu službu Božju i zaziv Duha Svetoga. Predavanja su započela istog dana. Školska mladež prisustvovala je svim sv. misama svake nedjelje i svakog blagdana, a ispovjedila se i pričestila se tijekom godine pet puta, i to: početkom školske godine, o Božiću, o Uskrsu, o Sv. Alojziju i koncem školske godine. Polazak škole bio je povoljan. Učenička knjižnica brojila je 36, a učiteljska 140 knjiga, ukupno 176 knjiga. Iste je godine došlo do preuređenja knjižnice te su sva djela točno evidentirana. U školskom vrtu bilo je 50 divljih i 250 oplemenjenih voćaka, a uz to se uzgajalo 200 komada dudovih stabala. Mjesni školski nadzornik bio je Tomo Zetović, a članovi su uz njega bili: velečasni Ignjat Vimpošek, učitelj Mijo Palmović kao perovođa, Pavao Fonjak, Mato Kovačević i Andro Gašparić.

Poboljšanje u školskoj knjižnici uslijedilo je školske godine 1889./90. kada su uvezene sve knjige i časopisi, a u školskom vrtu bilo je 50 divljih i 500 oplemenjenih voćaka te 200 dudova. Godine 1890./91. školska učenička knjižnica je imala 92, a učiteljska 156 komada knjiga. U školskom vrtu bilo je 100 divljih i 550 oplemenjenih voćaka te 200 dudova. Dana 1. kolovoza 1891. godine na školu je primljena namjesna učiteljica Dragica Palmović, a u Torčecu je službovala do 1897. godine. Godine 1891./92. učenička je knjižnica brojila 60 djela u 73 sveska, učiteljska knjižnica 142 djela u 178 svezaka, a u vrtu se ništa nije promijenilo. U školskom odboru su uz mjesnog školskog nadzornika i predsjednika odbora Tomu Zetovića bili: Pavao Fonjak, Mato Kovačević, Stjepan Kovač, Andro Gašparić, velečasni Ignjat Vimpošek te Mihovil Palmović kao perovođa. Godine 1892./93. proširen je školski vrt. Pošto je dogotovljena općinska zgrada u kojoj je jedna soba namijenjena za učionicu, školska se mladež u nju preselila. Ostale prostorije u toj zgradi dane su u najam.

Godine 1893./94. učiteljska knjižnica imala je 179 djela u 221 svezak, a učenička 63 djela u 69 svezaka. Školski vrt znatno je proširen pa je u njega posađeno 1057 dudova, oko 1000 divljaka kruške i jabuke, 876 komada vinove loze i oko 100 komada jabučnih i kruškovih cjepova. Iduće školske godine škola je dobivala knjige od Matice hrvatske, Društva sv. Jeronima i Hrvatskog pedagogijskog književnog zbora, a uz pomoć općine Đelekovec, primala je listove: Službeni glasnik, Prijatelj slijepih i gluhonijemih, Školski vrt, Smilje, Gimnastika i Hrvatska pčela. Učiteljska knjižnica brojila je 196 djela u 238 svezaka, a učenička 72 djela u 79 svezaka.

Te je godine u školskom vrtu cijepljeno 1000 jabuka, 246 krušaka, 50 trešanja, a bilo je i 1056 dudova te 324 kruškovih divljaka i oko 700 komada vinove loze. Mjesni školski nadzornik i dalje je bio Tomo Zetović, a članovi novog školskog odbora su bili župnik Ignjat Vimpošek, Mato Kovačević, Stjepan Matijašić, Stjepan Ferenčak, Mato Picer i Andro Picer. Školske godine 1895./96. kao i 1896./97. godine nije bilo većih promjena u radu škole, kao što nije mijenjan ni sastav školskog odbora. Kao privremena učiteljica u Torčec je iz Višnjice početkom školske godine 1897./98. premještena Marija Gužvinac, koje je tu službovala do 1908. godine. Učiteljska knjižnica je brojila 267 djela u 280 svezaka, a učenička 99 djela u 107 svezaka. Novi članovi školskog odbora postali su Pavao Kuzmić, Mijo Kovačević, Franjo Plavec, Andro Gašparić i Tomo Šimota, uz starog nadzornika i predsjednika. Godine 1900. za novog je učitelja postavljen Ivan Jagrović, rodom iz Varaždina.

FOTO: Naslovna / Ilustracija

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Obilježili Dan ružičastih majica

Zadnja srijeda u veljači u cijelom se svijetu obilježava kao Dan ružičastih majica radi borbe protiv nasilja među vršnjacima. Obrtnička škola ovom se događaju priključila

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI